Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4549/13 (M. V., J. T., U. S., D. P. i M. P.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4549/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4549/13, rješavajući zahtjev Miloš Veljka i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Miloš Veljka, Jugoslava Tepića, Uglješe Sladojevića, Dalibora Palalića i Milenka Popovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Miloš Veljko, Jugoslav Tepić, Uglješa Sladojević, Dalibor Palalić i Milenko Popović (u daljnjem tekstu: apelanti), svi policijski službenici Državne granične službe Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: DGS BiH), Jedinica DGS u Gradišci, koje zastupa Milan Romanić, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 8. novembra 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 P 010144 13 Rev od 4. septembra 2013. godine, S1 3 P 010144 13 Gž od 6. juna 2013. godine i S1 3 P 010144 12P od 19. marta 2013. godine. Apelanti su podnijeli i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traže da Ustavni sud „ukine pobijane presude i naložio nižestepenim sudovima ponovno postupanje u ovom predmetu“.

2. Presudom Suda BiH broj S1 3 P 010144 12P od 19. marta 2013. godine koja je potvrđena Presudom broj S1 3 P 010144 13 Gž od 6. juna 2013. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim je zatraženo da se tužena BiH, Ministarstvo sigurnosti, DGS (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da apelantima isplati na ime razlika plate zbog nezakonitog umanjenja, i na ime razlike naknade za ishranu (topli obrok) iznose pojedinačno utvrđene izrekom presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Ujedno apelanti su obavezani da tuženoj naknade troškove parničnog postupka.

3. Sud BiH je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da među parničnim strankama nije sporno da je tužena apelantima isplaćivala plaću u skladu sa rješenjem utvrđenim koeficijentima, ali da je sporna visina osnovice koja se primjenjivala pri obračunu plaće apelantima od strane tužene za periode kao u obrazloženju prvostepene presude. Naime, utvrđeno je da je Vijeće ministara BiH vodeći računa o nesmetanom funkcionisanju institucija BiH i održavanju makroekonomske stabilnosti zemlje primjenom člana 3. stav 1. tačka d) Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 50/08, u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) i odredbama Odluke o visini novčane naknade za ishranu tokom rada, donijelo Odluku o visini osnovice za obračun plaća zaposlenim u institucijama BiH, kojom je osnovica za obračun plaće smanjena i utvrđena u iznosu od 498,10 KM dok je Odlukom i visini novčane naknade za ishranu tokom rada, utvrđeno da zaposlenom pripada pravo na novčanu naknadu na ime ishrane tokom rada u iznosu od 8.00 KM, za svaki dan proveden na radu. Imajući u vidu navedeno Sud BiH je zaključio da je tužena postupila na osnovu zakonom datih ovlaštenja, na temelju čega je odlučio kao u izreci presude.

4. Drugostepeno vijeće Suda BiH je u svojoj odluci navelo da je uvidom u spise predmeta prvostepenog suda ocijenilo da je taj sud pravilo postupio kada je u konkretnom slučaju odlučio da odbije zahtjev apelanata kao neosnovan, pa je primjenom člana 193. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) zaključilo da nije prihvatljiv nijedan prigovor koji su apelanti istakli u žalbi.

5. Revizijsko vijeće Suda BiH je Presudom broj S1 3 P 010144 13 Rev je reviziju apelanata izjavljenu protiv Presude tog suda broj S1 3 P 010144 13 Gž odbilo kao neosnovanu.

6. U obrazloženju presude je navedeno da je pobijana odluka utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe člana 3. stav 1. tačka d) Zakona o plaćama, članu 1. Odluke Vijeća ministara BiH broj SM 168/09 („Službeni glasnik BiH“, broj 50/09) i članu 17. Zakona o Vijeću ministara BiH (Službeni glasnik BiH“, broj 30/03. sa izmjenama i dopunama) pri tome imajući u vidu dokument, Politika plaća u institucijama BiH usvojenom za četverogodišnji period, pa je primjenom člana 215. ZPP-a odlučio kao u izreci presude.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.

k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, Zakona o plaćama, Odluci o visini osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama BiH i Odluci o visini novčane naknade zaposlenim u institucijama BiH za ishranu tokom rada. Apelanti navode koji se odnose na kršenje navedenih prava, ponavljaju i u zahtjevu za donošenje privremene mjere i predlažu da Ustavni sud „ukine pobijane presude i naložio nižestepenim sudovima ponovno postupanje u ovom predmetu“.

8. Pri ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine, sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje ili ukidanje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4549/13 (M. V., J. T., U. S., D. P. i… | Sudska praksa | Aktio