Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3315/13 (A. M.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3315/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP-3315/13, rješavajući zahtjev Asifa Masnopite za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Asifa Masnopite za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Asif Masnopita (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnijela je 25. jula 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-2811/01 od 4. aprila 2001. godine. Apelant je dopunio apelaciju 10. septembra 2013. godine i 4. novembra 2013. godine.

2. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti od izvršenja kao nezakoniti zaključci Općinskog suda broj 65 0 I 093580 01 I od 7. jula 2013. godine i od 2. jula 2013. godine, te od 7. juna 2012. godine, da naloži Izvršnom odjeljenju Općinskog suda da bez odlaganja izvrši zabilježbu izvršenja po službenoj dužnosti u zk. izvatku broj 116, KO Odžak, stari broj zk. izvadak 167 KO Odžak, te najzad da se ukine rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 093580 09 I od 21. oktobra 2013. godine i da se Općinskom sudu naloži nastavak postupka izvršenja.

3. Apelant je 5. novembra 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu kojom je tražio da se D.J. (u daljnjem tekstu: tuženi) obaveže da mu nadoknadi prouzrokovanu štetu. Apelantova tužba registrovana je pod brojem P-1314/97.

4. Općinski sud je rješenjem broj P-1314/97 od 6. decembra 1997. godine odredio privremenu mjeru zabrane otuđenja nekretnina upisanih u zk. izvadak broj 167 KO Odžak vlasništvo tuženog, do pravosnažnog okončanja predmetnog postupka, te odredio da zemljišno knjižni ured izvrši zabilježbu zabrane. Zabilježba zabrane otuđenja nekretnina izvršena je 4. novembra 1998. godine.

5. Općinski sud je presudom broj P-1314/97 od 21. septembra 2000. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te obavezao tuženog da apelantu na ime štete za otuđene i uništene stvari isplati označeni novčani iznos. U obrazloženju presude je, pored ostalog, navedeno da je tuženi nepoznatog boravišta, pa da je rješenjem Centra za socijalni rad opštine Ilijaš (u daljnjem tekstu: Centar za socijalni rad), u postupku za privremenog staraoca postavljen Z.H. advokat iz Visokog. Presuda Općinskog suda postala je pravosnažna 26. marta 2001. godine.

6. Apelant je 27. marta 2001. godine podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda pljenidbom, procjenom i prodajom nekretnina tuženog upisanih u zk. uložak broj 167 KO Odžak. Općinski sud je rješenjem o izvršenju broj I-2811/01 od 4. aprila 2011. godine odredio predloženo izvršenje.

7. Centar za socijalni rad je, rješavajući po zahtjevu Općinskog suda, rješenjem broj 35/VII-07 550-384/01 od 11. decembra 2001. godine u predmetu postavljanja posebnog staratelja tuženom, kao licu nepoznatog prebivališta, radi izvršenja, odredilo advokata Z.H. iz Visokog.

8. Općinski sud je 4. januara i 15. decembra 2006. godine donio zaključke o prodaji nekretnina upisanih u zk. ulošku broj 167 KO Odžak.

9. Općinski sud je presudom broj 65 0 P 062657 05 P od 30. januara 2009. godine, koja je u cjelini potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062657 09 Gž od 20. juna 2012. godine, odbio tužbeni zahtjev trećeg lica M.M. kojim je tražio da se utvrdi da je nedopušteno rješenje o izvršenju broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine, kao i da se naloži Općinskom sudu da izvrši uknjižbu ugovora o kupoprodaji broj Ov 744/98 od 7. maja 1998. godine, te da se izda mjera osiguranja – odlaganje izvršenja rješenja broj I-2811/01 od 3. aprila 2001. godine do pravosnažnosti presude u ovom postupku.

10. Apelant je 3. jula 2012. godine a pozivajući se na naprijed navedene presude od Općinskog sud zatražio da nastavi postupak izvršenja u predmetu broj I-2811/01.

11. Apelant se 14. avgusta 2012. godine obratio Općinskom sudu da mu se povjere na čuvanje nekretnine koje su predmet izvršenja a 17. avgusta 2012. godine je podnio zahtjev zemljišno-knjižnom uredu da se izvrši zabilježba izvršenja u skladu sa članom 73. Zakona o izvršnom postupku u zk. ulošku 167 KO Odžak.

12. Zemljišno knjižni ured Općinskog suda je rješenjem broj 065-0-Dn-12-016295 od 25. septembra 2012. godine, postupajući po apelantovom zahtjevu, podnesenom po punomoćniku, radi zabilježbe izvršenja, naložio apelantu da dostavi rješenje o izvršenju broj I 2811/01, te punomoć za zastupanje. Apelant je po ovom nalogu postupio 1. oktobra 2012. godine a 18. juna 2013. godine je tražio informaciju zašto po njegovom zahtjevu nije postupljeno.

13. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 9. oktobra 2012. godine apelantu naložio da u roku od 15 dana od prijema zaključaka, dostavi prijedlog shodno članu 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku (postavljanje privremenog zastupnika nasljednicima), obzirom da je tuženi-izvršenik, prema saznanjima suda i to uvidom u Odluku Ustavnog suda broj AP-954/08 od 12. juna 2008. godine, preminuo 15. decembra 2011. godine.

14. Apelant je podneskom od 22. januara 2013. godine predložio Općinskom sudu da za privremenog zastupnika nasljednika umrlog tuženog-izvršenika bude postavljen advokat Z.H. iz Visokog, koji je u dosadašnjem postupku bio privremeni zastupnik tuženog-izvršenika, a na osnovu rješenja Centra za socijalni rad. Apelant je ponovio zahtjev da se postupak nastavi.

15. Centar za socijalni rad obavijestila je Općinski sud dopisom od 16. aprila 2013. godine da je rješenje broj 35/VII-07 550-384/01 od 11. decembra 2001. godine bilo na snazi do 2007. godine kada je arhivirano, jer Centar nije imalo saznanja da je tuženi-izvršenik umro, pa ga zbog toga nije mogao staviti van snage. Nadalje, ukazano je da je na temelju uvida u Odluku Ustavnog suda broj AP-954/08 od 12. juna 2008. godine, a kojom je odlučeno o apelaciji nasljednika tuženog-izvršenika, utvrđeno da su njihove adrese poznate, a zbog čega Centar neće postavljati posebnog staratelja nasljednicama umrlog tuženog-izvršenika.

16. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 7. juna 2013. godine naložio apelantu da u roku od 15 dana od prijema zaključka dostavi Izvod iz zemljišnih knjiga u kom su nasljednici tuženog-izvršenika upisani kao vlasnici nekretnina, te da u skladu s tim uredi prijedlog za nastavak izvršenja na način da nasljednike označi kao pasivno legitimisane ili, u protivnom, u odnosu na njih odredi novo sredstvo i predmet izvršenja. Apelantu je uz zaključak dostavljen podnesak Centra te rješenje o nasljeđivanju Opštinskog suda u Nišu.

17. Apelant je 25. juna 2013. godine podneskom obavijestio Općinski sud da će pokrenuti ostavinski postupak u korist nasljednika tuženog-izvršenika, te zamolio da se prolongira rok od 15 dana iz zaključka od 7. juna 2013. godine. Istog dana apelant je Općinskom sudu podnio i zahtjev za pokretanje ostavinskog postupka iza umrlog tuženog-izvršenika a u korist njegovih nasljednika. Najzad, istog dana apelant je podnio zahtjev i za izuzeće postupajuće sudije.

18. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 I 093580 01 I od 2. jula 2013. godine uvažio apelantov prijedlog i produžio rok za postupanje po zaključku od 7. juna 2103. godine za 30 danaa rješenjem broj 065 0 Su 13 002067 od 11. jula 2013. godine odbio apelantov zahtjev za izuzeće sudije.

19. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 093580 09 I od 21. oktobra 2013. godine obustavio izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u toku provođenja postupka izvršenja utvrđeno da je tuženi-izvršenik preminuo 15. decembra 2011. godine, da je od apelant zatraženo da dostavi prijedlog shodno članu 34. stav 4. Zakona o izvršnom postupku, uz upozorenje da će postupak biti obustavljen ako to ne učini. Nadalje, ukazano je da je Centar za socijalni rad postupajući po nalogu suda a na prijedlog apelanta obavijestio sud da je rješenje o postavljenju staratelja tuženog-izvršenika bilo na snazi do 2007. godine, te da neće postavljati novog staratelja njegovim nasljednicama jer im je poznata adresa, a što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju Opštinskog suda u Nišu. Nadalje, ukazano je da je apelantu naloženo da dostavi izvod iz zemljišne knjige u kom su nasljednici tuženog-izvršenika upisani kao vlasnici nekretnina ili da prema njima odredi novo sredstvo i predmet izvršenja, uz upozorenje da će u protivnom postupak biti obustavljen. Budući da apelant u ostavljenom odnosno produženom roku, nije postupio po nalogu suda, postupak je, shodno članu 63. st. 3. i 4. Zakona o izvršnom postupku,obustavljen.

20. Ustavni sud je u Odluci o dopustivosti broj AP-954/08 od 12. juna 2008. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) odbio apelaciju nasljednika tuženog-izvršenika jer ju je podnijelo neovlašteno lice. U toj apelaciji nasljednici tuženog su ukazivali da je njihovom predniku tuženom, odnosno izvršeniku u predmetnom izvršnom postupku uskraćeno pravo da učestvuje u parničnom postupku broj P-1314/97 i izvršnom postupku broj I-2811/01, te da mu nisu uručene ni odluke iz ovih postupaka. Ustavni sud je zaključio da apelanti nisu učestvovali kao strana u predmetnim postupcima, već je u istim učestvovao njihov prednik koji je imao posebnog staratelja, a kom su dostavljene i odluke iz ovih postupaka. Također, ukazano je da osporenim odlukama za apelante nisu konstituirana bilo kakva prava i obaveze, te najzad, da nekretnine koje su predmet izvršenja prema rješenju o nasljeđivanju, koje su dostavili i nisu bile predmet zaostavštine, niti im je rješenjem o nasljeđivanju naloženo da iz svoje imovine izmire obaveze iza umrlog tuženog-izvršenika.

21. Apelant u apelaciji, kao i ni u dopunama, ne ukazuje izričito na pravo iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje smatra da mu je povrijeđeno, ali iz njegovih navoda proizilazi da smatra da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da ni nakon 12 godina nije u mogućnosti da namiri svoje potraživanje koje je utvrđeno pravosnažnom presudom na temelju koje je i dozvoljeno izvršenje. Razlog za ovako dugo trajanje postupka, po apelantovom mišljenju su, opstrukcije i nesavjestan rad sudija koji su bili zaduženi sa njegovim predmetom, nepostupanje suda po njegovim brojnim zahtjevima kojim je tražio da se postupak nastavi/okonča, te da se preduzmu mjere koje je predlagao kako bi zaštitio svoja prava. U vezi s tim apelant ukazuje da sud nije imao pravo da od njega traži da dostavi izvod iz zemljišne knjige u kojoj su kao nasljednici iza umrlog tuženog-izvršenika upisani kao vlasnici, kao i da od njega traži da pokrene ostavinski postupak. Također, apelant tvrdi da je sud na ovaj način štito treće lice M.M. a za koje je pravosnažnim presudama utvrđeno da nema nikakvih prava u odnosu na imovinu tuženog-izvršenika koja je predmet izvršenja. Najzad, apelant ukazuje da ovakvo postupanje Općinskog suda ukazuje i na nepoštivanje Odluke Ustavnog suda broj AP-954/08, te presuda Općinskog suda broj 65 0 P 062657 05 P od 30. januara 2009. godine i Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 062657 09 Gž od 20. juna 2012. godine.

22. Apelant je zatražio donošenje privremene mjere kojom će se obustaviti od izvršenja kao nezakoniti zaključci Općinskog suda broj 65 0 I 093580 01 I od 7. jula 2013. godine, od 2. jula 2013. godine, te od 7. juna 2012. godine, te da se naloži Izvršnom odjeljenju Općinskog suda da bez odlaganja izvrši zabilježbu izvršenja po službenoj dužnosti u zk. izvatku broj 116 KO Odžak, stari broj zk. izvadak 167 KO Odžak, te najzad da se ukine rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 093580 09 I od 21. oktobra 2013. godine i da se Općinskom sudu naloži nastavak postupka izvršenja, proda nekretnine koje su predmet izvršenja i odredi namirenje njegovih potraživanja. Apelant navodi da nije izvjesno da li će i kada zemljišno-knjižni ured postupiti po zahtjevu za uknjižbu nasljednika tuženog-izvršenika, te da će se, vjerojatno, ponovo pokušati uknjižiti bespravni ugovor koji je M.M. zaključio sa tuženim-izvršenikom, a što se već jednom i dogodilo.

23. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

24. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

25. Apelant u apelaciji traži da se poništi niz procesnih odluka koje su donijete u postupku izvršenja kao i rješenje o obustavi postupka, te da se Općinskom sudu naloži da nastavi postupak izvršenja, proda nekretnine i tako omogući namirenje njegovih potraživanja. Najzad, apelant ukazuje da ni nakon 12 godina nije u stanju da namiri svoja pravosnažno utvrđena potraživanja, te da je trajanje postupka, kako navodi, uzrokovano nesavjesnim i nezakonitim radom suda.

26. U konkretnom slučaju, iz apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere u suštini proizlazi da predlaže usvajanje privremene mjere kojom bi bio okončan postupak izvršenja i namireno njegovo potraživanje. U vezi s tim apelant je, pored ostalog, ukazao i da postupak traje 12 godina. S obzirom da su razlozi zbog kojih apelant traži izdavanje privremene mjere identični razlozima koji se tiču merituma apelacije, njihovim uvažavanjem prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri bilo bi prejudicirano odlučivanje o samom meritumu predmeta, a što nije svrha i cilj privremene mjere. Stoga Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Pri tom, Ustavni sud primjećuje da apelant ne navodi da li je, u skladu sa uputom o pravnom lijeku iz rješenja Općinskog suda o obustavi postupka i ukidanju svih provedenih radnji izvršenja, izjavio žalbu.

27. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

28. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

29. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3315/13 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio