Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1094/12 (R. Š.)
Odluka donesena 10. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Dosjelost
- Pravično suđenje - razuman rok
- Vlasničko-pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1094/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 1094/12, rješavajući apelaciju R. Š. na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. stavak 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 10. prosinca 2013. godine donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija R.Š., podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Bugojnu broj 46 0 P 002911 07 P.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. R. Š. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednički odvjetnički ured „Dušanka Šoljić-Ćorić, Draženka Jurišić, Dragan Pudar“ iz Mostara, podnijela je 22. ožujka 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj 46 0 P 002911 07 P.
2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 4. travnja 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. travnja 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantici 23. travnja 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantice i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je putem punomoćnika 21. veljače 2007. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv T. S., A. S., A. S., Z. S., P. S., M. H., I. S., A. K., M. K. i Općine Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi), radi utvrđivanja stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti na nekretninama i uknjižbe. Također, apelantica je tužbi predložila postavljanje privremenog zastupnika tuženima čije je mjesto prebivališta nepoznato. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 46 0 P 002911 07 P.
7. Apelantica je pismenim podneskom od 17. ožujka 2008. godine urgirala postupanje Općinskog suda po navedenome predmetu.
8. Općinski sud je Rješenjem broj 46 0 P 002911 07 P od 3. studenog 2008. godine vratio tužbu na ispravku. U rješenju je istaknuo kako je utvrdio da svi navedeni tuženi nisu nepoznata mjesta boravišta, odnosno da su neki od tuženih umrli i da imaju nasljednike, te da je nekima poznato mjesto boravišta.
9. Podneskom od 12. studenoga 2008. godine apelantica je izvršila ispravku tužbe u označavanju drugotužene, dok je u odnosu na ostale tužene nepoznatog prebivališta i boravišta apelantica ostala kod prijedloga iz tužbe da im Općinski sud postavi privremenog zastupnika, navodeći da će se primjenom odredbe članka 298. Zakona o parničnom postupku riješiti i pitanje prijave u postupak nasljednika ukoliko budu imali pravnog interesa za sudjelovanje u postupku.
10. Općinski sud je Rješenjem broj 46 0 P 002911 07 od 7. listopada 2009. godine prekinuo postupak. U rješenju sud je istaknuo kako je poduzimajući radnje za postavljanje privremenog zastupnika tuženima nepoznatog mjesta boravka upoznat da je tuženi A. Š. preminuo, zbog čega je odredio da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili ih sud po prijedlogu protivne strane pozove da to učine.
11. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je putem punomoćnika 8. prosinca 2010. godine podnijela priziv Kantonalnom sudu u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a Općinskom sudu je postavila zahtjev za izuzeće postupajućeg suca. Rješenjem predsjednika Općinskog suda od 9. svibnja 2011. godine odbijen je zahtjev za izuzeće, nakon čega je spis upućen Kantonalnom sudu, koji je rješenjem od 21. ožujka 2012. godine odbacio kao neblagovremen priziv punomoćnika tužiteljice izjavljen protiv rješenja o prekidu postupka.
12. Iz podastrtih dokumenata proizlazi da prvostupanjski postupak nije okončan.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra kako je zbog duljine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o tužbenome zahtjevu došlo do povrede njezinoga prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te povrede Anexa „G“ Međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije. Apelantica, između ostalog, navodi kako je i prije podnošenja tužbe izvršila sve dostupne provjere podataka o prebivalištu odnosno boravištu tuženih, te je Općinskom sudu za tužene koji su nepoznatog prebivališta i boravišta predložila primjenu članka 296. stavak 1. i 2. točka 4. i članka 298. Zakona o parničnom postupku. Također, apelantica navodi kako ZPP ne stavlja pred tužitelja nemoguće uvjete za utvrđivanje adresa tuženika jer je smisao odredbi da se omogući postupak i protiv onih tuženika kojima je boravište nepoznato. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da postupak ukupno traje pet godina i još uvijek nije okončan, apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio tijek postupka koji je sukladan dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je, između ostaloga naveo da u ovoj pravnoj stvari nije došlo do povrede prava na postupanje u razumnom roku radnjama suda, već isključivo radnjama apelantičinoga punomoćnika, podnošenjem neuredne tužbe sudu, odnosno nenavođenjem točnih adresa tuženih, jer da je tužba podnesena sudu s točnim podacima i točnim adresama tuženih ili da su apelantičini punomoćnici poduzeli radnje kod nadležnog tijela skrbništva radi postavljanja privremenog zastupnika, sami bi bili upoznati sa stvarnim stanjem na terenu, zbog kojega je i došlo do prekida postupka. Također, Općinski sud navodi kako o odgovornosti tužiteljičinoga punomoćnika za duljinu trajanja postupka govori i činjenica da je iz pristiglih odgovora na tužbu utvrđeno da je i tužena M. H. preminula, odnosno da tuženi M. K. također nije naveden s točnom adresom.
IV.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) relevantne odredbe glase:
I - OSNOVNA NAČELA
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
XI - STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI
Članak 296.
(1) Ako se tokom postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati i štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uvjet iz stavka 1. ovog članka, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u slučajevima:.
1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika, 2) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, 3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika, 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, 5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
XXIII – PREKID POSTUPKA
Članak 378.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici;
3) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravomoćno odluči o zabrani rada;
4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka;
5) kad zbog rata ili drugih uz roka prestane rad u sudu;
6) kad je to drugim zakonom određeno.
V.Dopustivost
16. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
17. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Općinski sud nije donio odluku po apelantičinoj tužbi podnesenoj 21. veljače 2007. godine, Ustavni sud smatra kako je apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VI.Meritum
20. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom, došlo do povrede njezinoga prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te povrede Anexa „G“ Međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Razdoblje koje se uzima u obzir
23. Ustavni sud opaža kako je apelantica tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 21. veljače 2007. godine pokrenula parnični postupak koji je prekinut rješenjem Općinskog suda od 7. listopada 2009. godine, te da postupak još uvijek nije nastavljen. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju duljine postupka je razdoblje od šest godina i devet mjeseci.
b) Analiza duljine trajanja postupka
24. Ustavni sud opaža kako se apelantičin tužbeni zahtjev odnosi na utvrđivanje stjecanja prava vlasništva putem dosjelosti, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o složenijim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebao razmotriti.
25. Cijeneći postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud rješenjem od 3. studenog 2008. godine koje je doneseno nakon proteka jedne godine i osam mjeseci od podnošenja tužbe, apelantici vratio tužbu na ispravku radi navođenja točnih adresa tuženih, s obzirom da je u okviru prethodnog ispitivanja tužbe utvrđeno da svi navedeni tuženi nisu nepoznata mjesta boravišta, odnosno da su neki od tuženih umrli i imaju nasljednike. Također, Ustavni sud opaža da je, nakon što je apelantica podneskom dostavila adresu jednog od tuženih i ostala kod prijedloga za postavljanje privremenog zastupnika, Općinski sud, poduzimajući radnje za postavljanje privremenog zastupnika tuženima nepoznatog mjesta boravka, upoznat da je tuženi A. Š. preminuo, zbog čega je 7. listopada 2009. godine donio rješenje kojim se postupak prekida, te će se nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak ili ih sud po prijedlogu protivne strane pozove da to učine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na odredbu članka 378. stavak 1. točka 1. ZPP kojom je propisana obveza suda da postupak prekine ukoliko stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici. Stoga, iako je na temelju dokaza spisa i odgovora na apelaciju primjetno da je procesne radnje poduzimao u nešto duljim vremenskim intervalima, Ustavni sud smatra da je Općinski sud bio aktivan. S druge strane, promatrajući apelantičino ponašanje Ustavni sud opaža da je apelantica prije podnošenja tužbe poduzela određene radnje usmjerene ka saznavanju točnih adresa tuženih. Međutim, Ustavni sud primjećuje kako je apelantica ostala pasivna na utvrđenje suda da su neki od tuženih umrli i da imaju nasljednike, odnosno da nije poduzela bilo kakve radnje s ciljem određenja nasljednika umrlih i ispravka tužbe, već je insistirajući da sud nepoznatim nasljednicima umrlih postavi privremenog zastupnika, što nije moguće prema odredbi članka 296. ZPP, u značajnoj mjeri uticala na dužinu predmetnog postupka, s obzirom da je postupak prekinut i nije nastavljen ni nakon proteka više od tri godine. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelantica na rješenje o prekidu postupka žalbu izjavila nakon proteka više od jedne godine od prijema rješenja, zbog čega je žalba odbačena kao neblagovremena. Stoga, imajući u vidu apelantičino ponašanje, koje je u značajnoj mjeri doprinijelo duljini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu prvostupanjskog postupka ne može pripisati postupanju Općinskog suda.
26. Dakle, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantičine tvrdnje da joj je u okviru predmetnog postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
27. Glede apelantičinih navoda o povredi prava na pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka
14. Europske konvencije, te povrede Anexa „G“ Međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije, Ustavni sud opaža kako se navodi o kršenju navedenih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj točki ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice ispitivati je li došlo do povrede i navedenog apelantovog prava.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje kako, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pored okolnosti da postupak nije okončan šest godina i devet mjeseci od podnošenja tužbe, budući da je apelantičino ponašanje u odlučujućoj mjeri utjecalo na duljinu postupka.
29. Na temelju članka 61. stavak 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić