Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-945/12 (A. M., R. M. i M. M.)

Odluka donesena 10. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-945/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 945/12, rješavajući apelaciju Anđelka Milisavića i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Anđelka Milisavića, Ranka Milisavića i Mire Milisavića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 044610 12 P 3 (stari broj P-3654/99).

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 044610 12 P 3 (stari broj P- 3654/99), u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Anđelku Milisaviću, Ranku Milisaviću i Miri Milisaviću, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Anđelko Milisavić, Ranko Milisavić i Miro Milisavić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kneževa, koje zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 12. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 044610 12 P 3 (stari broj P-3654/99). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 23. oktobra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Apelanti su 30. juna 1999. godine podnijeli tužbu protiv tuženog Mile Milisavića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi predaje u posjed nekretnina označenih kao k. č. br. 31/84-1, k. č. br. 84-2 i k. č. br. 31/84-3 upisanih u PL br. 243 k. o. Radić, opština Kneževo. Tužba je podnesena Osnovnom sudu i zavedena pod poslovnim brojem P-3654/99.

7. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud održao više ročišta (7. oktobra i 10. novembra 1999. godine, 22. maja, 31. oktobra, 5. decembra 2000. godine, 7. februara i 29. marta 2001. godine). Na ročištu održanom 29. marta 2001. godine Osnovni sud je donio rješenje kojim je ročište odloženo na neodređeno vrijeme zbog toga da vještak geometar na licu mjesta, na osnovu iskaza stranaka, označi nekretnine koje tužilačka strana traži u posjed.

8. Nakon toga apelanti su, zbog smrti Mihajla Milisavića, prednika tuženog Mile Milisavića, podneskom od 17. juna 2005. godine ispravili i dopunili tužbu u pogledu pasivno legitimisane stranke, te kao tužene označili Milu Milisavića, Iliju Milisavića i Bosiljku Milisavić, rođ. Vuković.

9. Iz stanja spisa takođe proizilazi da su apelanti podneskom od 25. septembra 2006. godine obavijestili Osnovni sud da je tužena Bosiljka Milisavić, rođ. Vuković, preminula i da je iza nje proveden ostavinski postupak. Nakon toga apelanti su, podneskom od 15. maja 2008. godine, umjesto tužene Bosiljke Milisavić rođ. Vuković označili njene zakonske nasljednike Milu Milisavića, Iliju Milisavića, Miljku Knežević i Mlađu Đurić. Nakon ovog uređenja tužbe predmet je 17. septembra 2007. godine označen kao predmet pod oznakom 71 0 P 044610 07 P.

10. Iz stanja spisa proizilazi da je tužba uručena Miljki Knežević, Iliji Milisaviću i Milu Milisaviću, dok za tuženu Mlađu Đurić dostava tužbe nije bila uredna. Prema stanju spisa tuženi Mile Milisavić je 22. juna 2009. godine sudu dostavio pismeni odgovor na tužbu.

11. Osnovni sud je 12. jula 2010. godine donio rješenje kojim je tuženim Iliji Milisavić iz Celja, Slovenija, i Mlađi Đurić, iz Petrova, Slovenija, postavljen punomoćnik za prijem pismena u ličnosti tuženog Mile Milisavića.

12. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 044610 07 P od 13. oktobra 2010. godine kojim je postupak prekinut zbog smrti Bosiljke Milisavić rođ. Vuković, a sve s ciljem da se pravilno utvrdi ko su nasljednici preminule tužene. Povodom predmetnog rješenja apelanti su dostavili prijedlog za nastavak postupka u kom su obavijestili Osnovni sud da je pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši vođen ostavinski postupak iza Bosiljke Milisavić, rođ. Vuković, pod brojem 73 0 O 002372 05 O, te da se nakon uvida u spis utvrdi ko su nasljednici Bosiljke Milisavić, rođ. Vuković.

13. Nakon uvida u ostavinski spis Osnovnog suda u Kotor Varoši, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 044610 11 P 2 od 25. januara 2011. godine kojim je odlučeno da se postupak nastavi (stav 1 izreke rješenja). Istim rješenjem Osnovni sud se proglasio mjesno nenadležnim (stav 2 izreke rješenja) i odredio da se predmet dostavi stvarno i mjesno nadležnom Osnovnom sudu u Kotor Varoši (stav 3 izreke rješenja).

14. Iz odgovora na apelaciju, koju je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud, proizilazi da je spis proslijeđen Osnovnom sudu u Kotor Varoši na dalje postupanje. Osnovni sud u Kotor Varoši je spis proslijedio Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi rješavanja negativnog sukoba nadležnosti, smatrajući da nije nadležan za postupanje u toj pravnoj stvari.

15. Okružni sud je Rješenjem broj 73 0 V 010406 12 V od 16. marta 2012. godine, za suđenje po tužbi apelanata protiv tuženih Mile Milisavića, Ilije Milisavića, Miljke Knežević i Mlađe Đurić, radi predaje u posjed, odredio mjesno nadležan Osnovni sud. Rješenje je dostavljeno Osnovnom sudu u Kotor Varoši 30. marta 2013. godine, dok je prvostepeni spis s dovoljnim brojem primjeraka dostavljen Osnovnom sudu 28. marta 2012. godine.

16. Iz odgovora na apelaciju takođe proizilazi da je, postupajući po rješenju Okružnog suda od 16. marta 2012. godine, Osnovni sud inicirao otvaranje predmeta broj 71 0 P 044610 12 P 3 u kom je zakazao pripremno ročište za 27. septembar 2012. godine. Nakon toga, Osnovni sud je zakazao više ročišta (13. novembra i 18. decembra 2012. godine, 11. februara, 27. marta, 22. maja i 17. juli 2013. godine) koja su odgađana zbog toga što nisu postojale procesne pretpostavke za održavanje (neuredna dostava, nevaljana punomoć za zastupanje i slično). Konačno, iz stanja spisa proizilazi da je glavna rasprava zakazana za 25. septembar 2013. godine ali je odložena zbog pokušaja mirnog rješenja spora, shodno čemu je sud, uz saglasnost parničnih stanaka, zakazao glavnu raspravu za 13. novembar 2013. godine.

17. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njihovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti su, između ostalog, naveli da sud na sve moguće načine odugovlači postupak, istaknuvši da postupak nije čestito ni počeo, a prošlo je 13 godina od podnošenja tužbe. Osim toga, apelanti su naveli da sud apsolutno krši načelo ekonomičnosti, omogućavajući svojim neradom da tuženi budu u posjedu nekretnina koje im ne pripadaju. Imajući u vidu navedeno, apelanti traže da im se naknadi nematerijalna šteta, i to pretrpljena duševna bol svakom od apelanata zbog toga što 13 godina sud ne završava ovu pravnu stvar.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju, uređujući sudija Osnovnog suda je iscrpno iznio hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke). Navedeno je, između ostalog, da su navodi iz apelacije u cijelosti neosnovani, pogotovo zbog toga što su stranke blizu dogovora o mirnom rješenju spora, zbog čega su i tražili odlaganje zadnjeg održanog ročišta.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te "Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost

22. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku po tužbi apelanata podnesenoj 1999. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

26. Apelanti ukazuju da je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njihovom tužbenom zahtjevu povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da je apelant, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njihove tužbe protiv tuženih, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

30. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom protiv tuženih, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 30. juna 1999. godine, pokrenuli parnični postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine postupka je period od 14 godina i tri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o parničnom sporu koji su apelanti pokrenuli protiv tuženih radi utvrđivanja i predaje u posjed spornih nekretnina. Budući da složenost postupka mora da se razmatra u okviru činjeničnog i pravnog aspekta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu zbog učešća u postupku većeg broja tuženih i zbog procesnih smetnji s tim u vezi.

32. Ustavni sud zapaža da su apelanti pokrenuli parnični postupak u junu 1999. godine, da je održan veći broj ročišta, te da su postojale objektivne okolnosti koje su uticale na dužinu postupka (subjektivna preinaka tužbe zbog smrti tuženih, prekid postupka zbog smrti tuženih, kao i promjena mjesne nadležnosti), da je proveo vještačenje vještak geometar. Navodi Osnovnog suda da su navodi iz apelacije u cijelosti neosnovani, pogotovo zbog toga što su stanke blizu dogovora o mirnom rješenju spora, s obzirom na sve navedeno ne mogu da budu opravdanje Osnovnom sudu za dužinu trajanja postupka, pri čemu apelanti svojim ponašanjem tome nisu doprinijeli u odlučujućoj mjeri. Naime, Ustavni sud uočava da Osnovni sud, osim što je iznio hronologiju postupka i ukazao da su stranke blizu dogovora o mirnom rješenju spora, nije naveo odgovarajuće razloge za ukupnu dužinu postupka, koji još nije okončan. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 14 godina još uvijek nije okončao postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

34. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

36. S obzirom na to da postupak traje preko 14 godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Navedeni iznos apelantima dužna je da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

d) Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno razmatra apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada postupak traje preko 14 godina i tri mjeseca i još uvijek je u toku pred Osnovnim sudom koji nije ponudio opravdane razloge i argumente za ovako dugo trajanje postupka, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupka.

39. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-945/12 (A. M., R. M. i M. M.) | Sudska praksa | Aktio