Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3015/10 (M. V.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3015/10

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3015/10, rješavajući apelaciju Marije Vasilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Marije Vasilić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 051642 89 P, koji je nakon podnošenja apelacije okončan donošenjem Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 051642 11 Gž od 29. augusta 2011. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da Mariji Vasilić, u skladu s članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Marija Vasilić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Kule, Republika Srbija, koju zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banjaluke, podnijela je 16. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 051642 89 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 6.

decembra 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Osnovnog suda je 29. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 71 0 P 051642 89 P.

3. Osnovni sud je 15. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 6. novembra 2013. godine je dostavio traženi spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantkinji 4. januara 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantkinja je 26. aprila 1989. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu udruženog rada u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud udruženog rada) protiv RO "Elektroservis" Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

7. Odlukom Osnovnog suda udruženog rada broj Rs.III.146/89 od 17. maja 1990.

godine obavezan je tuženi da isplati apelantkinji, po osnovu naknade štete zbog povrede na radu, na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 52.000,00 dinara, dok je u preostalom dijelu odbijen apelantkinjin tužbeni zahtjev.

8. Odlučujući o žalbama apelantkinje i tuženog protiv prvostepene presude, Sud udruženog rada Bosne i Hercegovine je donio Rješenje broj Ž-3279/90 od 6. februara 1991. godine kojim je žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

9. Apelantkinjin punomoćnik je podneskom od 20. januara 1998. godine precizirao tužbeni zahtjev, te zatražio od Osnovnog suda da zakaže ročište u predmetnom postupku.

10. Osnovni sud je u toku 1998. i 1999. godine zakazao sedam ročišta, od kojih je održao dva, a pet odložio (jedno je odložio na prijedlog apelantkinjinog punomoćnika, jedno na prijedlog punomoćnika tuženog, a tri je odložio jer nije pristupio punomoćnik tuženog). Osnovni sud je, nakon toga, održao ročište 3. maja 2001. godine.

11. Apelantkinjin punomoćnik je podneskom od 10. oktobra 2005. godine uredio tužbu u skladu s odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku.

12. Osnovni sud je održao pripremno ročište 3. maja 2006. godine, te ročišta za glavnu raspravu 25. oktobra i 15. decembra 2006. godine.

13. Apelantkinjin punomoćnik je podneskom od 12. novembra 2007. godine zatražio od Osnovnog suda da zakaže ročište u predmetnom postupku.

14. Osnovni sud je zakazao ročište za 26. april 2010. godine, koje je odložio jer nije pristupio punomoćnik tuženog, a nakon toga održao ročišta 24. maja, 13. jula, 22. septembra, 29. oktobra i 26. novembra 2010. godine.

15. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 051642 89 P od 27. decembra 2010. godine obavezan je tuženi da isplati apelantkinji na ime naknade nematerijalne štete ukupan iznos od 18.000,00 KM, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 9.189,00 KM, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, tužbeni zahtjev odbijen.

16. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi protiv prvostepene presude, Okružni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Presudu broj 71 0 P 051642 11 Gž od 29. augusta 2011. godine kojom je žalba odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da je predmetnu tužbu podnijela 26. aprila 1989. godine, te da postupak još uvijek nije okončan (tj. u vrijeme podnošenja apelacije). Apelantkinja traži od Ustavnog suda da naloži redovnim sudovima da što prije donesu pravosnažnu odluku u predmetnom postupku. Također, apelantkinja traži naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupanja u predmetnom postupku, te ukazao da je taj sud donio prvostepenu presudu od 27. decembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom drugostepenog suda od 29. augusta 2011. godine. Osnovni sud je naveo da je u predmetnom postupku kontinuirano postupano, te da stoga nije prekršeno apelantkinjino pravo na koje ukazuje u apelaciji.

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 27/90 i 35/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

20. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je postupak u međuvremenu okončan, ali da je nezavisno od toga apelacija u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila dopustiva i u vrijeme podnošenja u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 26. aprila 1989. godine pokrenula predmetni postupak. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Međutim, u ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koji se apelantkinja žali Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud će razmotriti dužinu postupka u konkretnom slučaju od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda pa do okončanja postupka, dakle, period od oko 15 godina. Pri tome Ustavni sud zapaža da je, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, postupak trajao ukupno oko 21 godinu.

c) Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju postupak se tiče prava na naknadu štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.

31. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), u periodu od dvije godine nije preduzeo nijednu procesnu radnju u ovom postupku. Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, Osnovni sud u toku 1998. i 1999. preduzimao određene radnje, da bi ponovo u periodu od pet godina, koliko je prošlo između dva održana ročišta (od 3. maja 2001. do 3. maja 2006. godine), bio potpuno pasivan. Također, Ustavni sud zapaža ponovnu neaktivnost Osnovnog suda u periodu od tri godine i četiri mjeseca, koliko je prošlo između dva održana ročišta (od 15. decembra 2006. do 26. aprila 2010. godine). Imajući u vidu da je postupak pred Osnovnim sudom trajao 15 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a da je Osnovni sud u periodu od oko 10 godina bio potpuno pasivan, Ustavni sud smatra da je dužina sudskog postupka a priori suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao na njih. Pri tome, Ustavni sud ne nalazi da je Okružni sud svojim ponašanjem uticao na dužinu postupka, niti je apelantkinja na to ukazivala. Također, Ustavni sud ne nalazi da je apelantkinja na bilo koji način doprinijela dužini trajanja postupka.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina postupka posmatranog u cjelini ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. Prilikom odlučivanja o apelantknjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da je postupak trajao 15 godina, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantkinji trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.250,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

35. U pogledu apelantkinjinih navoda o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak pred Osnovnim sudom u Banjaluci trajao 15 godina, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, od čega je Osnovni sud 10 godina bio potpuno pasivan.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3015/10 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio