Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2914/12 (V. Ć.)
Odluka donesena 10. 12. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2914/12
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2914/12, rješavajući apelaciju Vahida Ćoralića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 10. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Vahida Ćoralića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Bihaću, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 015777 12 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 17 0 P 015777 12 Gž, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Vahid Ćoralić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 1. augusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je u stadiju odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 17 0 P 015777 12 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 11. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda je 31. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi informaciju o statusu žalbenog postupka.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud je dostavio obavještenje 7. novembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 13. novembra 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 5. marta 2007. godine pokrenuo parnični postupak protiv Nogometnog saveza Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. Predmet je Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 17 0 P 015777 07 P.
7. Prema stanju spisa, Općinski sud je pripremno ročište zakazao 12. oktobra 2011. godine, ali je ono odloženo zbog apelantove preinake tužbe. Pripremno ročište je održano 29. marta 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu 14. maja 2012. godine i 25. maja 2012. godine.
8. Općinski sud je donio Presudu broj 17 0 P 015777 07 P od 6. jula 2012. godine kojom se odbija apelantov tužbeni zahtjev i apelant obavezuje da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.440,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
9. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, apelant je 1. augusta 2012. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, kojom u cijelosti osporava prvostepenu presudu.
10. Kantonalni sud je 5. oktobra 2012. godine zaprimio predmet radi odlučivanja po apelantovoj žalbi.
11. Ustavni sud, na osnovu obavještenja Kantonalnog suda, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka po apelantovoj žalbi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi je da nepostupanjem Općinskog suda u periodu dužem od pet godina učinjena povreda prava na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio tok prvostepenog postupka ističući da procesne radnje postupajućih sudija u konkretnom predmetu nisu poduzimane do 10. augusta 2011. godine. Također, Općinski sud je istakao kako smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđena apelantova prava, ali da je povreda otklonjena donošenjem prvostepene presude.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije pravosnažno okončan postupak po apelantovoj tužbi od 5. marta 2007. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelant podnio tužbu Općinskom sudu 5. marta 2007. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 17 0 P 015777 07 P od 6. jula 2012. godine, te da je protiv navedene presude tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od šest godina i devet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na naknadu štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
24. Cijeneći postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe imao period izražene neaktivnosti, imajući u vidu da procesne radnje postupajućih sudija nisu poduzimane do 10. augusta 2011. godine, te da je pripremno ročište u konkretnom predmetu zakazano 12. oktobra 2011. godine, odnosno nakon proteka četiri godine i sedam mjeseci od podnošenja tužbe. Ustavni sud također zapaža da je Općinski sud, nakon održavanja pripremnog ročišta 29. marta 2012. godine, procesne radnje poduzimao u relativno kratkom periodu i prvostepenu presudu donio 6. jula 2012. godine, nakon čega je predmet (5. oktobra 2012. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na odlučivanje po apelantovoj žalbi. S druge strane, cijeneći postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je od dostavljanja predmeta Kantonalnom sudu prošlo nešto više od godinu dana, te da Kantonalni sud nije odlučio po apelantovoj žalbi koja je izjavljena protiv prvostepene presude. Međutim, Ustavni sud nalazi da ovaj doprinos Kantonalnog suda nije takve naravi da bi bio odlučujući razlog zbog čega postupak dugo traje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je za dužinu trajanja postupka koji traje šest godina i devet mjeseci i još nije okončan, u najvećoj mjeri odgovoran Općinski sud koji u razdoblju dužem od četiri godine nije poduzimao bilo kakve procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, a što Općinski sud i ne spori s obzirom da je u odgovoru na apelaciju istakao kako smatra da su u konkretnom postupku povrijeđena apelantova prava. Imajući u vidu navode Općinskog suda, kojima se ističe da je povreda apelantovih prava otklonjena donošenjem prvostepene presude, Ustavni sud ukazuje da se prilikom razmatranja dužine trajanja postupka mora uzeti u obzir postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju pri odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
26. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, koju apelant potražuje zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak, koji nije naročito složen, nije okončan ni nakon šest godina i devet mjeseci od dana podnošenja tužbe, te da se neopravdano trajanje postupka može u najvećoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.
28. Na osnovu člana 61. stav 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić