Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3952/10 (I.B.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kamata
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3952/10

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3952/10, rješavajući apelaciju I.B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 19. studenog 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija I.B.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 014283 08 Rev od 16. ožujka 2010. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je dužan, po žurnom postupku, donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.

stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. I.B. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanja Iličić-Lukenda, odvjetnica iz Čitluka, podnio je 13. rujna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 014283 08 Rev od 16. ožujka 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007 0 Gž 07 001 051 od 10. listopada 2007. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 014283 02 od 20. veljače 2007. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženog "Euroherc-osiguranja" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 20. studenog 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Tuženi je 3. prosinca 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 4. prosinca, Općinski sud 6. prosinca i Vrhovni sud 7. prosinca 2012. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda i tuženog dostavljeni su apelantu 31. listopada 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 014283 02 od 20. veljače 2007. godine obvezan je tuženi da isplati apelantu iznos od 23.300,61 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. studenog 2002. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa odbijen. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je u tijeku postupka utvrđeno da se 8. srpnja 2001. godine u mjestu Klobuk, općina Ljubuški, dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio osiguranik tuženog, a kojom prilikom je oštećeno apelantovo vozilo. Općinski sud je naveo da je tuženi priznao pasivnu legitimaciju i utemeljenost tužbenog zahtjeva, ali da je osporio visinu tužbenog zahtjeva. U svezi s tim, Općinski sud je naveo da je u pogledu visine nastale štete na apelantovom vozilu prihvatio nalaz i mišljenje vještaka strojarske struke, te slijedom toga obvezao tuženog da isplati apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu iznos od 19.009,29 KM. Također, Općinski sud je naveo da je obvezao tuženog da isplati apelantu na ime troškova šlepanja vozila iznos od 2.900,00 KM, na ime troškova izrade stručne procjene iznos od 1.191,32 KM i na ime troškova prijevoda stručne procjene iznos od 200,00 KM, budući da je apelant u tijeku postupka dokazao da je imao navedene troškove. Općinski sud je naveo da je preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje naknade štete na ime umanjenja tržišne vrijednosti vozila odbio kao neutemeljen. U pogledu odluke o kamati, Općinski sud je naveo da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete od 23.300,61 KM počinje teći od 5. studenog 2002. godine kao dana podnošenja tužbe.

7. Odlučujući o prizivima apelanta i tuženog protiv prvostupanjske presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 007 0 Gž 07 001 051 od 10. listopada 2007. godine kojom je apelantov priziv odbio kao neutemeljen, a priziv tuženog uvažio, pa je prvostupanjsku presudu preinačio tako što je obvezao tuženog da isplati apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu iznos od 8.899,77 KM i na ime troškova šlepanja vozila iznos od 100,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 20. veljače 2007. godine, kao dana presuđenja, pa do konačne isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da je apelant podnio priziv protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu štete na ime umanjenja tržišne vrijednosti vozila (kao i u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskim zateznim kamatama). U svezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi, budući da se, prema iskazu vještaka strojarske struke, umanjena vrijednost vozila utvrđuje kada vozilo nije prešlo 100.000,00 km, a da je nesporno da je apelantovo vozilo prešlo tu kilometražu. U pogledu žalbe tuženog, Kantonalni sud je naveo da je utemeljen priziv tuženog u dijelu koji se odnosi na visinu naknade materijalne štete na vozilu i na visinu troškova šlepanja, slijedom čega je preinačio prvostupanjsku presudu tako što je obvezao tuženog da isplati apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu iznos od 8.899,77 KM i na ime troškova šlepanja vozila iznos od 100,00 KM. Kantonalni sud je, dalje, naveo da su utemeljeni prizivni navodi tuženog koji se odnose na troškove izrade stručne procjene i troškove prijevoda te procjene, budući da su, po mišljenju tog suda, bili nepotrebni, slijedom čega je prvostupanjsku presudu preinačio tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev u tom dijelu. Također, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjsku presudu preinačio i u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose naknade materijalne štete. Naime, Kantonalni sud je naveo da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teče od dana donošenja sudske odluke kojom je utvrđen iznos štete, tj. u konkretnom slučaju od 20. veljače 2007. godine kao dana presuđenja (članak 189. stavak 2. ZOO).

8. Vrhovni sud, odlučujući o apelantovoj reviziji protiv drugostupanjske presude, donio je Presudu broj 58 0 P 014283 08 Rev od 16. ožujka 2010. godine kojom je reviziju djelomično uvažio, pa je drugostupanjsku presudu preinačio tako što je obvezao tuženog da isplati apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu iznos od 9.619,77 KM, dok je u preostalom dijelu reviziju odbio. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da su utemeljeni apelantovi revizijski prigovori da je drugostupanjski sud, prilikom donošenja svoje odluke, previdio da je vještak strojarske struke u dopuni svog nalaza obračunao visinu štete na vozilu u iznosu od 9.619,77 KM. Obzirom na to, Vrhovni sud je naveo da je u tom dijelu preinačio drugostupanjsku presudu tako što je obvezao tuženog da isplati apelantu na ime naknade materijalne štete na vozilu iznos od 9.619,77 KM. Međutim, Vrhovni sud je naveo da su neutemeljeni apelantovi revizijski prigovori da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teče od dana nastanka štete. Naime, Vrhovni sud je naveo da je drugostupanjski sud, primjenom odredaba članka 189. stavak 2. ZOO, pravilno postupio kada je zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete dosudio od dana donošenja prvostupanjske presude jer apelant nije dokazao da je štetu otklonio ranije.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama, u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je Ustavni sud u više svojih odluka odlučivao o identičnom pravnom pitanju, te u svezi s tim zaključio da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete teče od dana nastanka štete sukladno odredbama čl. 186. i 277. ZOO, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude (npr., AP 1433/06, AP 1757/06 i AP 3013/06).

b) Odgovor na apelaciju

10. Vrhovni sud je naveo da osporena presuda tog suda nije utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava, niti je tom presudom povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

11. Kantonalni sud je naveo da je svoju odluku donio uz pravilnu primjenu materijalnog prava, bez počinjenih povreda odredaba parničnog postupka, te da je za takvu odluku dao razloge navedene u obrazloženju pobijane presude.

12. Općinski sud je u svom odgovoru ponovio tijek predmetnog postupka, te predložio da Ustavni sud zauzme konačan stav u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete.

13. Tuženi je naveo da je pravilan stav Vrhovnog suda i Kantonalnog suda da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teče od dana donošenja prvostupanjske presude u smislu odredaba članka 189. stavak 2. ZOO.

V. Relevantni propisi

14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase:

Član 186.

Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Član 189. stav 2.

Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

Član 277. stav 1.

Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.

VI. Dopustivost

15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 58 0 P 014283 08 Rev od 16. ožujka 2010. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelant je primio 19. srpnja 2010. godine, a apelacija je podnesena 13. rujna 2010. godine tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant osporava navedene presude, tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivični postupak.

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

22. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovitih sudova u dijelu u kojem je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete. Naime, apelant smatra da su redoviti sudovi bili dužni dosuditi zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete od dana nastanka štete sukladno odredbama čl. 186. i 277. ZOO.

23. Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje – pitanje početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, stavak 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 1433/06 zauzeo stav (koji je slijedio i u drugim navedenim odlukama) da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonska zatezna kamata teče od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1433/06, stavak 27, ukazao "da je člankom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, člankom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim člancima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizlazi da bi zateznu kamatu u konkretnom slučaju, obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete". Imajući u vidu da je ovakav stav zauzet u svezi sa tumačenjem relevantnih odredaba ZOO, koje su u vrijeme donošenja osporene presude Vrhovnog suda, kao i u vrijeme ove odluke, u nepromijenjenom sadržaju i dalje na snazi, te da predmetna apelacija pokreće identično pitanje koje je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantovih navoda, u potpunosti poziva na obrazloženja dana u ranije donesenim odlukama o istom pravnom pitanju.

24. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da je osporenom presudom Vrhovnog suda, u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos materijalne štete, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da je bilo potrebno, radi zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu odluku, te predmet vratiti Vrhovnom sudu kako bi taj sud donio novu odluku sukladno garancijama iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

25. Obzirom na zaključak u pogledu povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati navodne povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer su osporene odluke redovitih sudova, u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

27. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3952/10 (I.B.) | Sudska praksa | Aktio