Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5645/10 (M. M. iz Laktaša, S. M. iz Banjaluke, M. S. iz Banjaluke, Z. G. iz Laktaša, B. T. iz Gradiške, S. J. iz Prijedora, A. P. iz Banjaluke, V. R. iz Čelinca i drugi)
Odluka donesena 19. 11. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5645/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
19. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine, u predmetu broj Broj predmeta, rješavajući apelacije Ime Apelantai dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Milena Majkić, Stanko Milanović, Milan Savić, Zoran Gligorić, Branimir Tešić, Slaviša Jevtić, Andrej Plavšić, Veso Rulić, Alen Jeremić, Marin Kajganić, Dražen Brkić, Darko Pandžo, Dragan Đorđević, Darinko Javor, Boro Miljatović, Jovan Ivić, Branimir Mirković, Radomir Mirković, Zoran Kizo, Miroslav Malešević, Velibor Dobrilović, Saša Torbica, Bratislav Vujić, Boro Narić, Darko Crnobrnjo, Nedeljko Ćelić, Dragan Miljević, Saša Malešević, Darko Zorić, Slobodan Grujinović, Mladen Starčević, Dalibor Klindo, Milorad Ljuboje, Borislav Ljuboje, Rusinko Mihajlović, Dragoslav Krčmar, Uroš Grebić, Ljubiša Čolić, Veljko Iliktarević, Jadranko Cetić, Saša Kovačević, Slavko Serdar, Ratko Pavlović, Milenko Zdjelar, Milan Eremija, Jovica Iliktarević, Dragan Jarić, Veseljko Đukić, Slaviša Kalabić i Dalibor Kovačević , protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-161/09 od 5. maja 2010. godine;
Darko Ciganović, Zoran Dobrijević, Goran Milešević, Željko Moravac, Mladenko Radulović, Branko Golić, Milomir Skakavac, Ljubiša Samardžić, Aleksandar Kojić, Miroslav Vidaković, Tadija Marjanović, Goran Stevanić, Željko Medić, Dragan Denić, Darko Vidović, Siniša Ćatić, Dalibor Trgić, Aleksandar Krunić, Dražen Starčević, Mladen Dostanić, Dejan Marić, Dejana Vasiljević, Igor Lukić, Milenko Dostanić, Ljubomir Kolumdžija, Dragiša Koprena, Dragan Nežić, Neno Radulović, Miroslav Tramošljika, Milenko Momčilović, Miroslav Subotić, Mladen Jeftenić, Milan Rosić, Darko Kaluđer, Veselko Trivunović, Milijana Rudonjić, Branislav Janković, Ljubomir Gojković, Dragan Vojinović, Pero Vučenović, Predrag Begović, Predrag Bajičić, Milovan Nišić, Saša Mihajlčić, Aleksandar Balać, Darko Stjepanović, Radovan Ilić, Vladimir Karan, Borislav Vukičević i Saša Šinik, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-145/09 od 21. aprila 2010. godine;
Branko Skenderija, Radojica Zrnić, Petar Narančić, Zorana Nedić, Sretko Vučković, Vitomir Šešić, Dušan Ostojić, Dragoljub Pajić, Rade Malčić, Radenko Burudžija, Sanja Petrović, Gordana Nedić, Nedeljko Novaković, Rade Bijelac, Nevena Arula, Nada Pilipović, Gordana Ilić, Stojanka Kajtez, Božana Borjanović, Uglješa Čvrgić, Milorad Dobrečević, Igor Malešević, Zdravko Banjac, Smilja Gligorević, Radojka Štrbac, Nevenka Seizović, Marija Knežević, Dušanka Gagović, Radivoje Petrović, Radoje Zrnić, Đurađ Račić, Milodrag Gajić, Rajko Gašić, Nada Kovačević, Mitar Radovanović, Biljana Stojisavljević, Radojka Kukrić, Slavica Obućina, Željko Krtolina, Jovo Brdar, Rajko Kaurin, Dragoslav Gajić, Nevenka Zec, Željko Špegar, Slavica Škorić, Milan Delić, Mara Kremenović, Boro Marić, Tanko Blagojević i Dragomir Drljača, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-
18/10 od 14. juna 2010. godine; Brane Ostojić, Milovan Bogdanović, Milan Pepić, Dušan Todorović, Dragomir Starčević, Dragan Trivić, Boris Perišić, Dragan Bokić, Boris Nedić, Milovan Kovačević i Vojislav Ćelić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-82/10 od 15. decembra 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-
19/10 od 22. jula 2010. godine, i
Željko Kuzmanović, Aleksandar Kecman, Miroslav Perić, Radoslav Banjanin, Izidor Levičnik, Nedeljko Ćeran, Rajko Gligorić, Branko Milekić, Žarko Ćulibrk, Branko Soldatović, Goran Vidaković, Jelenko Živković, Ranko Grujinović, Rade Petrović, Drago Kalember, Milorad Kuprešak, Bogoljub Bogdanić, Jovica Radetić, Miroslav Đukić, Saša Preradović, Jadranko Bukva, Slaviša Glamočanin, Dejan Mijić, Bogdan Janković, Goran Stakić, Milija Jovičić, Đojo Prodanović, Srđan Koprivica, Zoran Glavić, Borivoje Preradović, Branko Simić, Dragan Đurđić, Željko Đurić, Jovo Cvijanović, Milivoje Đerić, Pero Nikolić, Radivoje Simikić, Mile Mičić, Sreten Taušan, Miroslav Šuko, Marinko Banjac, Slovenko Nedić, Radomir Racković, Vlajko Gošić, Miodrag Vujanović, Momčilo Kovač, Tomislav Spasojević, Radovan Mlađenović, Mile Vukosavljević i Dragan Grujičić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-66/10 od 23. decembra 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-17/10 od 5. jula 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-5645/10
Milena Majkić iz Laktaša, Stanko Milanović iz Banjaluke, Milan Savić iz Banjaluke, Zoran Gligorić iz Laktaša, Branimir Tešić iz Gradiške, Slaviša Jevtić iz Prijedora, Andrej Plavšić iz Banjaluke, Veso Rulić iz Čelinca, Alen Jeremić iz Banjaluke, Marin Kajganić iz Doboja, Dražen Brkić iz Banjaluke, Darko Pandžo iz Banjaluke, Dragan Đorđević iz Banjaluke, Darinko Javor iz Banjaluke, Boro Miljatović iz Banjaluke, Jovan Ivić iz Prnjavora, Branimir Mirković iz Bosanskog Petrovca, Radomir Mirković iz Banjaluke, Zoran Kizo iz Mrkonjić Grada, Miroslav Malešević iz Bijeljine, Velibor Dobrilović iz Doboja, Saša Torbica iz Prijedora, Bratislav Vujić iz Bijeljine, Boro Narić iz Doboja, Darko Crnobrnjo iz Dobrilja, Nedeljko Ćelić iz Banjaluke, Dragan Miljević iz Prijedora, Saša Malešević iz Prijedora, Darko Zorić iz Dervente, Slobodan Grujinović iz Banjaluke, Mladen Starčević iz Dervente, Dalibor Klindo iz Gradiške, Milorad Ljuboje iz Mrkonjić Grada, Borislav Ljuboje iz Mrkonjić Grada, Rusinko Mihajlović iz Banjaluke, Dragoslav Krčmar iz Banjaluke, Uroš Grebić iz Doboja, Ljubiša Čolić iz Dervente, Veljko Iliktarević iz Mrkonjić Grada, Jadranko Cetić iz Modriče, Saša Kovačević iz Modriče, Slavko Serdar iz Modriče, Ratko Pavlović iz Doboja, Milenko Zdjelar iz Prijedora, Milan Eremija iz Mrkonjić Grada, Jovica Iliktarević iz Mrkonjić Grada, Dragan Jarić iz Mrkonjić Grada, Veseljko Đukić iz Banjaluke, Slaviša Kalabić iz Kneževa i Dalibor Kovačević iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelanti), koja zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Gž-161/09 od 5. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate određenih novčanih iznosa na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da su apelantima plate i ostale naknade obračunate u skladu sa članom 185. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te je odbijena njihova tužba u cijelosti.
2. AP-5646/10
Darko Ciganović iz Banjaluke, Zoran Dobrijević iz Prijedora, Goran Milešević iz Novog Grada, Željko Moravac iz Prnjavora, Mladenko Radulović iz Banjaluke, Branko Golić iz Mrkonjić Grada, Milomir Skakavac iz Pala, Ljubiša Samardžić iz Doboja, Aleksandar Kojić iz Doboja, Miroslav Vidaković iz Doboja, Tadija Marjanović iz Banjaluke, Goran Stevanić iz Doboja, Željko Medić iz Dervente, Dragan Denić iz Dervente, Darko Vidović iz Doboja, Siniša Ćatić iz Doboja, Dalibor Trgić iz Doboja, Aleksandar Krunić iz Foče, Dražen Starčević iz Doboja, Mladen Dostanić iz Doboja, Dejan Marić iz Dervente, Dejana Vasiljević iz Doboja, Igor Lukić iz Banjaluke, Milenko Dostanić iz Prnjavora, Ljubomir Kolumdžija iz Banjaluke, Dragiša Koprena iz Banjaluke, Dragan Nežić iz Banjaluke, Neno Radulović iz Banjaluke, Miroslav Tramošljika iz Banjaluke, Milenko Momčilović iz Banjaluke, Miroslav Subotić iz Banjaluke, Mladen Jeftenić iz Gradiške, Milan Rosić iz Banjaluke, Darko Kaluđer iz Gradiške, Veselko Trivunović iz Kneževa, Milijana Rudonjić iz Dervente, Branislav Janković iz Doboja, Ljubomir Gojković iz Doboja, Dragan Vojinović iz Doboja, Pero Vučenović iz Banjaluke, Predrag Begović iz Banjaluke, Predrag Bajičić iz Kneževa, Milovan Nišić iz Banjaluke, Saša Mihajlčić iz Gradiške, Aleksandar Balać iz Banjaluke, Darko Stjepanović iz Banjaluke, Radovan Ilić iz Banjaluke, Vladimir Karan iz Gradiške, Borislav Vukičević iz Banjaluke i Saša Šinik iz Gradiške (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda BiH broj Gž-145/09 od 21. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate određenih novčanih iznosa na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da su apelantima plate i ostale naknade obračunate u skladu sa članom 185. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te je odbijena njihova tužba u cijelosti.
3. AP-68/11
Branko Skenderija iz Banjaluke, Radojica Zrnić iz Banjaluke, Petar Narančić iz Trna, Zorana Nedić iz Banjaluke, Sretko Vučković iz Prijedora, Vitomir Šešić iz Banjaluke, Dušan Ostojić iz Banjaluke, Dragoljub Pajić iz Banjaluke, Rade Malčić iz Banjaluke, Radenko Burudžija iz Banjaluke, Sanja Petrović iz Banjaluke, Gordana Nedić iz Trna, Nedeljko Novaković iz Banjaluke, Rade Bijelac iz Banjaluke, Nevena Arula iz Banjaluke, Nada Pilipović iz Banjaluke, Gordana Ilić iz Teslića, Stojanka Kajtez iz Banjaluke, Božana Borjanović iz Banjaluke, Uglješa Čvrgić iz Bijeljine, Milorad Dobrečević iz Banjaluke, Igor Malešević iz Banjaluke, Zdravko Banjac iz Banjaluke, Smilja Gligorević iz Banjaluke, Radojka Štrbac iz Banjaluke, Nevenka Seizović iz Banjaluke, Marija Knežević iz Banjaluke, Dušanka Gagović iz Foče, Radivoje Petrović iz Banjaluke, Radoje Zrnić iz Banjaluke, Đurađ Račić iz Banjaluke, Milodrag Gajić iz Banjaluke, Rajko Gašić iz Banjaluke, Nada Kovačević iz Doboja, Mitar Radovanović iz Tuzle, Biljana Stojisavljević iz Banjaluke, Radojka Kukrić iz Banjaluke, Slavica Obućina iz Banjaluke, Željko Krtolina iz Banjaluke, Jovo Brdar iz Banjaluke, Rajko Kaurin iz Banjaluke, Dragoslav Gajić iz Banjaluke, Nevenka Zec iz Banjaluke, Željko Špegar iz Banjaluke, Slavica Škorić iz Banjaluke, Milan Delić iz Banjaluke, Mara Kremenović iz Banjaluke, Boro Marić iz Čelinca, Tanko Blagojević iz Banjaluke i Dragomir Drljača iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 6. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda BiH broj Gž-18/10 od 14. juna 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate određenih novčanih iznosa na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da su apelantima plate i ostale naknade obračunate u skladu sa članom 185. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te je odbijena njihova tužba u cijelosti.
4. AP-69/11
Brane Ostojić iz Doboja, Milovan Bogdanović iz Nevesinja, Milan Pepić iz Ljubinja, Dušan Todorović iz Banjaluke, Dragomir Starčević iz Doboja, Dragan Trivić iz Banjaluke, Boris Perišić iz Bileće, Dragan Bokić iz Trebinja, Boris Nedić iz Doboja, Milovan Kovačević iz Doboja i Vojislav Ćelić iz Doboja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 6. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda BiH broj Rev-82/10 od 15. decembra 2010. godine i presude Suda BiH broj Gž-19/10 od 22. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate određenih novčanih iznosa na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da su apelantima plate i ostale naknade obračunate u skladu sa članom 185. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te je odbijena njihova tužba u cijelosti.
5. AP-887/11
Željko Kuzmanović iz Banjaluke, Aleksandar Kecman iz Banjaluke, Miroslav Perić iz Banjaluke, Radoslav Banjanin iz Banjaluke, Izidor Levičnik iz Istočnog Sarajevo, Nedeljko Ćeran iz Banjaluke, Rajko Gligorić iz Doboja, Branko Milekić iz Mrkonjić Grada, Žarko Ćulibrk iz Banjaluke, Branko Soldatović iz Doboja, Goran Vidaković iz Petrova, Jelenko Živković iz Dervente, Ranko Grujinović iz Banjaluke, Rade Petrović iz Doboja, Drago Kalember iz Banjaluke, Milorad Kuprešak iz Teslića, Bogoljub Bogdanić iz Teslića, Jovica Radetić iz Laktaša, Miroslav Đukić iz Modriče, Saša Preradović iz Banjaluke, Jadranko Bukva iz Laktaša, Slaviša Glamočanin iz Banjaluke, Dejan Mijić iz Banjaluke, Bogdan Janković iz Banjaluke, Goran Stakić iz Bijeljine, Milija Jovičić iz Rogatice, Đojo Prodanović iz Foče, Srđan Koprivica iz Trebinja, Zoran Glavić iz Banjaluke, Borivoje Preradović iz Banjaluke, Branko Simić iz Banjaluke, Dragan Đurđić iz Doboja, Željko Đurić iz Čelinca, Jovo Cvijanović iz Doboja, Milivoje Đerić iz Bijeljine, Pero Nikolić iz Brčkog, Radivoje Simikić iz Brčkog, Mile Mičić iz Sokoca, Sreten Taušan iz Istočne Ilidže, Miroslav Šuko iz Sokoca, Marinko Banjac iz Banjaluke, Slovenko Nedić iz Bijeljine, Radomir Racković iz Rogatice, Vlajko Gošić iz Bijeljine, Miodrag Vujanović iz Bijeljine, Momčilo Kovač iz Bijeljine, Tomislav Spasojević iz Zvornika, Radovan Mlađenović iz Zvornika, Mile Vukosavljević iz Bratunca i Dragan Grujičić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 25. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda BiH broj Rev-66/10 od 23. decembra 2010. godine i presude Suda BiH broj Gž-17/10 od 5. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi isplate određenih novčanih iznosa na ime razlike u plati i drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa. U toku postupka je utvrđeno da su apelantima plate i ostale naknade obračunate u skladu sa članom 185. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te je odbijena njihova tužba u cijelosti.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-5645/10.
Apelacioni navodi
U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić