Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1733/11 (A. K. i drugi)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1733/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1733/11, rješavajući apelacije Azra Kekić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Azra Kekić protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001379 10 U, od 1. marta 2011. godine;
Ljiljana Mušura protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0U 005713 10 Uvl, od 10. oktobra 2011. godine;
Nada Leventić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 001524 11 Uvp, od 12. aprila 2012. godine;
Midhad Handanagić zbog refundacije troškova liječenja;
Zlatko Mustedanagić protiv rješenja Općine Velika Kladuša broj 04/2-30-69/10, od 21. marta 2011. godine;
Suljo Sadiković protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 019745 12 Gž, od 5. februara 2013. godine;
M. T. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 050027 12 Rev, od 20. marta 2013. godine;
JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo, ZD Rudnici Kreka doo Tuzla protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 008682 11 Rsž, od 23. septembra 2013. godine;
Aida Erceg, Mevlik Đonlagić, Dominko Pranić, Emir Arnautović i Abdulah Mujanović protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 008744 12 P, od 10. septembra 2013. godine;
Jelena Božić protiv rješenja Općinskog suda 25 0 P 026026 11 P, od 15. oktobra 2013. godine;
Centar za socijalni rad Prijedor protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 165364 13 Pžp, od 2. septembra 2013.
godine;
Aleksandar Đekić protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 036712 13 Rev 2, od 11. septembra 2013. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 1733/11
1. Azra Kekić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Berlina, podnijela je 15. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001379 10 U, od 1. marta 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom zahtjev za vandredno preispitivanje Okružnog suda broj 12 0 U 001379 10 U, od 30. avgusta 2010. godine odbačen je kao neblagovremen, jer nije podnesen u roku od trideset dana od dana dostavljanja sudske odluke kako je propisano odredbama člana 36. stav 2. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik Republike Srpske 109/05 i 63/11).
AP 153/12
2. Ljiljana Mušura (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zlatko Tirić, advokat iz Sarajeva podniijela je 9. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0U 005713 10 Uvl, od 10. oktobra 2011. godine. Zaključkom Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/I-23-185/02, od 29. maja 2006. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-6323/06, od 1. avgusta 2006. godine odbačen je zahtjev apelantice za povrat u posjed stana bliže označenog u zahtjevu kao neblagovremen. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000360 06 U, od 29. oktobra 2008. godine uvažena je apelanticina tužba protiv navedenog rješenja Ministarstva. U konkretnom slučaju osporenom odlukom usvojena je tužba S.B., kao privremene korisnice predmetnog stana, dozvoljeno ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 000360 06 U, od 29. oktobra 2008. godine i odbačena je tužba apelantice kao neblagovremena i potvrđeno rješenje Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-6323/06, od 1. avgusta 2006. godine.
AP 2544/12
3. Nada Leventić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Draženka Jurišić, advokatica iz Mostara podnijela je 4. jula 2012. godine protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 70 0 U 001524 11 Uvp, od 12. aprila 2012. godine kojom je odbačen zahtjev za vandredno preispitivanje presude Vrhovnog suda Už- 211/04, od 15. maja 2008. godine. Zaključkom Općine Stari grad u Mostaru, Službe uprave za urbanizam, građenje i imovinsko pravne poslove broj 06-23-3456/99, od 8. jula 2003. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat u posjed stana. U konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj U-460/03, od 24. februara 2004. godine odbijena je tužba apelantice i potvrđeno rješenje Ministarstva graditeljstva prostornog uređenja i zaštite okoline HNK Mostar broj Up.II-13-25-633/01, od 3. septembra 2003. godine kojim je odbijena žalba apelantice protiv predmetnog zaključka broj 06-23-3456/99, od 8. jula 2003. godine. AP 3069/12
4. Midhad Handanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 7. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog refundacije troškova liječenja. Aktom Zavoda zdravstvenog osiguranja Unsko sanskog kantona Bihać broj 01-37-252/03, od 13. februara 2003. godine konstatovano je da je potraživanje apelanta za refundaciju troškova liječenja u Republici Hrvatskoj za vremenski period od 27. aprila 1994. godine i 15. februara do 26. februara 1996. godine zastarjelo jer je prošao opšti rok od pet godina nakon koga zastarjeva i samo pravo na potraživanje u skladu sa odredbama člana 373. Zakona o obligacionim odnosima («Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije» br. 29/78, 39/85 i «Službeni list Republike Bosne i Hercegovine» br. 2/92, 13/93 i 13/94). AP 3882/12
5. Zlatko Mustedanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše kojeg zastupa Saca Boettcher-Miljković podnio je 5. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove u predmetu provođenja promjena u katastarskom operatu broj 05-30-2-1772/11, od 20. oktobra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom obijena je žalba i potvrđeno rješenje Općinskog načelnika općine Velika Kladuša broj 04/2-30-69/10, od 21. marta 2011. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta za promjenu posjednika u katastarskom operatu na temelju ugovora o kupoprodaji. Apelant nije pokrenuo upravni spor protiv osporenog rješenja u skladu sa odredbama člana 9. Zakona o upravnom sporu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 2/98).
AP 1407/13
6. Suljo Sadiković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja podnio je 1. aprila 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 019745 12 Gž, od 5. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđenja bračne tečevine v.s. 50.000 KM, žalba apelanta djelimično je usvojena i presuda Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 019745 11 P, od 14. maja 2012. godine preinačena u pogledu troškova postupka, a preostalom dijelu prvostepena presuda potvrđena. Apelant protiv drugostepene presude nije izjavio reviziju u skladu sa odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 53/03, 73/05 i 19/06).
AP 2149/13
7. M. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke kojeg zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke, podnio je 17. maja 2013. godine apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 050027 12 Rev, od 20. marta 2013. godine kojom je odbačena revizija protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 050027 11 Gž, od 25. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju pomenutom presudom u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa odbijena je tužba apelanta i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 050027 04 P, od 17. decembra 2010. godine kojim je tužba apelanta odbačena kao neblagovremena. AP 4235/13
8. JP Elektroprivreda BiH dd Sarajevo, ZD Rudnici Kreka doo Tuzla (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 14. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 008682 11 Rsž, od 23. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi izgubljene zarade odbijena je žalba i u stavu I potvrđena presuda Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 008682 09 Rs, od 25. oktobra 2011. godine kojom je apelantica obavezana da tužitelju Ć.M., isplati na ime naknade štete zbog izgubljene zarade ukupan iznos od 11.212, 31 KM na način preciziran u presudi. Apelantica protiv drugostepene presude nije izjavila reviziju u skladu sa odredbama člana 237. Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 53/03,73/05 i 19/06).
AP 4365/13
9. Aida Erceg, Mevlik Đonlagić, Dominko Pranić, Emir Arnautović i Abdulah Mujanović iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Esad Hrvačić advokat iz Sarajeva podnijeli su 25. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 008744 12 P, od 10. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom, postupku radi isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata preciziran u izreci presude. Apelanti nisu podnijeli žalbu protiv prvostepene presude u skladu sa odredbama člana 170. Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine ( Službeni glasnik BiH 36/04 i 87/04). AP 4631/13
10. Jelena Božić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 12. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Općinskog suda 25 0 P 026026 11 P, od 15. oktobra 2013. godine. Presudom Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 026026 11 P, od 12. marta 2013. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 25 0 P 026026 13 Gž, od 4. juna 2013. godine utvrđeno je da je tužiteljica A.K. vlasnik nekretnina bliže opisanih u izreci presude. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi utvrđivanja prava vlasništva revizija apelantice protiv presude Općinskog suda u Orašju broj 25 0 P 026026 11 P, od 12. marta 2013. godine, odbačena je kao neblagovremena.
AP 4715/13
11. Centar za socijalni rad Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Slavica Lazić, advokat iz Prijedora podnio je 18. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 165364 13 Pžp, od 2. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Pr 165364 13 Pr, od 24. juna 2013. godine kojim je zahtjev za sudsko odlučivanje po prerkršajnom nalogu broj 001184272 4, od 28. februara 2013. godine odbačen kao neblagovremen.
AP 4838/13
12. Aleksandar Đekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca kojeg zastupa Miljkan Pucar advokat iz Banjaluke podnio je 25. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 036712 13 Rev 2, od 11. septembra 2013. godine. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 036712 05 P, od 24. novembra 2008. godine u parničnom postupku radi utvrđenja zajedničke imovine stečene u braku utvrđeno je da tužiteljica S.Đ. po osnovu zajedničkog sticanja u braku sa apelantom stekla ½ dijela na imovini bliže opisanoj u izreci presude. U konkretnom slučaju rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 036712 12 Gž 3, od 19. marta 2013. godine žalba apelanta protiv prvostepene presude odbačena je kao neblagovremena.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1733/11. Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
18. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić