Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1978/12 („Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 19. 11. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1978/12
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1978/12, rješavajući apelaciju „Sanitacije“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija pravne osobe „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 058629 11 Pž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 058629 11 Pž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) koju zastupa Amila Eterović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je u stadiju odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 058629 11 Pž.
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda je 8. juna 2012. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 28. augusta 2012. godine, a Kantonalni sud 14. juna 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 2. novembra 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je uz pomoć punomoćnika 19. septembra 2008. godine podnio tužbu protiv tuženog „Fidges-inžinjering“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 09 65 Ps 058629 08 Ps.
7. Prema stanju spisa, Općinski sud je pripremno ročište održao 13. maja 2009. godine, a ročište za glavnu raspravu 23. februara 2010. godine, 28. juna 2010. godine te 15. decembra 2010. godine.
8. Općinski sud je donio presudu broj 09 65 Ps 058629 08 Ps od 10. januara 2011. godine kojom se odbija apelantov tužbeni zahtjev i obavezuje ga da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
9. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, apelant je putem punomoćnika 18. februara 2011. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, kojom u cijelosti osporava prvostepenu presudu.
10. Kantonalni sud je 16. maja 2011. godine zaprimio predmet radi odlučivanja o apelantovoj žalbi.
11. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o žalbi tuženog.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupaka odnosno, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje i javnu raspravu u razumnom roku s obzirom da je tužbu radi isplate duga podnio prije više od tri godine i osam mjeseci. Imajući u vidu navedeno, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je, ne izjašnjavajući se navode o dužini trajanja postupka, istakao da se cjelokupan spis nalazi kod Kantonalnog suda radi odlučivanja o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet zaprimio na postupanje 16. maja 2011. godine, te da o apelantovoj žalbi nije odlučio zbog prezaduženosti Kantonalnog suda. Kantonalni sud je također istakao da se u trenutku dostavljanja odgovora na apelaciju rješavaju predmeti po tužbama koje su podnesene prije 2007. godine.
IV.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
V.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak o apelantovoj tužbi izjavljenoj 19. septembra 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VI.Meritum
20. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove žalbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Općinskom sudu 19. septembra 2008. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 09 65 Ps 058629 08 Ps od 10. januara 2011. godine, te da je protiv navedene presude apelant podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od pet godina i jedan mjesec.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
26. U pogledu doprinosa redovnih sudova trajanju postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud održavao ročišta u nešto dužim vremenskim intervalima (pripremno ročište je održao nakon proteka osam mjeseci od podnošenja tužbe, ročište za glavnu raspravu nakon proteka devet mjeseci od održavanja pripremnog ročišta, a nastavak ročišta za glavnu raspravu po proteku četiri, odnosno šest mjeseci) što je u znatnoj mjeri uticalo na dužinu prvostepenog postupka, u kojemu je presuda donesena nakon proteka dvije godine i četiri mjeseca od podnošenja tužbe, a Općinski sud nije ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Također, Ustavni sud primjećuje da je predmet nakon podnesene žalbe dostavljen Kantonalnom sudu koji, prema raspoloživim podacima, ni nakon proteka dvije godine i šest mjeseci nije donio odluku o apelantovoj žalbi. Dakle, sve navedeno ukazuje na to da su Općinski i Kantonalni sud propustili da djelotvorno kontroliraju postupak poštujući rokove propisane procesnim zakonom, odnosno da su postupali suprotno odredbi člana
10. ZPP koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navode Kantonalnog suda kojima se ističe opterećenost suda velikim brojem neriješenih predmeta, Ustavni sud naglašava da navedeno ne može biti dovoljno opravdanje za dužinu parničnog postupka. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, uzimajući u obzir da predmetni postupak ukupno traje duže od pet godina i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te činjenicu da se ne radi o naročito složenom predmetu, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti», pri čemu odgovornost za dužinu postupka isključivo snose redovni sudovi.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, koju apelant potražuje zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak ukupno traje duže od pet godina i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu postupka snose redovni sudovi koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano.
30. Na osnovu člana 61. stav 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić