Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3858/13 (Z. J.)
Odluka donesena 10. 12. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3858/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3858/13, rješavajući apelaciju Zuhdije Jugovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zuhdije Jugovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008291 13 U, od 16. avgusta 2013. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zuhdija Jugović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Kebo i Guzin, podnio je 9. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008291 13 U, od 16. avgusta 2013. godine.
2. Rješenjem Javne ustanove Centra za socijalni rad u Konjicu (u daljnjem tekstu: Centar), broj 01-534-439/89, od 10. aprila 1989. godine apelantu je priznato svojstvo civilne žrtve rata sa 80% tjelesnog oštećenja i utvrđeno pravo na civilnu invalidninu.
3. Zaključkom Centra broj 01-43-458/12, od 19. novembra 2012. godine odbijen je zahtjev apelanta za stavljanje klauzule izvršnosti i pravosnažnosti na rješenje Centra, od 10. aprila 1989. godine.
4. Rješenjem Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar, broj UP-II-06-04-43-20/13, od 31. januara 2013. godine žalba apelanta protiv zaključka Centra od 19. novembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana.
5. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 008291 13 U, od 16. avgusta 2013. godine tužba apelanta odbijena je kao neosnovana. U obrazloženju presude, između ostalog, navedeno je da su upravni organi pravilno odlučili kada su odbili zahtjev apelanta za stavljanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti na rješenje Centra, od 10. aprila 1989. godine, jer je taj zahtjev bespredmetan, budući da je to rješenje prestalo da važi donošenjem, na apelantov zahtjev, novog rješenja broj 01-43-705/06 od 12. aprila 2007. godine kojim je priznat apelantu status civilne žrtve rata IV grupe sa 80% tjelesnog oštećenja i utvrđeno pravo na civilnu invalidninu, u skladu sa novim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica s djecom („Službene novine FBiH“ br.36/99, 54/04 i 39/06).
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su upravni organi i sud odlučivali o njegovom prijedlogu za stavljanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti na rješenje Centra, broj 01-534-439/89, od 10. aprila 1989. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
9. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o apelantovom prijedlogu za stavljanje klauzule pravosnažnosti nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, u predmetnom postupku upravni organi i sud su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uslova za stavljanje klauzule pravosnažnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. S druge strane, o građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije se odlučivalo u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje Centra, broj 01-43-705/06 od 12. aprila 2007. godine. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o pravu na imovinu apelanta u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić