Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-728/12 (V. G.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-728/12

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 728/12, rješavajući apelaciju Vinka Grbeše, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 19. studenoga 2013. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vinka Grbeše.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Širokom Brijegu u predmetu broj 64 0 P 006474 88 P, u kojemu je donesena Presuda Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 006474 88 P od 17.

lipnja 2011. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da žurno postupi po prizivu podnesenom protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 006474 88 P od 17. lipnja 2011. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Širokom Brijegu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vinko Grbeša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kočerina, Široki Brijeg, podnio je 22. veljače 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 64 0 P 006474 88 P. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio sudovima žurno postupanje u konkretnom predmetu kako bi mu se osiguralo "dobijanje pravične rente zbog trajnog umanjenja životne i radne sposobnosti i zbog enormnog povećanja troškova života".

2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP 728/12 od 18. travnja 2012. godine kojom je odbio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 24. rujna 2013. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

4. Općinski sud i Kantonalni sud su dostavili odgovor na apelaciju 30. rujna i 4. listopada 2013. godine.

5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnositelju apelacije 21. listopada 2013. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 14. ožujka 1988. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Zavoda za osiguranje imovine i lica "Dunav", Glavna filijala Šabac (u daljnjem tekstu: tuženi), navodeći kako mu je presudom Općinskog suda u Mostaru broj: 1382/78 od 24. listopada 1979. godine na ime naknade štete dosuđen iznos od 2.500 dinara, kao trajna mjesečna renta počevši od 1. siječnja 1979. godine, a da su se od dana donošenja ove presude do dana podnošenja tužbe prilike znatno promijenile, troškovi života enormno porasli kao i osobni dohoci djelatnika, pa je stoga prisiljen podnijeti tužbu radi povećanja dosuđene rente.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud pripremno ročište u navedenome predmetu (novi broj P-134/93) zakazao za 28. srpanj 2005. godine, ali da ono nije održano (dostava strankama neuredna).

9. Nakon toga, Općinski sud je novo pripremno ročište zakazao za 25. lipanj 2009. godine (novi broj predmeta 64 0 P 006474 88 P). Na predmetnom ročištu, sud je, obzirom na prigovore tuženika iz podneska od 30. marta 2009. godine, opozvao rješenje o zakazivanju pripremnog ročišta i pozvao [apelanta] da u roku od 8 dana tačno označi naziv tuženika, sjedište, te njegovog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, u protivnom će sud tužbu odbaciti. Apelant je postupio po nalogu suda 29. lipnja 2009. godine.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud zakazao pripremno ročište za 25. veljaču 2010. godine (tuženiku je poziv poslan putem međunarodne pravne pomoći – diplomatskim putem), a ročište je odloženo zbog mogućeg mirnog rješenja spora i novo zakazano za 22. lipanj 2010. godine.

11. Iz stanja spisa također proizlazi da je pripremno ročište, zakazano za 22. lipanj 2010. godine, odloženo radi mogućnosti nagodbe, na zajednički prijedlog parničnih stranaka za 8. listopad 2010. godine kada je održano pripremno ročište i zakazana glavna rasprava za 29. studeni 2010. godine. Glavna rasprava zakazana za 29. studeni 2010. godine, a i glavna rasprava zakazana za 21. ožujak 2011. godine su odgođene zbog neispunjenja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta (neuredna dostava tuženiku).

12. Nakon toga, glavna rasprava je održana 17. svibnja 2011. godine, a Općinski sud je donio Presudu broj 64 0 P 006474 88 P od 17. lipnja 2011. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev koji glasi: "Mijenja se pravomoćna presuda Općinskog suda u Mostaru broj 1382/78 od 24. oktobra 1979. godine na način da je tuženi dužan apelantu isplatiti na ime naknade rente ukupno kapitalizirani iznos od 174.479,25 KM za period od 1. aprila 1988. godine do 31. oktobra 2010. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospjeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, da je dužan ubuduće apelantu na ime mjesečne rente isplaćivati mjesečne iznose od po 634,87 KM pa nadalje do 5. dana u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka".

13. Protiv prvostupanjske presude apelant je podnio priziv 13. srpnja 2011. godine.

14. Prema informacijama koje je Ustavni sud 29. listopada 2013. godine dobio od apelanta, predmet se još nalazi u Općinskom sudu u postupku po prizivu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant je naveo da apelaciju podnosi zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) istaknuvši da je tužbu podnio prije 24 godine, odnosno 14. ožujka 1988. godine, da je Općinski sud tek 17. lipnja 2006. godine donio prvostupanjsku presudu kojom je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen, nakon čega njegov priziv ne dostavlja tuženiku na odgovor.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je uvidom u CMS-sustav utvrđeno […] da navedeni predmet nije dostavljen [tom] sudu na odlučivanje po žalbi.

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio kronologiju postupka istaknuvši da je navedeni predmet pred tim sudom okončan, a da je trajao 24 godine zbog činjenice što tuženik, sada ZOIL „Dunav osiguranje“ iz Beograda, zbog općepoznatih činjenica (ratno stanje) dugo vremena nije bio dostupan za sud. Pored toga, Općinski sud je naveo da je nakon prestanka ratnog stanja sud počeo s radom na predmetu, ali je, s obzirom da je dostava za tuženika vršena diplomatskim putem, za prijem jednog poziva na ročište ili bilo kakvog akta potrebno puno dulje vremensko razdoblje nego što je to u predmetima, odnosno sa strankama kojima se dostava obavlja redovitim putem. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je istaknuo kako u navedenome postupku nisu povrijeđena Ustavom i/ili međunarodnim dokumentima zajamčena prava.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

19. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Postupak po žalbi Članak 212.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Članak 213.

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit će rješenjem prvostepeni sud bez održavanja ročišta.

(2) Žalba je neblagovremena ako je podnesena nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

(3) Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

Članak 214.

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit ce prvostepeni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe. Protivna stranka može u roku od osam dana od prijema žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.

(2) Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostepeni sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od prijema odgovora na žalbu.

(3) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu neće se uzeti u razmatranje.

(4) Podnesci primljeni nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu neće se uzimati u razmatranje, osim ukoliko sud od stranke izričito zatraži dodatno izjašnjenje.

Članak 215.

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.

(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. VI.Dopustivost

21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra kako je predmetna apelacija u ovome dijelu, s aspekta navoda o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku, i u vrijeme njenog podnošenja bila dopustiva u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

25. Apelant smatra kako je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku došlo do povrede njegovoga prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

26. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

28. Ustavni sud prvenstveno smatra kako je nužno podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio presudu povodom njegovoga priziva, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Razdoblje koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud opaža kako je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 14. ožujka 1988. godine, te kako postupak još nije okončan. Međutim, razdoblje koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 14. ožujka 1988. godine, već 14. prosinca 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti duljine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. prosinca 1995. godine (vidi Europski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak traje ukupno više od 25 godina, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti duljinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. razdoblje od 17 godina i deset mjeseci.

Analiza duljine trajanja postupka

30. Ustavni sud primjećuje kako se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na izmjenu rente, te se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o osobito složenom predmetu.

31. Prije svega, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvo ročište u apelantovome predmetu, nakon zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, zakazao za 28. srpanj 2005. godine (nije održano zbog neuredne dostave strankama), odnosno tek nakon devet godina i sedam mjeseci potpune neaktivnosti u postupanju s prijeratnim predmetom. Dalje, Ustavni sud iz stanja spisa opaža kako je Općinski sud, nakon zakazivanja prvoga ročišta, novo zakazao tek za 25. lipanj 2009. godine, odnosno tek nakon tri godine i 10 mjeseci, nakon čega je aktivno radio na predmetu i zakazao još sedam ročišta iako se, kako je rečeno, ne radi o osobito složenome predmetu. Uzimajući u obzir ovakvo ponašanje Općinskog suda, kao i činjenicu da je Općinski sud tek nakon 15 godina i šest mjeseci, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, donio odluku u apelantovome predmetu, Ustavni sud smatra kako duljina parničnoga postupka, koji ukupno traje više od 25 godina, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, ne zadovoljava zahtjev «razumnoga» roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, a što se u najvećoj mjeri može pripisati ponašanju Općinskog suda pred kojim postupak traje više od 15 godina i šest mjeseci i koji još uvijek nije okončan, s obzirom da Općinski sud još uvijek nije postupio po apelantovome prizivu u smislu čl. 212.-215. Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud, uvažavajući činjenicu da je na duljinu postupka objektivno utjecala okolnost da se tuženi nalazi u inozemstvu i da su postojale smetnje u uručenju pismena tuženome, ne može prihvatiti razloge Općinskog suda date u odgovoru na apelaciju u kojemu je kao jedan od razloga ovako dugog trajanja postupka istaknuo da je dostava tuženome vršena diplomatskim putem za što je potrebno dulje vremensko razdoblje nego što je u predmetima, odnosno sa strankama kojima se dostava obavlja redovitim putem, jer, prema mišljenju Ustavnog suda, navedene okolnosti ipak ne mogu umanjiti odgovornost Općinskog suda da učinkovito upravlja postupkom i vodi postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku u smislu članka 10. ZPP.

32. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak od momenta zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda do donošenja ove odluke trajao više od 17 godina i 10 mjeseci i, prema stanju spisa, još nije okončan, Ustavni sud zaključuje kako duljina predmetnoga parničnoga postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnoga» roka iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te kako postoji kršenje apelantovoga prava na suđenje u «razumnome» roku kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

33. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesenoga priziva još uvijek nalazi pred Općinskim sudom, a za donošenje konačne odluke o tužbenome zahtjevu apelanta nužno je da Općinski sud postupi po navedenome prizivu u smislu odredbi čl. 212-215. Zakona o parničnom postupku, Općinskom je sudu naloženo da postupi po prizivu bez daljnje odgode.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnome roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 17 godina i 10 mjeseci, odnosno više od 25 godine uzimajući u obzir i razdoblje prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a takvo neopravdano trajanje postupka se može u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

35. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-728/12 (V. G.) | Sudska praksa | Aktio