Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5147/10 (N. M. i malodobna Željana Marković)
Odluka donesena 19. 11. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5147/10
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5147/10, rješavajući apelaciju Nevenke Marković i malodobne Željane Marković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Nevenke Marković i malodobne Željane Marković podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 020566 10 I, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 020566 11 Gž od 19. oktobra 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nevenka Marković i malodobna Željana Marković (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Vesna Jugović, advokat iz Tuzle, na osnovu punomoći prvoapelantice i punomoći zakonske zastupnice drugoapelantice, podnijele su 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu broj 32 0 I 020566 10 I koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 15. aprila 2013. godine Ustavnom sudu dostavio odgovor na apelaciju.
4. Općinski sud je 17. oktobra 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio predmetni spis.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelanticama 23. oktobra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
7. Pravosnažnom i izvršnom Presudom Općinskog suda broj P-1825/05 od 30. aprila 2007. godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev prednika apelantica, pa je tužena Općina Lukavac obavezana da na ime naknade materijalne štete za uništene objekte isplati predniku apelantica precizirani novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u preciziranom iznosu, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja. Višak tužbenog zahtjeva kojim je prednik apelantica tražio da mu tužena Općina Lukavac naknadi štetu za uništenu šumu preciziranu u izreci presude u navedenom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom je odbijen kao neosnovan.
8. Prednik apelantica je umro u toku predmetnog parničnog postupka, 7. novembra 2006. godine.
9. Opunomoćenica prednika apelantica je 17. maja 2010. godine, na temelju punomoći prednika apelantica od 3. oktobra 2005. godine, Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje navedene presude Općinskog suda od 30. aprila 2007. godine radi naplate potraživanja tražioca izvršenja - prednika apelantica na taj način što će se protiv izvršenika Općine Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik) odrediti zabrana raspolaganja novčanim sredstvima na računima izvršenika kako su precizirani u prijedlogu i isplatom tražiocu izvršenja putem računa opunomoćenice.
10. Općinski sud je 3. juna 2010. godine donio Rješenje o izvršenju broj 32 0 I 020566 10 I kojim je dozvolio traženo izvršenje. Istog dana Općinski sud je dostavio poslovnoj banci izvršenika primjerak rješenja o izvršenju radi pljenidbe novčanih sredstava na računu izvršenika.
11. Poslovna banka izvršenika je 15. juna 2010. godine obavijestila Općinski sud da je 11. juna 2010. godine izvršena pljenidba cjelokupnog iznosa prema predmetnom rješenju o izvršenju s tim što će se prenos zaplijenjenog iznosa na račun tražioca izvršenja izvršiti nakon što rješenje o izvršenju postane izvršno.
12. Izvršenik je 16. juna 2010. godine podnio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju u kojem je naveo da opunomoćenica-advokat nema precizno naznačeno ovlaštenje da u konkretnom izvršnom postupku može u ime tražioca izvršenja naplatiti glavnicu, kamate i troškove izvršnog postupka. Općinski sud je 6. jula 2010. godine navedeni prigovor dostavio opunomoćenici apelantica radi davanja odgovora.
13. Opunomoćenica apelantica je 28. jula 2010. godine dostavila odgovor na prigovor izvršenika od 16. juna 2010. godine. Uz odgovor opunomoćenica je dostavila Rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 O 006054 06 O od 15. augusta 2008. godine i punomoć za advokata od 7. jula 2010. godine kojom su apelantice dale ovlaštenje opunomoćenici da vodi i okonča predmetni izvršni postupak i izvrši naplatu ukupno presuđenog iznosa (glavnice, kamata, troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka).
14. Opunomoćenica apelantica je 31. augusta i 16. septembra 2010. godine pismenim podnescima urgirala da Općinski sud okonča predmetni izvršni postupak, a 4. oktobra 2010. godine opunomoćenica je podnijela zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje zbog toga što nije odlučila o prigovoru izvršenika. Istog dana opunomoćenica apelantica je podnijela prijavu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću za pokretanje disciplinskog postupka protiv uredujuće sutkinje.
15. Uredujuća sutkinja je 1. novembra 2010. godine dala izjavu Upravi Općinskog suda povodom zahtjeva za njeno izuzeće. Predsjednica Općinskog suda je Rješenjem broj 032-0-Su-3- 10-000 055 od 2. novembra 2010. godine odbila zahtjev za izuzeće uredujuće sutkinje u predmetnom izvršnom postupku.
16. Opunomoćenica apelantica je 14. januara 2011. godine urgirala da Općinski sud riješi o prigovoru izvršenika od 16. juna 2010. godine.
17. Općinski sud je 24. januara 2011. godine donio zaključak kojim je pozvao apelantice da u roku od osam dana dostave sudu dokaz da su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju naslijedile potraživanja utvrđena izvršnom ispravom - Presudom tog suda broj P-1825/05 iza smrti tražioca izvršenja – ostavitelja, jer izvršni sud nije nadležan da provodi ostavinski postupak, niti da utvrđuje krug nasljednika ili da, u smislu člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), dokažu da je potraživanje prednika apelantica na njih preneseno ili na drugi način prešlo na njih.
18. Apelantice su 31. januara 2011. godine obavijestile Općinski sud da su 21. oktobra 2010. godine pred Osnovnim sudom u Bijeljini pokrenule postupak za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju kojim bi bilo obuhvaćeno potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom. Dalje su predložile da, ukoliko Općinski sud ne želi da nastavi započeto izvršenje bez dopunskog rješenja o nasljeđivanju kojim bi bilo obuhvaćeno potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom, zamolile su Općinski sud da produži rok za dostavljanje dopunskog rješenja, i to do okončanja postupka za donošenje tog rješenja pred Osnovnim sudom u Bijeljini.
19. Apelantice su 15. februara 2011. godine Općinskom sudu dostavile dopunsko rješenje o nasljeđivanju Osnovnog suda u Bijeljini od 3. februara 2011. godine.
20. Apelantice su 22. februara 2011. godine Općinskom sudu predale dopis kojim su tražile da predsjednica suda ispita razloge zbog kojih je uredujuća sutkinja odugovlačila rješavanje predmetnog izvršnog postupka.
21. Općinski sud je 4. marta 2011. godine donio zaključak kojim je pozvao apelantice da dostave originalno ili ovjereni prepis dopunskog rješenja o nasljeđivanju od 3. februara 2011. godine.
22. Apelantice su 16. marta 2011. godine dostavile originalno dopunsko rješenje o nasljeđivanju od 3. februara 2011. godine.
23. Općinski sud je Rješenjem broj 32 0 I 020566 I od 14. juna 2011. godine odbio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju od 3. juna 2010. godine u cijelosti održao na snazi. Istim rješenjem u stavu II izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantica za naknadu troškova za odgovor na prigovor. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na temelju punomoći od 7. jula 2010. godine opunomoćenica apelantica ovlaštena da pred tim sudom pokrene, vodi i okonča izvršni postupak za naplatu iznosa dosuđenog izvršnom ispravom, da izvrši naplatu ukupno presuđenog iznosa glavnice, kamata, troškova parničnog i izvršnog postupka, te stoga nije osnovan prigovor izvršenika da opunomoćenik apelantica kao tražilaca izvršenja nema ovlaštenje da u izvršnom postupku u ime i za račun tražioca izvršenja naplati predmetni dug.
24. Općinski sud je 14. juna 2011. godine dopisom pozvao poslovnu banku izvršenika da postupi prema rješenju o izvršenju koje je postalo izvršno navedenog datuma.
25. Apelantice su se 21. juna 2011. godine protiv navedenog rješenja od 14. juna 2011. godine žalile Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantice su u žalbi tražile da im se dosude troškovi sastava odgovora na prigovor, kao i da se utvrdi da je na osnovu generalne punomoći od 3. oktobra 2005. godine prednika apelantica advokat imao ovlaštenje da naplati dosuđenu naknadu štete, kao i troškove parničnog i izvršnog postupka.
26. Poslovna banka izvršenika je 23. juna 2011. godine izvršila prenos zaplijenjenih sredstava prema predmetnom rješenju o izvršenju u korist računa opunomoćenice apelantica, čime je rješenje o izvršenju u cijelosti izmireno, o čemu su obavijestili Općinski sud.
27. Apelantice su 24. juna 2011. godine podnijele zahtjev Općinskom sudu za nastavak započetog izvršenja, kao i da se naloži poslovnoj banci izvršenika da im isplati neplaćenu zakonsku zateznu kamatu na glavni dug i troškove parničnog postupka počev od blokiranja računa 11. juna 2010. godine pa do isplate.
28. Općinski sud je 12. jula 2011. godine žalbu apelantica od 21. juna 2011. godine dostavio izvršeniku radi davanja odgovora. Izvršenik je 18. jula 2011. godine dostavio odgovor na žalbu apelantica.
29. Apelantice su 27. jula 2011. godine Općinskom sudu ponovo dostavile zahtjev od 21. juna 2011. godine.
30. Poslovna banka izvršenika je obavijestila Općinski sud da su 3. augusta 2011. godine izvršili naknadni obračun zakonske zatezne kamate na glavnicu i na troškove parničnog postupka u skladu s rješenjem o izvršenju, i to od 11. juna 2010. godine, kao dana pljenidbe, pa do 23. juna 2011. godine, kao dana isplate, čime je u potpunosti izvršeno rješenje o izvršenju.
31. Općinski sud je 5. septembra 2011. godine dostavio spis Kantonalnom sudu radi rješavanja o žalbi apelantica.
32. Kantonalni sud je 19. oktobra 2011. godine donio Rješenje broj 32 0 I 020566 11 Gž kojim je žalbu apelantica odbio i odluku o troškovima postupka sadržanu u stavu II izreke prvostepenog rješenja potvrdio. Istim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantica za naknadu troškova na ime sastava žalbe u preciziranom iznosu.
33. Apelantice su 17. novembra 2011. godine primile navedeno rješenje Kantonalnog suda.
34. Općinski sud je cjelokupan spis arhivirao 6. aprila 2012. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
35. Apelantice smatraju da je nedonošenjem odluke u razumnom roku u predmetnom izvršnom postupku došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakle su da Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije riješio o prigovoru izvršenika u zakonom određenom roku, niti je apelanticama omogućio naplatu dosuđene štete. Dalje su istakle da je opunomoćenici apelantica prije pokretanja izvršnog postupka izvršenik nudio nagodbu o isplati duga, a nakon što opunomoćenica nije pristala na uvjete nagodbe, zaprijećeno joj je da, u slučaju da ne prihvati nagodbu, „sa sudom će biti sređeno odugovlačenje postupka“. Navele su da su dovedene u diskriminatorski položaj u odnosu na ostale stranke koje su svoja prava ostvarile u zakonskim i razumnim rokovima pred Općinskim sudom. Smatraju da je uredujuća sutkinja svojim ponašanjem doprinijela odugovlačenju postupka. S tim u vezi, apelantice su navele povredu prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
36. Apelantice su predložile da Ustavni sud, s obzirom na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku i činjenicu što izvršni postupak pred sudom nerazumno dugo traje, naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u izvršnom postupku i apelanticama omogući isplatu traženog iznosa, a također traže i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom.
b) Odgovor na apelaciju
37. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je iznio hronološki tok postupka u ovom predmetu na način kako je izložen u činjeničnom dijelu ove odluke i predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
38. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/03) relevantne odredbe glase:
Član 5.
(1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 30. stav 1.
(1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnom dokumentu nije označeno kao tražilac izvršenja, ako ono javnim ili ovjerenim privatnim dokumentom dokaže da je potraživanje na njega prenešeno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava, vezana za prenos potraživanja, mogu dokazivati samo u parničnom postupku.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
40. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
41. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantice su se obratile Ustavnom sudu zbog toga što izvršni postupak koji su apelantice pokrenule pred Općinskim sudom nije okončan u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija bila dopustiva i u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
43. Apelantice smatraju da im je nedonošenjem odluke u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da izvršenje nije provedeno «u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
44. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
45. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
46. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Analiza dužine trajanja postupka
47. Ustavni sud zapaža da su apelantice 17. maja 2010. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenule predmetni izvršni postupak, koji je okončan dostavljanjem rješenja Kantonalnog suda apelanticama 17. novembra 2011. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jeste jedna godina i šest mjeseci.
48. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji su apelantice pokrenule radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.
49. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u vrlo kratkom roku postupio po prijedlogu apelantica za izvršenje od 17. maja 2010. godine i rješenjem od 3. juna 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje. Nakon toga Općinski sud je u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje koje su se odnosile na postupanje po prigovoru izvršenika i pozivanje apelantica da dostave potrebne dokaze kako bi odlučio o prigovoru. Ustavni sud, dalje, zapaža da, nakon što su apelantice dostavile originalno dopunsko rješenje o nasljeđivanju 16. marta 2011. godine, Općinski sud je u relativno primjerenom roku, nakon tri mjeseca, donio odluku o prigovoru. U odnosu na postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što mu je dostavljen spis o žalbi apelantica, odlučio u razumnom roku od jedan i po mjesec.
50. Posmatrajući ponašanje apelantica, Ustavni sud zapaža da su apelantice, uz odgovor na prigovor izvršenika 28. jula 2010. godine dostavile punomoć za zastupanje i rješenje o nasljeđivanju iz kojeg nije bilo vidljivo da su apelantice naslijedile potraživanje iz predmetne izvršne isprave. Nakon toga apelanticama je bilo potrebno sedam i po mjeseci da Općinskom sudu dostave uredan dokaz da su naslijedile potraživanja koja su bila predmet izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelanticama koje su imale pravnu pomoć advokata, a na šta ih je upozorio i Općinski sud, moralo biti poznato da izvršni sud nije ovlašten da utvrđuje predmet nasljeđivanja i krug nasljednika, što sve utvrđuje sud u ostavinskom postupku.
51. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da je predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, trajao jednu i po godinu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, osim manjeg vremenskog zastoja nakon što su apelantice dostavile potrebne dokaze za odluku o prigovoru izvršenika (od 16. marta do 3. juna 2010. godine), u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje u konkretnom postupku i da nije doprinio u odlučujućoj mjeri ukupnoj dužini postupka. S druge strane, apelantice su, nakon sedam i po mjeseci, Općinskom sudu dostavile tražene dokaze i navedeni period je, prema mišljenju Ustavnog suda, odlučujuće utjecao na ukupnu dužinu postupka.
52. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantice ne nude činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da je Općinski sud odugovlačenjem postupka povrijedio njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zaključuje da su apelacioni navodi o povredi ovog prava neosnovani.
Pitanje naknade nematerijalne štete
53. Vezano za zahtjev apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava. S obzirom na to da je u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da je apelacija neosnovana, to apelanticama ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
Zabrana diskriminacije
54. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantice smatraju da su diskriminirane u odnosu na ostale stranke koje su svoja prava ostvarile u zakonskim i razumnim rokovima pred Općinskim sudom, te da je uredujuća sutkinja svojim ponašanjem doprinijela odugovlačenju postupka, zbog čega im je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije
55. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
56. Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
57. Ustavni sud podsjeća na činjenicu da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 32). Apelantice nisu posebno naznačile u vezi sa kojim ustavnim pravom smatraju da su diskriminirane, ali iz navoda apelacije proizlazi da smatraju da su diskriminirane u vezi sa pravom na pravično suđenje.
58. Ustavni sud, također, podsjeća na to da postoji diskriminacija ako rezultira različitim tretmanom pojedinaca u sličnim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora težiti zakonitom cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između korištenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je potrebno ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukčije nego prema drugima u istim ili sličnim situacijama. Svako različito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom cilju, ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi odluke u predmetima Doma za ljudska prava br. CH/97/67, Zahirović, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 10. januara 1999. godine, tačka 120, odluke januar-juli 1999. godine; CH/9750, Rajić, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. aprila 2000. godine, tačka 53, odluke januar-juni 2000. godine; CH/98/1309 i drugi, Kajtaz i drugi; Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 4. septembra 2001. godine, tačka 154).
59. Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije proizlazi da apelantice navode povredu prava na zabranu diskriminacije u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu prethodne zaključke Ustavnog suda u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje u razumnom roku, zatim, činjenicu da apelantice, osim paušalne tvrdnje o kršenju navedenog prava zbog odugovlačenja postupka od uredujuće sutkinje, nisu dostavile bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se zaista radi o diskriminaciji po bilo kom osnovu, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o diskriminaciji paušalni, a eventualna proizvoljnost i diskriminirajuća primjena zakona nisu očigledne. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o kršenju prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
VIII.Zaključak
60. Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu ne postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada apelantice ne nude činjenice i dokaze koji bi mogli opravdati tvrdnju da je Općinski sud odugovlačenjem postupka povrijedio njihovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.
61. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na nediskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje, jer apelantice nisu ponudile nikakav dokaz o tome da su lica koja se nalaze u istoj i sličnoj situaciji tretirana na različit način, a takva diskriminacija ne proizlazi ni iz odluka donesenih u predmetnom izvršnom postupku.
62. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić