Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-938/12 (M. O.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-938/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 938/12, rješavajući apelaciju Milke Ostojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milke Ostojić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 012607 89 P, koji je Rješenjem Okružnog sud u Banjaluci broj 72 0 P 012607 13 Gž od 17. juna 2013. godine vraćen na ponovni postupak.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da hitno okonča postupak u predmetu broj 72 0 P 012607 89 P koji je Rješenjem Okružnog sud u Banjaluci broj 72 0 P 012607 13 Gž od 17. juna 2013. godine vraćen na ponovni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Gradišci da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milka Ostojić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srpca, koju zastupa Miroslava Drinić, advokatica iz Gradiške, podnijela je 10. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 72 0 P 012607 89 P (stari broj 331/90).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 16. marta 2012. godine i 25. septembra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. aprila 2012. godine i 29. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni podnosiocu apelacije 12. aprila 2012. godine i 12. novembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je Osnovnom sudu u Srpcu 21. septembra 1989. godine podnijela tužbu protiv Cvije Ostojića i Stoje Balaban (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja valjanosti ugovora. Tužba je zavedena pod poslovnim brojem P-343/89.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Srpcu donio Presudu broj P-343/89 od 9. januara 1990. godine, koja je po žalbi tuženih ukinuta Rješenjem Višeg suda u Banjoj Luci broj Gž- 1358/90 od 19. septembra 1990. godine i predmet vraćen Osnovnom sudu u Srpcu na ponovno suđenje.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud u Srpcu održao više ročišta koja su odložena jer tuženi nisu uredno primili poziv na ročište, odnosno nisu se odazvali na pozive. Na ročištu održanom 27. maja 1995. godine apelantica je proširila tužbu na Stoju Ostojić. Nakon toga, Osnovni sud u Srpcu je pismenim putem obavijestio Stoju Ostojić o proširenju tužbe i pozvao je da se izjasni na proširenje tužbe, tj. da li pristaje da stupi u parnicu u stanju u kojem se nalazi. Stoja Ostojić je pismenim podneskom od 23. oktobra 1996. godine obavijestila sud da se protivi proširenju tužbe.

9. Rješenjem Osnovnog suda u Srpcu broj 331/90 od 31. augusta 2001. godine postupak u označenoj pravnoj stvari je prekinut do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza Ostoje Ostojića.

10. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, proizlazi da je navedeni predmet, nakon donošenja rješenja o prekidu postupka bio u nadležnosti Osnovnog suda u Srpcu do 22. marta 2004. godine kada je zbog racionalizacije mreže sudova i spajanja sudova u Gradišci i Srpcu predmet prešao u nadležnost Osnovnom sudu u Gradišci.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena Stoja Balaban, podneskom od 19. juna 2006. godine predložila da se prekinuti postupak nastavi te da se predmet broj P-331/90 pripoji predmetu broj P- 156/90, odnosno P-580/05 radi jedinstvenog postupka, jer se radi o istim strankama. Istim podneskom tužena Stoja Balaban je navela da je prvotuženi Cvijo Ostojić umro 25. oktobar 1997. godine, te da se umjesto njega kao tuženi pozovu njegovi nasljednici koji su proglašeni po rješenju o nasljeđivanju Osnovnog suda u Srpcu broj O-15/98 od 30. novembra 1998. godine.

12. Apelantica je podneskom od 7. novembra 2006. godine umjesto prvotuženog Cvije Ostojića kao tužene označila njegove nasljednike, i to: Mirka Marčetića, Slobodanku Babić i Milana Marčetića.

13. Apelantica je podneskom od 13. novembra 2006. godine dala saglasnost da se svi postupci koji se vode između istih parničnih stanaka spoje i stvar riješi u jednom postupku. Istim podneskom apelantica je uredila tužbu u skladu s članom 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te proširila tužbu na nasljednike preminulog Cvije Ostojića.

14. Rješenjem Osnovnog suda broj 331/90 od 22. marta 2007. godine postupak u pravnoj stvari je nastavljen. Tim rješenjem je apelantici dat rok od 15 dana da uredi tužbu i tužbeni zahtjev tako da tužbom obuhvati i ostale pravne slijednike prvobitno tuženog Cvije Ostojića kao jedinstvene i nužne suparničare, da postavi određeni tužbeni zahtjev s obzirom da je u dotadašnjem toku postupka traženo utvrđenje valjanosti kupoprodajnog ugovora, sticanje prava svojine građenjem i ništavost ugovora o poklonu.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica podneskom od 16. aprila 2007. godine obavijestila sud da nije uspjela doći do podataka u vezi s uređenjem tužbe, te je zamolila sud da joj ostavi dodatni rok. Nakon toga, apelantica je podneskom od 23. maja 2007. godine obavijestila sud da se tužena strana nije očitovala na prijedlog za mirno rješenje spora i da to tumači kao negativan odgovor te kako nije u mogućnosti da dostavi podatke i adrese zakonskih nasljednika iza Cvije Ostojića, koji moraju biti obuhvaćeni tužbenim zahtjevom jer se radi o jedinstvenim suparničarima, te je predložila da sud donese rješenje o prekidu postupka u slučaju smrti jedne od stranaka u postupku.

16. Postupajući po apelantičinom prijedlogu, Osnovni sud je donio rješenje od 19. juna 2007. godine kojim je premetni postupak prekinut zbog smrti Grozde Banović, koja je jedan od slijednika umrlog Cvije Ostojića.

17. Nakon toga, apelantica je podneskom od 24. jula 2007. godine predložila nastavak prekinutog postupka.

18. Postupajući po prijedlogu stranaka, sud je donio Rješenje broj 072 0 P 07-000176 od 20. maja 2010. godine kojim se prekinuti postupak nastavlja.

19. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da su na ročištu od 2. septembra 2010. godine stranke saglasno predložile da se izvrši spajanje dva predmeta (CMS 12607 i CMS 3785) radi zajedničkog raspravljanja, s obzirom da su i u jednom i u drugom tužitelj i tuženi jednake stranke, što je sud konstatovao rješenjem o spajanju predmeta (broj 72 0 P 003785 90 P).

20. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud na pripremnom ročištu od 25. novembra 2010. godine sačinio zapisnik na kojem je konstatovao da za tuženog Miloša Ristića nije pristupio niko, nakon čega su stranke predložile da mu se postavi privremeni zastupnik. Na tom ročištu sud je donio i rješenje kojim je ročište odgođeno za 21. februar 2011. godine.

21. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je tužena Stoja Balaban podneskom od 15. februara 2011. godine podnijela protivtužbu protiv apelantice.

22. Osnovni sud je na ročištu održanom 31. marta 2011. godine konstatovao da nije postignuto mirno rješenje spora, te da je tuženi Miloš Ristić umro i, s obzirom da tuženi nisu uredno obaviješteni, ročište je odloženo za 30. maj 2011. godine.

23. Osnovni sud je ročište zakazano za 30. maj 2011. godine odložio jer stranke nisu dostavile dokaz o smrti tuženog Miloša Ristića. Na tom ročištu apelantica je predložila da sud službenim putem od matičnog ureda pribavi podatak da li je činjenica smrti Miloša Ristića upisana u matične knjige.

24. S obzirom da u toku postupka nije utvrđeno da je tuženi Miloš Ristić umro, i da nigdje nije evidentiran kao umrli, Osnovni sud je 2. februara 2012. godine tuženom Milošu Ristiću, kao licu nepoznatog boravišta, postavio privremenog zastupnika.

25. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud, odlučujući o apelantičinoj tužbi protiv tuženih Stoje Balaban, Mirka Marčetića, Slobodanke Babić, Milana Marčetića, Boška Banovića i Miloša Ristića, radi utvrđenja, te po protivtužbenom zahtjevu prvotužene Stoje Balaban protiv apelantice radi utvrđenja, donio Presudu broj 72 0 P 012607 89 P od 14. decembra 2012. godine.

26. Iz odgovora na apelaciju, koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, proizlazi da su protiv navedene presude stranke podnijele žalbu, te da je po žalbama navedena prvostepena presuda ukinuta rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 012607 13 Gž od 17. juna 2013. godine.

27. Postupajući u skladu s primjedbama iz rješenja Okružnog suda, Osnovni sud je zakazao pripremno ročište koje je održano 24. oktobra 2013. godine.

28. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončan postupak pred Osnovnim sudom u konkretnom predmetu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

29. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je navela da je 21. septembra 1989. godine pokrenula parnični postupak i da prvostepeni sud, do dana podnošenja apelacije, nije donio nikakvu odluku, dakle ni nakon 21 godine nije odlučeno o njenom pravu na imovinu koju je stekla zajedničkim radom i sredstvima sa svojim suprugom, čime je počinjena povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, te da naloži Osnovnom sudu donošenje odgovarajućeg akta. Istovremeno, apelantica traži da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da joj isplati novčanu naknadu u visini od 20.000,00 KM za trpljenje ovakvog nepostupanja.

b) Odgovor na apelaciju

30. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 4. aprila 2012. godine opisao hronologiju postupka, te istakao da sud nikako nije uticao na dužinu trajanja postupka već je to posljedica apelantičinog ponašanja i složenosti predmeta. Naime, Osnovni sud je naveo da se ponašanje apelantice ogleda u činjenici da je od dana donošenja rješenja Osnovnog suda u Srpcu od 31. augusta 2001. godine kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekinut do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza Ostoje Ostojića pa do podneska 13. novembra 2006. godine koji je predstavljao izjašnjenje na podnesak tužene Stoje Balaban, bila potpuno pasivna, nije sudu dostavljala urgencije ni prijedloge i očigledno nije bila zainteresovana za nastavak postupka. Osnovni sud je naveo da se složenost predmeta ogleda u činjenici da se između istih stanaka vodi više postupaka i da su predmeti spojeni, da su određene stranke umrle u toku postupka i s obzirom da nisu imale punomoćnika postupak se prekidao do okončanja ostavinskog postupka i proglašenja nasljednika, složeni i komplikovani imovinsko-pravni i porodični odnosi stranaka i slično. Konačno, Osnovni sud je predložio da Ustavni sud odbaci apelaciju kao očigledno neosnovanu (prima facie), odnosno odbije u meritumu kao neosnovanu.

31. U odgovoru na apelaciju od 29. oktobra 2013. godine Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan donošenjem Presude broj 72 0 P 012607 89 P od 14. decembra 2012. godine. Osnovni sud je naveo da su protiv navedene presude stranke podnijele žalbu, da je po žalbama navedena prvostepena presuda ukinuta Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 012607 13 Gž od 17. juna 2013. godine, te da je saglasno primjedbama rješenja Okružnog suda, Osnovni sud zakazao pripremno ročište koje je održano 24. oktobra 2013. godine, te se okončanje postupka očekuje u roku od tri do četiri mjeseca.

V.Relevantni propisi

32. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 214.

Prekid postupka ima za posljedicu da prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. […] Član 215.

[…] U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida. […]

33. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 378.

Postupak se prekida:

1)kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; […].

Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tač. 1. do 4. ovog zakona nastaviće se kad nasljednik ili staralac zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravnosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Rokovi koji su usljed prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresovanu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se po odredbama člana 347. ovog zakona.

VI.Dopustivost

34. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

35. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

36. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

37. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

39. Apelantica smatra da je, zbog neodlučivanja Osnovnog suda duže od 21 godine o tužbenom zahtjevu, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Shodno navedenom, Ustavni sud će najprije razmotriti dužinu postupka s aspekta prava na pravično suđenje.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

42. Ustavni sud, prije svega, smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je nakon posljednjeg obraćanja Ustavnom sudu, u međuvremenu, Osnovni sud u ponovnom postupku (nakon donošenja rješenja Okružnog suda od 17. juna 2013. godine) donio odluku povodom njene tužbe, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantičinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

43. Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom koja je u Osnovnom sudu u Srpcu zaprimljena 21. septembra 1989. godine pokrenula predmetni parnični postupak, te da prema raspoloživim podacima postupak još uvijek nije okončan. Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti od tog datuma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37).

44. Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 24 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 17 godina i 11 mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

45. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje valjanosti ugovora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđivanju apelantičinog prava na imovinu, Ustavni sud zaključuje da je postupak za apelanticu značajan.

46. Sumirajući postupak Ustavni sud zapaža da je postupak, koji je pokrenut 1989. godine, iz objektivnih razloga bio prekinut 2001. godine, da je tužena Stoja Balaban tražila nastavak postupka sredinom 2006. godine, te da postupak ni nakon 17 godina i 11 mjeseci, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, nije okončan, što je samo po sebi dovoljno za zaključak da dužina postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1989. godine, a što je u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu s odredbom 10. ZPP-a. Nastojanje Osnovnog suda da dužinu postupku opravda ponašanjem apelantice i složenošću predmeta, ne može biti odgovarajuće opravdanje za ukupnu dužinu trajanja postupka i za pasivnost suda u pojedinim fazama postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u Srpcu donio rješenje o prekidu postupka od 31. augusta 2001. godine, te je tužena, Stoja Balaban, podneskom od 19. juna 2006. godine predložila nastavak postupka, a da se apelantica tek pet mjeseci kasnije uključila i preduzela određene procesne radnje i aktivnosti. Ustavni sud zapaža da je apelantica mogla u smislu člana 381. ZPP-a tražiti nastavak postupka, ali da iz stanja spisa proizlazi da to nije učinila, odnosno, u relevantnom periodu od pet godina nije pokazala bilo kakav interes za tužbu koju je podnijela. Ustavni sud smatra da ovakvo apelantičino ponašanje predstavlja značajan doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka i da je to period (5 godina) njene potpune procesne neaktivnosti i nezainteresiranosti za stanje predmeta. Nakon što je postupak nastavljen (22. marta 2007. godine) apelantica je, ponovo, podneskom od 23. maja 2007. godine predložila prekid postupka u slučaju smrti jedne od stranaka u postupku, a Osnovni sud je svojim rješenjem od 19. juna 2007. godine postupak prekinuo. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica podneskom od 24. jula 2007. godine predložila nastavak postupka, nakon čega je Osnovni sud donio rješenje tek 20. maja 2010. godine (nakon gotovo tri godine) kojim se prekinuti postupak nastavlja. Nakon toga, Osnovni sud je održao više ročišta i donio presudu 14. decembra 2012. godine, koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda od 17. juna 2013. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

47. U vezi s navedenim činjenicama o radnjama koje je apelantica preduzimala u postupku, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02, presudu od 8. marta 2007. godine), prema kojoj i pored činjenice da apelanti u određenoj mjeri mogu doprinijeti produženju trajanja postupka u cjelini, sud koji ima ulogu da djelotvorno kontroliše postupak ima presudnu i najvažniju ulogu. Naime, pored nesporne činjenice da je prekid postupka trajao pet godina, te imajući u vidu činjenicu da se bez obzira na protek vremena od kada je postupak nastavljen (22. marta 2007. godine), činjenica je da se apelantičin predmet još uvijek nalazi pred Osnovnim sudom, te da je krajnje neizvjesno kada će Osnovni sud donijeti odluku o apelantičinoj tužbi. Ustavni sud zaključuje da se navedeni period ne može smatrati razumnim rokom koji je sudu bio neophodno potreban za donošenje odluke u ovom slučaju. Ustavni sud napominje da je Evropski sud u već citiranoj odluci Uljar i ostali protiv Hrvatske zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako cijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

48. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su navedeni u ovoj odluci, uključujući zaključak o složenosti predmeta, njegov status 14. decembra 1995. godine, odnosno ukupnu dužinu postupka od 17 godina i 11 mjeseci računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, kao i apelantičino ponašanje i ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju odgovornost za ovako dugo trajanje postupka, pored značajnog apelantičinog doprinosa, snosi Osnovni sud koji nije djelotvorno kontrolisao postupak. Zbog toga Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantičinog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

49. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve okolnosti predmeta, kao i značajan apelantičin doprinos dužini trajanja postupka, nalog Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak po apelantičinoj tužbi, odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

Ostali navodi

50. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantičine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje apelantica dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, budući da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju temelje na već razmotrenim razlozima, a s druge strane – imajući u vidu da je postupak ponovo na početku, to bi bilo i preuranjeno.

VIII.Zaključak

51. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak utvrđivanja valjanosti ugovora pred redovnim sudovima nije okončan ni nakon više od 17 godina, odnosno ukupno 24 godine uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a takvo neopravdano trajanje sveukupnog postupka se može, u odlučujućoj mjeri, pripisati ponašanju Osnovnog suda koji nije djelotvorno kontrolisao postupak niti je dao bilo kave razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

52. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

53. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-938/12 (M. O.) | Sudska praksa | Aktio