Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3800/10 (R. M.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3800/10

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3800/10, rješavajući apelaciju Redžepa Miljkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Redžepa Miljkovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj P-298/02 koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 P 002788 07 Gž od 10. maja 2011. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Redžepu Miljkoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Redžep Miljković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa advokat Milan Stokrp iz Velike Kladuše, podnio je 3. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenuo pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-298/02, koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan i nalazio se kod Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi donošenja odluke o žalbi.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 29. oktobra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. novembra 2012. godine, a Općinski sud 5. novembra 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda dostavljeni su apelantovom opunomoćeniku 9. novembra 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je Općinskom sudu 25. jula 2002. godine podnio tužbu protiv Muhameda Šahinovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate.

7. Općinski sud je Presudom broj P-298/02 od 17. decembra 2003. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev obavezavši tuženog da mu isplati iznos od 1.800,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. aprila 2002. godine do isplate.

8. Tuženi je, kako proizlazi iz stanja spisa, 9. januara 2004. godine protiv prvostepene presude izjavio žalbu Kantonalnom sudu povodom koje je Kantonalni sud donio Presudu broj 01 0 P 002788 07 Gž od 10. maja 2011. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, naime, ističe da je tužbu Općinskom sudu podnio u julu 2002. godine povodom koje je taj sud u decembru 2003. godine donio presudu. Tuženi je u zakonskom roku, u januaru 2004. godine, izjavio žalbu o kojoj Kantonalni sud nije riješio do podnošenja apelacije, a od tada je prošlo sedam godina. Apelant je predložio Ustavnom sudu da njegovu apelaciju usvoji i Kantonalnom sudu naloži hitno donošenje odluke. Apelant je predložio da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati po 150,00 KM za svaku godinu čekanja konačne sudske presude.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da apelant u apelaciji osnovano ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku. Potvrdio je apelantove navode da je predmet primljen u rad na odlučivanje o žalbi u februaru 2004. godine, da je u novembru 2006. godine vraćen prvostepenom sudu na otklanjanje određenih nedostataka i da je ponovo uzet u rad 2007. godine, kada je dobio novi broj. Nakon toga, predmet je završen Presudom broj 01 0 P 002788 07 Gž od 10. maja 2011. godine. Evidentno je, kako je potvrdio Kantonalni sud, da je postupak trajao gotovo devet godina. Predloženo je da se povodom apelacije donese odluka prema stanju u spisu.

11. Općinski sud navodi da u postupku pred tim sudom nisu prekršena apelantova prava na pravično suđenje, jer je prvostepena presuda donesena nakon jedne godine i pet mjeseci, a osim toga, predmet je okončan presudom Kantonalnog suda, zbog čega smatra da je apelacija neosnovana.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 1, 3. i 4.

1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. 3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Apelant ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu Općinskog suda broj P-298/02 u kojem je donesena prvostepena presuda, ali nije donesena odluka o žalbi tuženog koju je podnio Kantonalnom sudu protiv prvostepene presude. Iako je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku o žalbi, apelacija je bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da, prema citiranom članu, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

17. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je postupak o apelantovom predmetu započeo 25. jula 2002. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu i da je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda broj 01 0 P 002788 07 Gž od 10. maja 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste osam godina i devet mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju postupak pred redovnim sudovima tiče se isplate novčanog iznosa na ime cijene putničkog vozila koje je apelant, kako proizlazi iz prvostepene presude, prodao tuženom. Osim toga, kako proizlazi iz prvostepene presude, pravni osnov tužbenog zahtjeva među strankama nije bio sporan, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud ocjenjuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća, slijedeći praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

24. Dovodeći taj stav u kontekst konkretnog predmeta, Ustavni sud, prije svega, zapaža da je Općinski sud, postupajući po apelantovoj tužbi od 25. jula 2002. godine, u relativno primjerenom vremenu, nakon provedenog dokaznog postupaka donio prvostepenu presudu 17. decembra 2003. godine, dakle, nakon jedne godine i pet mjeseci, zbog čega Ustavni sud smatra da Općinski sud svojim ponašanjem nije doprinio dužini predmetnog postupka.

25. S druge strane, u vezi sa postupanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud 3. februara 2004. godine primio spis prvostepenog suda i žalbu tuženog. Kantonalni sud je odluku o žalbi tuženog donio 10. maja 2011. godine, dakle, nakon sedam godina i tri mjeseca. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja dužina postupka po žalbi a priori nerazumna i da traži globalnu ocjenu. S obzirom na to da je i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju istakao da apelant osnovano ukazuje na dužinu trajanja postupka pred tim sudom i povredu prava na suđenje u razumnom roku, pri čemu nije naveo nikakve razloge koji bi eventualno ukazivali na apelantov doprinos, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka posmatranog u cjelini ne zadovoljava kriterij „razumnog roka“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje.

26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao osam godina i devet mjeseci, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak trajao osam godina i devet mjeseci pri čemu se odgovornost za dužinu predmetnog postupka može u cijelosti staviti na teret Kantonalnom sudu.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3800/10 (R. M.) | Sudska praksa | Aktio