Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4831/10 (M. M.)
Odluka donesena 10. 12. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Izvršenje
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4831/10
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4831/10, rješavajući apelaciju Mirka Mršića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirka Mršića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Prijedoru pod brojem I-135/08.
Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj I-135/08, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Mirku Mršiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Prijedoru i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirko Mršić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je 9. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj I-135/08. Apelant je dopunio apelaciju 25. februara i 22. oktobra 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 21. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je, na traženje Ustavnog suda, dostavio fotokopiju predmetnog spisa i odgovor na apelaciju 1. novembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 7. novembra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
6. Presudom Osnovnog suda broj 077-0-P-06-000-196 od 26. oktobra 2007. godine obavezan je Željko Babić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade isplati iznos od 10.360,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, te da mu naknadi troškove spora u iznosu od 1.187,20 KM. Stavom II izreke presude odbijen je višak apelantovog tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od traženih 31.450,00 KM do dosuđenih 10.360,00 KM u odnosu na izvršenika. Takođe, stavom III izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženog Zaštitni fond RS.
7. Apelant je 27. maja 2008. godine predlogom Osnovnom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravosnažne Presude tog suda broj 077-0-P-06-000-196 od 26. oktobra 2007. godine i to popisom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari izvršenika, a naročito poljoprivrednih mašina.
8. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj I-135/08 od 30. maja 2008. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Apelant je podneskom od 22. jula 2008. godine predložio da Osnovni sud izvrši popis pokretnih stvari izvršenika.
10. Apelant je pismenim podnescima od 29. maja i 15. septembra 2009. godine urgirao postupanje Osnovnog suda po navedenom predmetu.
11. Osnovni sud je donio zaključak broj 77 0 I 000135 08 I od 6. oktobra 2009. godine kojim je odredio da će se zapljena i procjena pokretnih stvari izvršenika izvršiti u kući, dvorištu i sporednim objektima izvršenika a koji se nalaze u Kozarskoj Dubici.
12. Iz stanja spisa proizilazi da je, postupajući po zaključku suda, službeno lice - sudski izvršilac, izišlo na lice mjesta 14. oktobra 2009. godine, te o zatečenom stanju sačinilo službenu zabilješku i zapisnik o popisu i procjeni stvari. Tom prilikom je sudski izvršilac konstatovao da sva zatečena motorna vozila (specifikovana po saobraćajnim dozvolama) nisu svojina izvršenika, već da dva traktora pripadaju njegovoj majci, koja živi s njim u zajedničkom domaćinstvu, dok putničko vozilo marke „mercedes" pripada Momiru Vujniću.
13. Nakon toga, Osnovni sud je dopisom od 26. oktobra 2009. godine obavijestio apelanta da prilikom izlaska na lice mjesta na adresi izvršenika sudski izvršilac nije našao pokretne stvari koje mogu biti predmet zapljene. Sud je istim dopisom obavijestio apelanta da može u roku od tri dana od dana dostavljanja predmetne obavijesti predložiti ponovno sprovođenje pljenidbe, u protivnom će se obustaviti izvršni postupak.
14. Apelant je podneskom od 23. novembra 2009. godine predložio da se nastavi izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje su zatečene 14. oktobra 2009. godine, kao i drugih stvari koje se zateknu u momentu izlaska službenog lica na lice mjesta. Naime, apelant je obavijestio sud da je pribavio podatke od nadležne policijske stanice o vremenu i načinu prometa predmetnih vozila iz kojih je vidljivo da su ta vozila prometovana poslije pokretanja predmetnog izvršnog postupka, te je predložio nastavljanje izvršenja. Osim toga, apelant je predložio da sud kazni izvršenika u skladu sa odredbom člana 17 Zakona o izvršnom postupku.
15. Apelant je pismenim podneskom od 23. februara 2010. godine urgirao postupanje Osnovnog suda po navedenom predmetu.
16. Osnovni sud je dopisom od 8. juna 2010. godine obavijestio apelanta da predmet nije uzet u rad, između ostalog, zbog velikog broja predmeta i nedovoljnog broja sudija.
17. Iz stanja spisa, takođe, proizilazi da je sudski izvršilac 20. januara 2012. godine izvršio ponovni popis i procjenu pokretnih stvari izvršenika i konstatovao, na osnovu izjave izvršenika, da se njegovo imovinsko i finansijsko stanje nije promijenilo, da u pregledanim prostorijama i ekonomskom dvorištu nisu nađene pokretne stvari koje mogu biti predmet popisa i procjene.
18. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio Rješenje broj 77 0 I 000135 08 I od 29. februara 2012. godine kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak u cijelosti i ukinute sve sprovedene izvršne radnje.
19. Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 77 0 I 000135 13 Gž od 8. jula 2013. godine uvažio apelantovu žalbu, Rješenje Osnovnog suda broj 77 0 I 000135 08 I od 29. februara 2012. godine ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
20. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je istaknuo da ne može da snosi posljedice neorganizovanosti suda koje se ogledaju u tome što je izvršni sudija zadužen velikim brojem predmeta pa ne može naći vrijeme za rješavanje njegovog predmeta. Dalje, apelant je naveo da ovakvo postupanje suda nije u skladu sa njegovom ulogom jer autoritet sudske odluke dolazi do izražaja baš u izvršnom postupku koji je produžetak parničnog postupka. Sudska odluka na papiru bez njenog sprovođenja u život ne znači ništa, pa tako [apelant] smatra da mu pripada pravo na nematerijalnu štetu u visini od po 1.000,00 KM za svaku godinu počev od pravosnažnosti izvršne isprave […] pa dalje, dok se ne realizuje izvršna isprava, odnosno dok ne naplati svoje potraživanje.
b) Odgovor na apelaciju
22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
23. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost i meritum Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 847/11 od 17. jula 2013. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 847/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
24. Takođe, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 847/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Naime, u citiranoj odluci Ustavni sud je ukazao na to da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Opštinski sud obavijestio apelanta da nije moguće sprovesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja, kao što to nije vidljivo ni i u predmetnom slučaju. Dovodeći navedeno u vezu s predmetnim slučajem, a imajući u vidu da izvršni postupak traje pet godina i pet mjeseci, kao i činjenicu da ne egzistira odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u skladu sa članom 64 ZIP-a, Ustavni sud smatra da je i u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje pet godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na nediskriminaciju zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju. VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak, koji je hitne prirode, pred Osnovnim sudom traje pet godina i pet mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi mogli da se smatraju razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
29. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić