Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5538/10 (R. R., T. R. i S. R.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5538/10

Apelacija

Odluka o meritumu

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5538/10, rješavajući apelaciju Rate Runjevca i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Rate Runjevca, Tamare Runjevac i Srđana Runjevca.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Trebinju pod brojem 95 0 I 005257 05 I (stari broj I-125/05), a koji je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjem o namirenju od 4. aprila 2013. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Rati Runjevcu, Tamari Runjevac i Srđanu Runjevcu, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rate Runjevca, Tamare Runjevac i Srđana Runjevca zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske u predmetu broj Rev:301/05 od 27. marta 2007.

godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rato Runjevac, Tamara Runjevac i Srđan Runjevac (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelantkinja i trećeapelant ili apelanti), svi iz Trebinja, koje zastupa prvoapelant, advokat iz Trebinja, podnijeli su 13. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj P-284/97 koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev:301/05 od 27. marta 2007. godine i zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom pod brojem 95 0 I 005257 05 I (stari broj I-125/05). Apelanti su dopunili apelaciju 25. februara, 1. jula i 30. septembra 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. juna 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju i spis tog suda u predmetu broj P-284/97, a 2. oktobra 2013. godine od tog suda zatraženo je da dostavi spis u predmetu broj 95 0 I 005257 05 I (stari broj I-125/05).

3. Osnovni sud je 1. jula 2013. godine dostavio traženi spis u predmetu broj P-284/97, a 14. oktobra 2013. godine je dostavio odgovor na apelaciju, kao i spis u predmetu broj 95 0 I 005257 05 I (stari broj I-125/05).

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Osnovnog suda dostavljen je apelantima 18. oktobra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Parnični postupak

6. Apelanti su 18. oktobra 1997. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv tuženih SOD „Jahorina“ i Dragana Darmanovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Presudom Osnovnog suda broj P-237/03 od 30. decembra 2003. godine, donesenom u ponovnom postupku, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-91/04, tuženi su obavezani da prvoapelantu naknade materijalnu štetu (u izreci presude preciziran iznos materijalne štete), te da apelantima naknade nematerijalnu štetu (u izreci precizirani vidovi i iznos nematerijalne štete), tako što se obavezuju da apelantima solidarno naknade štetu po svim vidovima do iznosa (u izreci presude precizirana visina iznosa), a da se preko tog iznosa obavezuje tuženi Dragan Darmanović da apelantima naknadi štetu, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Tuženi su, takođe, obavezani da apelantima nadoknade i troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.

7. Odlučujući o reviziji tuženih Presudom Vrhovnog suda broj Rev:301/05 od 27. marta 2007. godine, revizija tuženih je djelimično uvažena i drugostepena Presuda broj Gž-91/04 preinačena, tako što je žalba tuženih djelimično uvažena i Presuda Osnovnog suda broj P-237/03 preinačena u dijelu u kojem je odlučeno o visini naknade na ime nematerijalne štete apelantima na način što je ona smanjena (u izreci pojedinačno precizirani iznosi naknade na ime nematerijalne štete), dok je u ostalom dijelu žalba tuženih odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

Izvršni postupak

8. Apelanti su prvobitno kao tražioci izvršenja, a prije dobijanja presude Vrhovnog suda, 15. aprila 2005. godine Osnovnom sudu podnijeli predlog za izvršenje Presude Okružnog suda broj Gž-91/04 od 9. marta 2005. godine protiv izvršenika Dragana Darmanovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate glavnog duga u iznosu od 15.350,20 KM i troškova izvršnog postupka. U predlogu za izvršenje apelanti su naveli da je prvotuženi SOD „Jahorina“ uplatio svoje dugovanje shodno navedenoj presudi Okružnog suda, ali da izvršenik Dragan Darmanović nije isplatio svoju obavezu shodno navedenoj presudi. S obzirom na navedeno, apelanti su tražili da se izvršenje odredi zapljenom, procjenom i prodajom teretnog motornog vozila u svojini izvršenika (u predlogu precizirana marka i registarska oznaka vozila, u daljnjem tekstu: teretno motorno vozilo), te pokretnih stvari izvršenika koje se zateknu u njegovoj kući i stanu radi isplate duga izvršenika.

9. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-425/05 od 27. aprila 2005. godine usvojio predlog za izvršenje apelanata usmjeren na izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, a rješenjem isti broj od 9. maja 2005. godine određena je privremena mjera obezbjeđenja kojom se izvršeniku zabranjuje da otuđi, sakrije, optereti ili raspolaže teretnim motornim vozilom.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj I-425/05 od 4. oktobra 2005. godine odbijen je kao neosnovan prigovor izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju od 27. aprila 2005. godine, a Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000-092 od 11. septembra 2006. godine je odbijena kao neosnovana žalba izvršenika izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj I-425/05 od 4. oktobra 2005. godine.

11. Ustavni sud zapaža da iz spisa predmeta proizilazi da Osnovni sud u periodu od 27. aprila 2005. godine do 4. marta 2009. godine, nakon donošenja rješenja o izvršenju (na pokretnim stavrima), nije preduzimao daljnje radnje vezane za realizaciju navedenog rješenja (u smislu procjene i prodaje) a shodno relevantnim odredbama ZIP-a.

12. Apelanti su, nakon dobijanja revizione odluke 4. marta 2009. godine, ponovo podnijeli predlog za izvršenje protiv izvršenika usaglašen sa Presudom Vrhovnog suda broj Rev:301/05 od 27. marta 2007. godine koju je taj sud u međuvremenu donio u parničnom postupku.

13. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 95 0 I 005257 05 I od 24. avgusta 2010. godine obavezao izvršenika da apelantima isplati dug (u izreci rješenja precizirana visina duga) sa zakonskom zateznom kamatom, a u protivnom će se pristupiti pljenidbi, procjeni i prodaji nepokretnosti u svojini izvršenika. Osnovni sud je navedeno rješenje donio nakon što je utvrdio da je SOD „Jahorina“ u cijelosti izmirio svoj dug prema apelantima.

14. Izvršenik je Osnovnom sudu 31. avgusta 2010. godine izjavio prigovor protiv Rješenja Osnovnog suda od 24. avgusta 2010. godine, koji je taj sud zaključkom broj 95 0 I 005257 05 I od 14. septembra 2011. godine usvojio i naložio apelantima da dostave uređen predlog tako što će dostaviti broj svog žiro računa.

15. Osnovni sud je zaključkom broj 95 0 I 005257 05 I od 30. septembra 2011. godine na predlog apelanata naložio izvršeniku da dostavi potpune podatke o svojoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, novčanim primanjima i depozitima kod ovlašćenih banaka, pa kako izvršenik nije postupio po navedenom zaključku, Osnovni sud je na predlog apelanata donio Rješenje o izvršenju broj 95 0 I 005257 05 I od 7. novembra 2011. godine i odredio da će se izvršenje sprovesti zabilježbom na nepokretnostima u svojini izvršenika, preciziranim u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetne nepokretnosti) utvrđivanjem njihove vrijednosti od stalnog sudskog vještaka i njihovom prodajom. Zaključkom broj 95 0 I 005257 05 I od 9. novembra 2011. godine Osnovni sud je odredio da će zabilježbu Rješenja o izvršenju od 7. novembra 2011. godine izvršiti Zemljišnoknjižna kancelarija Osnovnog suda, da apelanti zabilježbom stiču pravo da svoje potraživanje namire iz predmetne nepokretnosti, a da je lice koje nakon upisane zabilježbe stekne određena prava na tim nepokretnostima dužno trpjeti prvenstveno ostvarivanje prava na namirenje apelanata.

16. Postupak javne prodaje nepokretnosti apelanata završen je po zaključku Osnovnog suda od 11. februara 2013. godine, kada je prihvaćena ponudu apelanata kao jedina i najpovoljnija ponuda, koja je iznosila ukupno 43.083,33 KM, koji zaključak je taj sud donio drugi put, jer postupak prve javne prodaje po zaključku suda od 10. decembra 2012. godine nije uspio.

17. Osnovni sud je Rješenjem o dosudi broj 95 0 I 005257 12 I 2 od 13. februara 2013. godine apelantima dosudio nepokretnosti izvršenika koje su bile predmet izvršenja, te je izvršenik obavezan da predmetne nepokretnosti preda u posjed apelantima, dok je Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove - PJ Trebinje naloženo da nakon pravosnažnosti rješenja i nakon što apelanti izmire poreske obaveze izvrši promjenu prava svojine na predmetnim nepokretnostima na način da se, umjesto izvršenika, kao susopstvenici upišu apelanti sa po 1/3.

18. Osnovni sud je Rješenjem o namirenju broj 95 0 I 005257 12 I 2 od 4. aprila 2013. godine konstatovao da je potraživanje apelanata u potpunosti namireno kako u pogledu glavnog duga na ime materijalne i nematerijalne štete, tako i troškova izvršnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Konstatovano je da se izvršni postupak obustavlja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem o izvršenju određeno da se izvršenje sprovede na predmetnoj nepokretnosti, te da se „kupovinom i dosuđenjem iste tražiocima izvršenja tražioci smatraj namirenim u cijelosti, to je sprovedena izvršna radnja, odnosno postupljeno u potpunosti kako je određeno u rješenju o izvršenju, pa se, shodno odredbi člana 64 ZIP-a, izvršni postupak obustavio i riješio kao u izreci“. Predmetno rješenje je, prema stanju spisa, postalo pravosnažno 7. maja 2013. godine.

19. Iz spisa predmeta proizilazi da postupak izvršenja nije okončan, jer apelanti nisu uvedeni u posjed nepokretnosti izvršenika, što proizilazi i iz dopisa apelanata od 30. septembra 2013. godine dostavljenog Ustavnom sudu u kojem navode da je tačno da su primili Rješenje o namirenju Osnovnog suda od 4. aprila 2013. godine i Rješenje o dosudi nepokretnosti broj 95 O I 005257 12 od 13. februara 2013. godine (koje su primili 27. marta 2013. godine), kojim je izvršeniku naloženo da im predmetne nepokretnosti preda u posjed po kojem izvršenik nije postupio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja parničnog postupka koji su pokrenuli radi naknade štete, kao i izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti u apelaciji u suštini navode hronologiju postupanja sudova u parničnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda broj Rev: 301/05 od 27. marta 2007. godine i izvršnom postupku, navodeći da navedeni postupci traju nerazumno dugo, zbog čega traže kompenzaciju u iznosu od po 3.000,00 KM.

21. U dopunama apelacije od 25. februara i 1. jula 2013. godine apelanti obavještavaju Ustavni sud o toku izvršnog postupaka, ističući da i dalje ostaju pri navodima iz apelacije u vezi sa dužinom trajanja parničnog i izvršnog postupka koja se, prema njihovom mišljenju, ničim ne može da opravda, zbog čega urgiraju postupanje Ustavnog suda u konkretnom predmetu.

b) Odgovor na apelaciju

22. Osnovni sud smatra da su navodi apelanata u vezi sa dužinom trajanja parničnog i izvršnog postupka u predmetima br. P-284/97 i 95 0 I 005257 05 I neosnovani, jer ocjenjuje da su predmeti bili stalno u radu, a da su duže trajali zbog ukidanja odluka, ponavljanja postupka, promjene predmeta i sredstava izvršenja, te stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 5. stav 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

[…] Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

24. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost u odnosu na dužinu parničnog postupka 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

[…]

26. Ustavni sud mora utvrditi da li su apelanti u roku od 60 dana podnijeli apelaciju protiv konačne odluke donesene u parničnom postupku, Presude Vrhovnog suda broj Rev: 301/05 od 27. marta 2007. godine, kako to predviđa član 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

27. S obzirom na to da je apelantima 16. aprila 2007. godine uručena Presuda Vrhovnog suda broj Rev: 301/05 od 27. marta 2007. godine, a da su apelaciju Ustavnom sudu podnijeli 13. decembra 2010. godine, slijedi da apelacija u odnosu na parnični postupak koji je okončan presudom Vrhovnog suda nije podnesena u roku koji je propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, odnosno nakon proteka roka od 60 dana.

28. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant apelaciju podnese nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Dopustivost u odnosu na trajanje izvršenja pravosnažne presude

29. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak pred Osnovnim sudom koji su apelanti pokrenuli podnošenjem predloga za izvršenje 15. aprila 2005. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

32. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud zapaža da su apelanti predlogom koji je u Osnovnom sudu zaprimljen 15. aprila 2005. godine pokrenuli predmetni izvršni postupak, koji je, prema stanju spisa nakon podnošenja apelacije, okončan donošenjem rješenja o namirenju 4. aprila 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i 11 mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku, te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (prodaja nepokretnosti izvršenika i naplata potraživanja apelanata na nepokretnostima izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati relativno složenim.

37. Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 stav 1 ZIP-a, prema kojem je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

38. Ustavni sud ukazuje na to da je predmetni izvršni postupak, koji se, dakle, prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u konkretnom predmetu trajao sedam godina i 11 mjeseci. Ustavni sud zapaža da je, u smislu odredbe člana 64 ZIP-a, prema kojem se, između ostalog, izvršenje smatra završenim sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, izvršni postupak, suprotno navodima apelanata iz dopune apelacije, okončan donošenjem rješenja o namirenju od 4. aprila 2013. godine protiv kojeg apelanti nisu izjavili žalbu i koje je, prema konstataciji na rješenju, postalo pravosnažno 7. maja 2013. godine. Iako je evidentno da su u toku predmetnog izvršnog postupka, zbog nemogućnosti namirenja, apelanti mijenjali sredstvo i predmet izvršenja, kao i da je Osnovni sud u pojedinim fazama postupka iskazao primjerenu ažurnost (u relativno primjerenim rokovima donio rješenja o izvršenju), Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog izvršnog postupka posmatranog u cjelini a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Stoga, ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu značajnije doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje sedam godina i 11 mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.

39. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao više od sedam godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke Ostali navodi

42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koje apelanti temelje ne istim razlozima. VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada je izvršni postupak po predlogu apelanata za izvršenje pravosnažne presude trajao nepunih osam godina, jer se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

44. Na osnovu člana 16 st. 1 i 4 tačka 4, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-5538/10 (R. R., T. R. i S. R.) | Sudska praksa | Aktio