Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4548/13 (M. Š., M. O. i R. M.)
Odluka donesena 10. 12. 2013.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine · čl. 4
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o dopuni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4548/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP-4548/13, rješavajući apelaciju Mirka Šarovića, Mirka Okolića i Radmile Mitrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Šarovića, Mirka Okolića i Radmile Mitrović podnesena protiv Odluke Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 01-50-1-1003/13 od 24. oktobra 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13) i Odluke Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o smijeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 02-50-6-1147/13 od 5. novembra 2013.
godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Šarović, Mirko Okolić i Radmila Mitrović (u daljnjem tekstu: apelanti), a koje zastupa Nedim Ademović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su, 8. novembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Odluke Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 01-50-1- 1003/13 od 24. oktobra 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13, u daljnjem tekstu: Odluka od 24. oktobra 2013. godine) i Odluke Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH (u daljnjem tekstu: Dom naroda) o smjeni ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine broj 02-50-6-1147/13 od 5. novembra 2013. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 86/13, u daljnjem tekstu: Odluka od 5. novembra 2013. godine).
2. Apelanti su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi bilo obustavljeno izvršenje Odluke od 24. oktobra 2013. godine i Odluke od 5. novembra 2013. godine do donošenje konačne odluke Ustavnog suda.
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu i mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Klub poslanika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (u daljnjem tekstu: SNSD) u Predstavničkom domu podnio je 18. septembra 2013. godine, a na temelju člana 143. Poslovnika Predstavničkog doma, Inicijativu za rekonstrukciju Savjeta ministara BiH, kojom je zatražena smjena apelanta Šarovća sa dužnosti ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, apelanta Okolića sa dužnosti zamjenika ministra odbrane, te apelantice Mitrović sa dužnosti zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice.
5. Predsjedavajući Predstavničkog doma je 19. septembra 2013. godine Inicijativu za potrebom rekonstrukcije Savjeta ministara BiH dostavio Savjetu ministara BiH, poslanicima u Predstavničkom domu, te Domu naroda.
6. Savjet ministara BiH je 24. oktobra 2013. godine dostavio Zastupničkom domu i Domu naroda Izvještaj broj 05-07-1-2876/13 od 24. oktobra 2013. godine u vezi Inicijative o potrebi rekonstrukcije Savjeta ministara kojim je istu podržao, te u kojoj je ukazano da je zaključeno da će Savjet ministara BiH uvažiti i poštovati svaku odluku Parlamentarne skupštine u vezi sa Inicijativom.
7. Predstavnički dom je, na osnovu člana IV/4. Ustava BiH i čl. 143. i 150. Poslovnika Predstavničkog doma, donio Odluku od 24. oktobra 2013. godine kojom su apelanti smijenjeni sa dužnosti koje su obavljali.
8. Klub delegata srpskog naroda u Domu naroda podnio je 5. novembra 2013. godine delegatsku inicijativu, shodno čl. 5., 58. i 59. Poslovnika Doma naroda, za smjenu apelanta sa dužnosti koje su obavljali.
9. Dom naroda je, na osnovu člana IV/4. Ustava BiH i člana 143. Poslovnika Doma naroda, donio Odluku od 5. novembra 2013. godine kojom su apelanti smijenjeni sa dužnosti koju su obavljali.
10. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama prekršen princip pravne države iz člana I/2. Ustava BiH, povreda ovlaštenja i procedura Parlamentarne skupštine BiH iz člana IV/4. u vezi sa IV/3.d) prva rečenica Ustava BiH, te pravo na obavljanje javne funkcije iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt), samostalno i u vezi sa članom 2. stav 3a. istog Pakta.
11. Apelanti smatraju da postupak smijene sa dužnosti koje su obavljali nije proveden na ustavan i zakonit način, zbog čega je povrijeđen član 25. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta, te član I/2. Ustava BiH, pa da se radi o „ustavnom pitanju“ u smislu člana VI/3.b) Ustava BiH. Nadalje, apelanti su istakli da u BiH ne postoji pravni lijek, niti u smislu upravnog niti građanskog postupka, kojim bi ministar ili zamjenik ministra mogao da se brani u slučaju da smatra da je smjena neustavna ili nezakonita. Zbog toga, apelanti smatraju da, ukoliko se Ustavni sud oglasi nenadležnim za postupanje po njihovoj apelaciji, to bilo protivno pozitivnoj ustavnopravnoj obavezi BiH da se sva prava iz Međunarodnog pakta djelotvorno štite u BiH. U prilog navedenog ukazali su na član 2. stav 3a. Međunarodnog pakta, prasku Ustavnog suda u postupku odlučivanja po apelacijama a u kojoj se sud oglašavao nadležnim i u nedostatku sudskih odluka, te na član 16. stav
3. Pravila Ustavnog suda. Najzad, apelanti detaljno analiziraju odredbe Ustava BiH, Zakona o Savjetu ministra BiH i Poslovnika oba doma Parlamentarne skupštine, a koje, po njihovom mišljenju, ukazuju da Parlamentarna skupština nije nadležna za smjenu ministra i zamjenika ministara, te da odredbe Poslovnika oba doma, prema kojim se domovima daje pravo da iniciraju rekonstrukciju Savjeta ministara BiH, predstavljaju nadležnost koja im nije dodijeljena Ustavom BiH. Slijedom navedenog, apelanti smatraju da su ispunjeni uslovi da Ustavni sud na osnovu člana VI/3.b) i člana VI/3.c) Ustava BiH preispita ustavnost člana 143. Poslovnika Predstavničkog doma, te utvrdi da je ovaj član suprotan Ustavu BiH, a zbog čega su i osporene odluke suprotne Ustavu BiH.
12. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelanti su istakli da, ukoliko bi se ispostavilo da je njihova apelacija osnovana, svaka sjednica i odluka koja je donesena na sjednici Savjeta ministara BiH bez prisustva neustavno i nezakonito smijenjenih ministara biće izložena tzv. formalnoj neustavnosti, da će vraćanje u stanje legitimiteta biti dug i mukotrpan proces, te da bi usvajanjem privremene mjere i nastavkom obavljanja dosadašnjih dužnosti do donošenja konačne odluke Ustavnog suda ovakvo stanje bilo izbjegnuto.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;.
14. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja su odluke zakonodavnog tijela, Predstavničkog doma i Doma naroda kojim je, kako apelanti tvrde, došlo do povrede člana 25. Međunarodnog pakta, pojedinačno i u vezi sa članom 2. stav 3.a) istog Pakta i člana I/2. Ustava BiH. Nadalje, apelanti tvrde da u domaćem pravnom sistemu ne postoji efektivni pravni lijek kojim bi ih osporavali. Najzad, apelanti tvrde da postupak njihove smjene nije proveden u skladu sa važećim propisima, odnosno da zakonodavno tijelo nije nadležno za smjenu ministra i zamjenika ministara, te da odredbe Poslovnika oba doma, prema kojim se domovima daje pravo da iniciraju rekonstrukciju Savjeta ministara BiH, predstavljaju nadležnost koja im nije dodijeljena Ustavom BiH.
15. Ustavni sud ukazuje da je u tumačenju pojma „presuda“ u okviru apelacione nadležnosti u smislu člana VI/3.b) Ustava BiH zauzeo stav da izraz „presuda“ ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Također, Ustavni sud je zauzeo stav da se ovaj termin mora tumačiti na fleksibilan način, tako da pravilo o iscrpljivanju djelotvornih pravnih lijekova ne mora nužno da znači i sudsku odluku, tj. da je apelacija dozvoljena i u slučajevima kada apelant dokaže da je iscrpio sve druge pravne lijekove, osim obraćanja sudovima, ukoliko su takvi dostupni, ili ukoliko se dokaže da ne postoje drugi pravni lijekovi koji su dostupni, te najzad kada postojeći pravni lijekovi nisu efektivni a zbog čega ne stvaraju obavezu iscrpljivanja. (vidi, ,Ustavni sud, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-129/04, stav 35., objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Shodno navedenom, Ustavni sud se širim tumačenjem termina „presuda“ u okviru apelacione nadležnosti rukovodio prvenstveno u slučajevima postojanja „spora“ koji se ticao ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i sloboda garantovih Ustavom BiH i međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u BiH.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja su odluke zakonodavnog tijela o smjeni apelanata sa funkcija koje su obavljali u Svijetu ministara BiH. Apelanti su najprije istakli da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo iz člana 25. Međunarodnog pakta pojedinačno i u vezi sa članom 2. stav 3a. istog pakta.
17. Ustavni sud podsjeća na to da član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine osigurava uživanje svih prava i sloboda predviđenih međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine svim licima bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu. Aneks I Ustava BiH navodi listu dodatnih sporazuma o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, među kojima je (i) Međunarodni pakt. Članom 25. Međunarodnog pakta regulisano je pravo građana da učestvuju u vršenju javnih poslova, da glasaju i da biraju i da imaju jednak pristup javnim službama. Navedeno pravo, pored ostalog, garantuje svim građanima da učestvuju direktno (vršeći ovlaštenja u zakonodavnom ili izvršnom organu) ili posredno (preko izabranih predstavnika, vršenjem izbornog prava) u vršenju javnih poslova na svim nivoima vlasti. Međutim, opseg ovog prava ne može imati značenje da svaki građanin može odlučiti da direktno učestvuje u vođenju javnih poslova ili da to ostavi slobodno izabranim zastupnicima. Na pravnom i ustavnom sistemu države članice je da obezbijedi modalitete takovog učešća (vidi, Komitet za ljudska prava, Marshall protiv Kanade, predstavka broj 205/86, stav 5.4).
18. U konkretnom slučaju osporene odluke tiču se političkog opredjeljenja postignutog na nivou zakonodavnog tijela da apelanti budu smijenjeni sa funkcija koje su obavljali. Svrsishodnost donošenja političkih odluka, a kakve su i odluke o smjeni ministra odnosno zamjenika ministara, je pitanje političkih organa, kakvo je i zakonodavno tijelo, i u takvoj situaciji zadatak Ustavnog suda nije da svojim procjenama stupa na mjesto političkog tijela. U tom smislu, osporene odluke ne tiču se o odlučivanja o pravu apelanta kao građana da uzmu učešće u vršenju javnih poslova. Nadalje, osporene odluke ne tiču se ni prava apelanta kao građana na jednak pristup javnim službama. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da su, shodno članu 4. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12), ministri i zamjenici ministara izuzeti iz režima državne službe koja odgovara pojmu javne službe u smislu člana 25. Međunarodnog pakta. Najzad, obzirom da osporene odluke ne predstavljaju odluke o pravu apelanta kao građana u smislu člana 25. Međunarodnog pakta, u konkretnom slučaju ne pokreće se pitanje ni ostvarivanja prava garantovanih članom 2. stav 3a. Međunarodnog pakta (pravo na žalbu).
19. S obzirom da osporenim odlukama nije pokrenuto pitanje koje bi opravdalo primjenu šireg tumačenje pojma „presuda“ u smislu naprijed citirane prakse Ustavnog suda, odnosno da osporene odluke o smjeni apelanta sa funkcija koje su obavljali u organi izvršene vlasti nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3925/08 od 26. februara 2009. godine, tačke 4. i 5., dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je zaključio da nije nadležan za odlučivanje po predmetnoj apelaciji. Najzad, s obzirom na zaključak da osporene odluke nemaju svojstvo presude odnosno da se ne tiču odlučivanja o pravu apelanta kao građana u smislu člana 25. Međunarodnog pakta, Ustavni sud ne može ispitivati ni navode u dijelu u kom se osporava procedura donošenja osporenih odluka.
20. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić