Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-681/10 (Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-681/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP-681/10, rješavajući apelaciju Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 I 001039 09 Gž od 13. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Žepču broj 44 0 I 001039 08 I od 29. decembra 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Haris Hakalović, apelantov uposlenik, podnio je 22. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 44 0 I 001039 09 Gž od 13. januara 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 44 0 I 001039 08 I od 29. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 44 0 I 001039 08 I od 29. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 44 0 I 00 1039 09 Gž od 13. januara 2010. godine obustavljen je postupak izvršenja prodajom nepokretnosti Aiše Muftić (u daljnjem tekstu: izvršenik).

3. Iz obrazloženja prvostepenog rješenja i zapisnika Općinskog suda proizlazi da je apelant kao tražilac izvršenja 3. novembra 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Sporazuma stranaka o zasnivanju založnog prava broj I-1835/03 od 1. oktobra 2003. godine prodajom nepokretnih stvari izvršenika. Istaknuto je da je rješenje o izvršenju doneseno 14. marta 2008. godine. Općinski sud je zaključkom od 23. septembra 2008. godine odredio prvu javnu prodaju nekretnina za 23. oktobar 2008. godine. Navedenim zaključkom je određeno da se na prvom ročištu za javno nadmetanje nekretnina nekretnina ne može prodati ispod 1/2 utvrđene vrijednosti od 100.095,40 KM. Navedeno je da se na prvoj javnoj prodaji zakazanoj za 23. oktobar 2008. godine nije prijavio niti jedan ponuđač.

4. Ročištu za ponovnu prvu javnu prodaju nekretnina zakazanu za 26. novembar 2008. godine nije se prijavio niti jedan ponuđač jer niko od zaintresiranih kupaca nije položio potreban iznos za osiguranje radi učešća na prvoj javnoj prodaji. Punomoćnik apelanta je na tom ročištu izjavio da se prijavljuje kao kupac sa ponudom od 1.000,00 KM. Prvostepeni sud je ocijenio da navedena apelantova ponuda nije u saglasnosti sa uvjetima prodaje i zaključku o prodaji, te da apelant zloupotrebljava procesna ovlaštenja i da dajući ponudu na prvoj prodaji ispod 1/2 utvrđene vrijednosti nekretnine nastoji samo izazvati ročište za drugu prodaju i time sniziti početnu cijenu nekretnine. Stoga je Općinski sud navedeno ročište proglasio neuspjelim i ponovo zakazao prvu javnu prodaju za 29. decembar 2008. godine. Na toj ponovnoj prvoj javnoj prodaji (treći puta) nije se pojavio niko od zainteresiranih kupaca, te je apelant predložio sudu da zakaže drugu javnu prodaju.

5. Prvostepeni sud se pozvao na odredbu člana 87. stav 1. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 i 39/06; u daljnjem tekstu ZIP) kojom je propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđač. Istaknuto je da u situaciji kada na ročište za prodaju ne pristupi niti jedan od potencijalnih ponuđača (kupaca) u takvoj situaciji ročište za prodaju se ne može održati jer nisu ispunjenje elementarne pretpostavke za održavanje istog (prisustvo ponuđača, jednog ili više njih). Općinski sud je ukazao da je sud ponovio ročište za prvu prodaju tri puta ali bezuspješno jer zainteresiranih kupaca nije bilo. Konstatovano je da ponavljanje prve prodaje više puta i obustavljanje izvršnog postupka ako ona bude bezuspješna nakon više puta podržava i Kantonalni sud u svom stavu iz rješenja broj 004-0-Gž-07-000 940 od 14. maja 2007. godine. Stoga imajući u vidu da se izvršenje traži na nekretnini založenoj Sporazumom o zasnivanju založnog prava koji predstavlja izvršnu ispravu po mišljenju prvostepenog suda apelant ne može predlagati izvršenje na drugom predmetu izvršenja. Prema tome, Općinski sud nije postupio prema odredbi člana 63. stav 4. ZIP-a i pozvao apelanta da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja u smislu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a.

6. U obrazloženju drugostepenog rješenja se navodi da je pravilno postupio prvostepeni sud kada na ponovljenom ročištu za prvu prodaju nije razmatrao ponudu apelanta od 1.000,00 KM jer je početna ponuda ispod 1/2 utvrđene vrijednosti ispod koje se nekretnina na prvom ročištu ne može prodati. Po mišljenju Kantonalnog suda pravilno je postupio prvostepeni sud kada je zakazo treći put prvu javnu prodaju. Kako na ponovljenoj (treći put) prvoj javnoj prodaji nije bilo zainteresiranih kupaca niti se apelant prijavio da kao jedini zaiteresirani ponuđač učestvuje u nadmetanju to je po ocjeni Kantonalnog suda pravilno postupio prvostepeni sud kada je zbog više bezuspješnih ročišta za prvu javnu prodaju obustavio izvršenje primjenom člana 63. stav 3. ZIP-a jer je izvršenje postalo nemoguće zbog izostanka zainteresiranih ponuđača na više uzastopno zakazanih ročišta povodom prve javne prodaje.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ukazuje na proizvoljno tumačenje materijalnog prava. Navodi da ako se prihvati stav redovnih sudova u predmetnom slučaju postavlja se pitanje kada i u kojim slučajevima je moguće doći do druge, a posebno do treće prodaje nekretnina budući da su u ZIP ugrađene odredbe člana 89. stav 3. ZIP-a kojima je propisano da ako se nepokretnost ne proda na prvome sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. (2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršni dokument pravosnažno ukinut, preinačen, poništen, stavljen van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta. (2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu sa odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku. (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti. (4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnešen ili ako je prijedlog neosnovan. Član 87.

Jedan ponudilac (1) Ročište za javno nadmetanje održaće se i kad prisustvuje samo jedan ponudilac. (2) Sud će zaključkom, na zahtjev lica koje ima pravo prvenstvenog namirenja, odrediti da se ročište za prodaju odgodi ako učestvuje samo jedan ponudilac. Član 89. st. 1., 2. i 3.

Prodajna cijena (1) Bez pristanka lica koja se u izvršnom postupku po redu prvenstva namiruju prije tražioca izvršenja, nekretnina se na javnom nadmetanju ne može prodati po cijeni koja ne pokriva ni djelimično iznos potraživanja tražioca izvršenja. (2) Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nekretnina prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane. (3) Ako se nekretnina ne proda na prvom sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana. Sud će zakazati ročište u istom roku i u slučaju da tri ponudioca sa najvišom ponudom na prvom ročištu nisu uplatila prodajnu cijenu u skladu sa odredbama člana 92. stav 3. ovog zakona.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

10. U vezi sa navodima apelanta Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

11. Razmatrajući navode apelanta Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 87. stav 1. ZIP-a propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđač. Stoga kako u konkretnom slučaju nije bilo prisutnih ponuđača prvostepeni sud je prvu javnu prodaju zakazivao tri puta. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je zaključkom Općinskog suda od 23. septembra 2008. godine određeno da se na prvom ročištu za javno nadmetanje predmetna nekretnina ne može prodati ispod 1/2 utvrđene vrijednosti od 100.095,40 KM. Imajući u vidu navedeno porvostepeni sud upravo zbog toga nije razmatrao ponudu apelanta od 1.000,00 KM jer je bila ispod 1/2 utvrđene vrijednosti ispod koje se u smislu navedenog zaključka nekretnina na prvom ročištu ne može prodati. Zbog toga je na ročištu od 26. novembra 2008. godine Općinski ud konstatovao da ponuda tražioca izvršenja nije u saglasnosti sa uvjetima prodaje i zaključka o prodaji, te da tražilac izvršenja zloupotrebljava procesna ovlaštenja, kao i da dajući ponudu na prvoj prodaji ispod 1/2 utvrđene vrijednosti nekretnine nastoji samo izazvati ročište za drugu prodaju i sniziti početnu cijenu nekretnine. Prema tome, kako na više bezuspješno zakazanih ročišta za prvu prodaju nepokretnosti nije bilo zainteresovanih kupaca Općinski sud je obustavio izvršenje primjenjujući odredbu člana 63. stav 3. ZIP-a. Općinski sud u konkretnom slučaju nije postupio u skladu sa odredbom člana 63. stav 4. ZIP-a i pozvao apelanta da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ZIP-a odnosno da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja budući da je izvršenje u konkretnom slučaju zatraženo na nekrenini založenoj Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava broj I-1835/03 od 1. oktobra 2003. godine koji predstavlja izvršnu ispravu, te da stoga apelant ne može predlagati izvršenje na drugom predmetu izvršenja. Dakle u predmetnom postupku izvršna isprava apelanta na osnovu koje je podnio prijedlog za izvršenje je bio navedeni Sporazum o zasnivanju založnog prava. U kontekstu navedenog Ustavni sud zapaža da prema odredbi člana 8. stav 1. ZIP-a sud određuje izvršenje onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za izvršenje iz čega proizlazi da tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koristiti odnosno predložiti više sredstava izvršenja radi ostvarivanja istog postraživanja ako su potrebna za potpuno namirenje tražioca izvršenja. Navedenom odredbom dolazi do izražaja dispozicija ovlašćenja tražioca izvršenja u izboru sredstava i predmeta izvršenja bez obzira na vrstu potraživanja. Budući je u predmetnom postupku apelant kao tražilac izvršenja predložio izvršenje isključivo na osnovu Sporazuma stranaka o zasnivanju založnog prava sud nije imao obavezu da ga pozove da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja.

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da u vezi sa navodima apelanta o tome da je u predmetnom postupku trebalo primjeniti odredbe člana 89. stav 3. ZIP-a apelant u apelaciji ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je osporenim odlukama redovnih sudova došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić