Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1543/10 (A. B.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1543/10

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1543/10, rješavajući apelaciju Anđelka Brkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica

Miodrag Simović, potpredsjednik

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Zlatko Knežević, sudijana sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Anđelka Brkića. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 065 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII), koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0I 082492 11 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, donese odluku o apelantovoj žalbi u predmetu broj 65 0I 082492 11 Gžu skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anđelko Brkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Fojnice, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 4. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-08-00-2510-XIII (novi broj 65 0 I 082492 08 I) pokrenutog radi izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda u Kiseljaku P-150/01.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 7. februara 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 1. novembra 2013. godine zatraženo da dostavi na uvid spis broj 065 0 I 06 001102, dok je od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo 2. oktobra 2013. godine da dostavi na uvid spis broj 65 0I 082492 11 Gž.

3. Općinski sud je 22. februara 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 11. novembra 2013. godine je dostavio na uvid traženi spis. Kantonalni sud je spis dostavio 21. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda je dostavljen apelantu 25. februara 2011. godine. III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Presudom Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine, donesenom po apelantovoj tužbi, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-

712/03 od 3. novembra 2004. godine, obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine - Federalno ministarstva odbrane da apelantu, na ime naknade materijalne štete zbog uništenog mobiliziranog motornog vozila 23. jula 1993. godine, isplati novčani iznos od 7.492,50 KM i naknadi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.708,40 KM. Izvršni postupak u predmetu Općinskog suda broj 065-0-I-06-001102

7. Apelant je 7. februara 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine protiv Federacije Bosne i Hercegovine - Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: izvršenik).

8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-06-001102 od 28. juna 2006. godine odredio predloženo izvršenje radi naplate apelantovog novčanog potraživanja dosuđenog po pravomoćnoj Presudi Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine, pljenidbom i zabranom isplate novčanih sredstava sa žiro računa izvršenika, kod UPI banke d.d. Sarajevo u dosuđenom iznosu.

9. Općinski sud je 28. juna 2006. godine dostavio UPI banci d.d. Sarajevo Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-06-001102 od 28. juna 2006. godine radi namirenja apelanta, uz napomenu da se namirenje ne vrši prije izvršnosti rješenja o izvršenju, o čemu će Sud Banku blagovremeno obavijestiti.

10. Općinski sud je dopisom od 21. septembra 2006. godine obavijestio UPI banku d.d. Sarajevo da je rješenje o izvršenju od 28. juna 2006. godine postalo pravomoćno i izvršno 13. jula 2006. godine, te je zatraženo da Banka po njemu postupi i da o postupljenom obavijesti Sud.

11. UPI banka d.d. Sarajevo je 26. juna 2008. godine dostavila UniCredit banci d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: UniCredit banka) Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj 065-0-I-06-001102 od 28. juna 2006. godine s pratećom dokumentacijom radi provođenja, budući da izvršenik kod navedene banke ima otvoren račun, uz napomenu da UPI banka d.d. Sarajevo nije izvršenikova poslovna banka, a aktom od 26. juna 2008. godine je obavijestila Općinski sud da je, u smislu čl. 171. i čl. 172. Zakona o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 33/06 i 39/06, u daljnjem tekstu: ZIP) rješenje o izvršenju dostavila UniCredit banci na izvršenje.

12. Uni Credit banka je aktom broj 10-3-6716/08-5 od 23. jula 2008. godine obavijestila Općinski sud da je ta banka rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun, a da je kopiju rješenja dostavila Ministarstvu finansija FBiH s obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji Budžeta u skladu s odredbama Zakona o izvršenju Budžeta i članu 138. stav 3. ZIP-a.

13. Općinski sud je 30. novembra 2009. godine od UniCredit banke zatražio da obavijesti taj sud da li je provedeno rješenje o izvršenju od 28. juna 2006. godine. Uni Credit banka je aktom od 10. decembra 2009. godine obavijestila Općinski sud da je po navedenom rješenju izvršena djelimična isplata sredstava, i to troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka, u ukupnom iznosu od 1.708,40 KM, budući da je od izvršenika dobila informacije da su sredstva za ove namjene predviđena na određenoj poziciji Budžeta ograničena.

14. Općinski sud je 24. decembra 2010. godine i 22. aprila 2011. godine od UniCredit banke d.d. ponovo zatražio informaciju da li je u cijelosti provedeno Rješenje o izvršenju od 28. juna 2006. godine. Navedena banka je dopisom od 27. juna 2011. godine obavijestila sud o postojanju zakonskih ograničenja, budući da nije dobila informacije da su sredstva za te namjene predviđena na određenoj poziciji Budžeta FBiH.

15. Dopisom od 6. maja 2011. godine Općinski sud je naložio UniCredit banci da zastane s provođenjem rješenja o izvršenju do dalje obavijesti suda, kao i da Banka obavijesti Sud da li je navedeno rješenje provedeno i u kojem obimu. Izvršni postupak u predmetu Općinskog suda broj 065-0-I-08-2510 XIII

16. Apelant je u međuvremenu 8. maja 2008. godine Općinskom sudu ponovo podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine protiv izvršenika.

17. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 065-0-I-08-00-2510 XIII od 26. maja 2008. godine ponovo odredio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na transakcijskom računu kod UPI banke d.d. Sarajevo u dosuđenom iznosu. Izvršenik je 9. juna 2008. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju, a apelant je dostavio odgovor na prigovor 15. juna 2008. godine.

18. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII) od 29. juna 2009. godine odbio kao neosnovan izvršenikov prigovor, i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju.

19. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 082492 08 I od 10. juna 2010. godine Rješenje o izvršenju dostavio UPI banci d.d. Sarajevo kao izvršenikovoj banci i naložio joj da provede rješenje o izvršenju, kao i da o eventualnim smetnjama obavijesti sud. INTESA SANPAOLO BANKA d.d. Bosna i Hercegovina (raniji naziv UPI banka d.d. Sarajevo) je dopisom broj PO-9486-H/10 od 21. juna 2010. godine obavijestila Općinski sud da je zaprimila rješenje o izvršenju tog suda, po kome nije u mogućnosti postupiti jer je izvršenikov račun kod ove banke ugašen.

20. Apelant je podneskom od 28. jula 2010. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik ima otvoren račun kod UniCredit banke d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: UniCredit banka) i tražio da sud rješenje o izvršenju dostavi na izvršenje toj banci.

21. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 082492 08 I od 24. novembra 2010. godine Rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci kao novoj izvršenikovoj poslovnoj banci i naložio joj da provede rješenje o izvršenju, kao i da o eventualnim smetnjama obavijesti Sud.

22. Podneskom od 25. novembra 2010. godine apelant je sudu predložio da naloži UniCredit banci da ranije dostavljeno rješenje o izvršenju s prilozima dostavi Raiffeisen banci, kod koje izvršenik također ima transakcijski račun.

23. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 082492 08 I od 19. decembra 2010. godine naložio UniCredit banci da navedeno rješenje o izvršenju s prilozima dostavi Raiffeisen banci Sarajevo (u daljnjem tekstu: Raiffeisen banka) na provođenje.

24. UniCredit banka je 20. decembra 2010. godine obavijestila Općinski sud da je Rješenje o izvršenju svrstala u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate, kao i da je rješenje o izvršenju, prema zaključku od 19. decembra 2010. godine proslijedila Raiffeisen banci na provođenje. UniCredit banka je 25. decembra 2010. godine obavijestila Općinski sud da joj je Raiffeisen banka vratila rješenje o izvršenju sa svim prilozima u kojem je navela da rješenje o izvršenju ne može provesti zbog toga što „nemate osnova da se rješenje o izvršenju dostavlja narednoj banci ukoliko posjedujete sredstva na računu izvršenika“.

25. Općinski sud je Zaključkom broj 65 0 I 082492 08 I od 28. januara 2011. godine naložio UniCredit banci da provede Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-

2510-XIII) od 26. maja 2008. godine, koje je ta banka zaprimila 24. novembra 2010. godine uz prijetnju primjene odredbe člana 17. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP),

26. Dopisom od 6. maja 2011. godine Općinski sud naložio UniCredit banci da zastane sa provođenjeme rješenja o izvršenju od 26. maja 2008. godine do dalje obavijesti suda, kao i da banka obavijesti sud da li je navedeno rješenje provedeno i u kom obimu.

27. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII) od 17. juna 2011. godine obustavio izvršni postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je izvršenik podneskom od 2. februara 2011. godine obavijestio sud da je potraživanje apelanta shodno rješenju o izvršenju tog suda broj 065-0-I-06-00-1102 od 28. juna 2006. godine realizirano putem obveznica na osnovu odluke o emisiji obveznica FBiH po osnovu ratnih potraživanja, fizičkih i pravnih lica, pa je apelantu putem UniCredit banke uplaćena dospjela kamata od 2,5% u iznosu od 187,36 KM, te troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.708,00 KM dana 20. maja 2009. godine. Kako je Općinski sud u istoj pravnoj stvari po prijedlogu punomoćnika apelanta donio i drugo rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08-00-2510-XIII od 26. maja 2008. godine koje je zaključkom tog suda od 24. novembra 2010. godine takođe dostavljeno UniCredit banci na provođenje, izvršenik je predlažio da Općinski sud stavi van snage zaključak i rješenje o izvršenju broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-

2510-XII) od 26. maja 2008. godine. Općinski sud je uvidom u spis broj 065-0-I-06-001102 utvrdio da je taj sud na temelju pravosnažne presude Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine navedeno rješenje dostavio UniCredit banci d.d., koja je podneskom od 12. juna 2009. godine obavijestila sud da je po rješenju o izvršenju izvršena djelimična isplata i to u odnosu na troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom i troškove izvršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.708,40 KM. Budući da iz navedenog proizilazi da se u istoj pravnoj stvari između istih stranaka i po osnovu iste izvršne isprave vode dva postupka izvršenja, Općinski sud je, postupajući prema članu 63. ZIP-a donio rješenje kao u izreci.

28. Apelant je 7. jula 2011. godine protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII) od 17. juna 2011. godine o obustavljanju postupka izjavio prigovor, koji je Općinski sud rješenjem broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII) od 7. septembra 2011. godine odbacio kao neblagovremen.

29. Uvidom u spis predmeta u toku je rješavanje po žalbi apelanta od 14. septembra 2011. godine izjavljenoj Kantonalnom sudu protiv rješenja Općinskog suda od 7. septembra 2011. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

30. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. Apelant ističe da je postupak izvršenja pravosnažne presude Općinskog suda u Kiseljaku broj P-150/01 od 2. septembra 2003. godine, pokrenuo 8. maja 2008. godine, da je izvršenje dozvoljeno Rješenjem o izvršenju od 26. maja 2008. godine, da je izvršenik 9. juna 2008. godine izjavio prigovor „a po kojem do danas nije riješeno.“ U vezi sa navedenim apelant ukazuje na odredbu člana 5. ZIP shodno kojem je u postupku izvršenja sud dužan da postupa hitno. Istakao je da je očito „da je izvan svakog razumnog roka ovaj postupak neopravdano dugo traje te da je time povrijeđeno pravo apelanta na postupanje suda u razumnom roku“.

b) Odgovor na apelaciju

31. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo, da je predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi apelanta od 14. septembra 2011. godine, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 7. septembra 2011. godine. Općinski sud takođe navodi da u postupku pred tim sudom nije povrijeđeno pravo apelanta na koje se poziva u apelaciji.

32. Iako Ustavni sud od Kantonalnog suda nije zatražio odgovor na apelaciju, iz spisa predmeta ovog suda broj 65 0I 082492 11 Gž.od 21. oktobra 2013. godine proizilazi, da Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku po apelantovoj žalbi. V.Relevantni propisi

33. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5. stav 1.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 64.

Dovršenje izvršenja

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. VI.Dopustivost

34. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

36. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji je apelant pokrenuo podnošenjem prijedloga za izvršenje 8. maja 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

38. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pravo na pravično suđenje –razuman rok

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

40. Ustavni sud zapaža da je apelant prvim prijedlogom koji je u Općinskom sudu zaprimljen 7. februara 2006. godine, a potom drugim prijedlogom koji je u istom sudu zaprimljen 8. maja 2008. godine, pokrenuo predmetni izvršni postupak koji, prema stanju spisa, nakon podnošenja apelacije nije okončan i još uvijek traje, jer je pred Kantonalnim sudom u toku postupak odlučivanja po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-

I-08-00-2510-XIII) od 7. septembra 2011. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od sedam godina i osam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

41. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata od izvršenika prenosom sredstava s transakcijskog računa), smatra da se konkretan predmet ne može smatrati osobito složenim.

42. Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) što je i regulirano članom 5. stav 1. ZIP-a, prema kojem je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

43. Ustavni sud ukazuje na to da je u konkretnoj pravnoj stvari Općinski sud na apelantov prijedlog od 7. februara 2006. godine donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-06-001102 28. juna 2006. godine, a potom ponovo na apelantov prijedlog od 8. maja 2008. godine je donio Rješenje o izvršenju broj 065-0-I-08-00-2510 XIII od 26. maja 2008. godine, zbog čega je Rješenjem broj 65 0 I 082492 08 I (stari broj 065-0-I-08-00-2510-XIII) od 17. juna 2011. godine izvršni postupak obustavio, postupajući prema odredbi člana 63. ZIP-a, zaključivši da su u istoj pravnoj stvari, između istih stranaka i po osnovu iste izvršene isprave, vođena dva postupka izvršenja. Navedeno postupanje se u cijelosti može staviti na teret sudu, zbog toga što je taj sud propustio da djelotvorno kontrolira postupak izvršenja iako mu je to bila obaveza, pri tome imajući u vidu apelantov interes da namiri svoja potraživanja. Navedeno u izvjesnoj mjeri ukazuje na propuste u organizaciji rada suda. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da predmetni izvršni postupak, koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, u konkretnom slučaju traje sedam godina i osam mjeseci i da još nije okončan. Istina, iz stanja spisa proizlazi da je apelant podnio dva prijedloga za izvršenje iste presude. Međutim, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije značajnije doprinio dužini postupka jer je drugi prijedlog podnio nakon proteka dvije godine i tri mjeseca od podnošenja prvog i u roku koji je protekao do podnošenja drugog prijedloga izvršni postupak je trebao biti okončan imajući u vidu da je izvršni postupak po samom zakonu hitan. Imajući u vidu ponašanje i apelanta i nadležnog suda, Ustavni sud smatra da je dužina izvršnog postupka, koji traje gotovo osam godina i još uvijek nije okončan, posmatranog u cjelini, suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

44. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIIIZaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude pred Općinskim i Kantonalnim sudom traje sedam godina i osam mjeseci i još uvijek nije okončan, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1543/10 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio