Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4532/10 (I. K.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4532/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4532/10, rješavajući apelaciju Ivane Kristić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivane Kristić podnesena protiv Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 047729 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047729 09 Gz od 13. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047729 07 P od 23. marta 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivana Kristić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 047729 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 047729 09 Gz od 13. avgusta 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 047729 07 P od 23. marta 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 047729 07 P od 23. marta 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 047729 09 Gz od 13. avgusta 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila utvrđenje da je prije 6. decembra 2000. godine stekla svojstvo nositelja stanarskog prava na stanu koji se nalazi u Sarajevu, Avde Jabučice broj 54, prizemlje (u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da joj tužena Općina Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) prizna sva prava koja iz navedenog proizlaze, sve precizinije navedeno u izreci presude. Istom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.

3. Općinski sud je, nakon ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), došao do utvrđenja da apelantica u predmetnom stanu, kao unuka Ivanke Krstić, koja je na predmetnom stanu bila nosilac stanarskog prava i koja je umrla 1998. godine, nije trajno živjela i stanovala, a što je proizašlo, između ostalog, i iz pravosnažne Presude navedenog suda broj P-532/04 od 9. jula 2004. godine, niti je nastavila sa trajnim korištenjem predmetnog stana poslije bakine smrti. S obzirom na činjenicu da prvostepeni sud nije našao utvrđenim okolnost da je apelantica korisnik stana iz odredbe člana 6. Zakona o stambenim odnosima, kao ni okolnosti iz odredbe člana 21. istog zakona, navedeni sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je apelantica tražila utvrđenje da je stekla svojstvo nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, a koji je u predmetnoj pravnoj stvari prethodno pitanje, u smislu člana 12. ZPP-a, pa je s obzirom na takvo utvrđenje ocijenjen neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na utvrđenje prava na zaključenje ugovora o kupopordaji predmetnog stana.

4. Odlučujući o reviziji apelantice podnesenoj protiv drugostepene odluke Vrhovni sud je donio Presudu broj 65 0 P 047729 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine kojom je reviziju odbio, istovremeno odbacujući dopunu revizije kao neblagovremenu. Obrazlažući prigovore apelantice Vrhovni sud je istakao da su, suprotno tvrdnjama revizije, nižestepeni sudovi u potpunosti i valjano cijenili sve provedene dokaze, za šta su dali valjane razloge, koje prihvata i navedeni sud.

5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na obrazovanju iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

6. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 1. novembra 2013. godine informisao Ustavni sud da se ne može izjasniti na navode apelacije iz razloga što se predmet trenutno nalazi kod Kantonalnog suda, radi odlučivanja po prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka, koji je apelantica podnijela 19. novembra 2010. godine.

7. Apelantica nije informisala Ustavni sud da je 19. novembra 2010. godine podnijela prijedlog za ponavljanje postupka.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 047729 10 Rev od 17. avgusta 2010. godine protiv koje je apelantica blagovremeno podnijela apelaciju Ustavnom sudu. Međutim, apelantica nije informisala Ustavni sud da je 19. novembra 2010. godine podnijela prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka, o kojem još uvijek nije odlučeno, a o čemu je Ustavni sud informisan od strane Općinskog suda. Naime, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da se konkretni predmet trenutno nalazi kod Kantonalnog suda radi odlučivanja po prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka. S obzirom na takvu okolnost, Ustavni sud smatra svrsishodnim da odlučenje u predmetnoj apelaciji odloži, do okončanja postupka po apelanticinom prijedlogu za ponavljanje postupka, jer bi odlučenje Ustavnog suda u ovom trenutku bilo preuranjeno, s obzirom na mogućnost da se prijedlog za ponavljanje postupka evenutalno usvoji. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da nakon donošenja odluke o prijedlogu apelantice za ponavljanje postupka, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju ukojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4532/10 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio