Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2078/11 (S. H.,2. Mirsad Salamović, S. S., M. S. i I. M. H.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2078/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2078/11, rješavajući apelacije Samira Hasića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Samir Hasić protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 K 000025 10 Kž od 25. novembra 2010. godine;

Mirsad Salamović, Selma Salamović, Mirza Salamović i Indira Memić Hasić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 0 002155 10 K od 30. aprila 2010. godine;

Milan Jeftić zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv Sadete Softić;

Svjetlana Radoš zbog dužine trajanja postupka po podnesenoj krivičnoj prijavi protiv Refika Bašića;

Mevludin Šelešević protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 022764 12 Kž od 17.

januara 2013. godine;

Suad Gutić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 023795 12 Kžk od 24. maja 2013. godine;

Mustaf Nurić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 008769 12 Kž od 18. jula 2013. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 2078/11

1. Samir Hasić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 12. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 K 000025 10 Kž od 25. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, odbijena je kao neosnovana žalba Tužioca Brčko distrikta Bosne i Hercegovine protiv presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 096-0-K-09-000214 od 17. decembra 2009. godine, kojom su optužene Nataša Stevanović i Divna Marjanović oslobođene od optužbe da su radnjama pobliže opisanim u izreci navedene presude počinile krivično djelo nesavjestan rad u službi iz člana 381. stav 1. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

AP 2619/12

2. Mirsad Salamović, Selma Salamović, Mirza Salamović i Indira Memić Hasić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Tinja, podnijeli su 11. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 0 002155 10 K od 30. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, utvrđeno je da je optuženi Novalija Čeliković, radnjama bliže opisanim u izreci presude, počinio krivično djelo ubistvo iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u sticaju sa krivičnim djelom iz člana 52. Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Tuzlanskog kantona, te mu izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta, bliže opisanog u izreci, kao predmeta upotrebljenog za učinjenje krivičnih djela i radi zaštite opće sigurnosti. Istom presudom su oštećeni Mirsad Salamović i Selma Salamović, upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

AP 4567/12

3. Milan Jeftić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 21. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka protiv Sadete Softić. U konkretnom slučaju presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 083234 10 K od 9. februara 2012. godine, optužena Sadeta Softić oglašena je krivom što je na način opisan u izreci presude počinila krivično djelo falsifikovanje isprave iz člana 377. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 KM, koju je optužena dužna platiti u roku od četiri mjeseca. Istom presudom su oštećeni među kojima je i apelant, upućeni na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

AP 5/13

4. Svjetlana Radoš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ilidže, podnijela je 3. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po podnesenoj krivičnoj prijavi protiv Refika Bašića. U konkretnom slučaju apelantica je 11. juna 2009. godine Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnijela krivičnu prijavu protiv Refika Bašića za počinjeno krivično djelo iz člana 27. Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine, a u vezi sa članom 4. istog zakona, navodeći da po istoj nikada nije rješeno. AP 841/13

5. Mevludin Šelešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 27. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 022764 12 Kž od 17. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, odbijena je kao neosnovana žalba Tužioca Brčko distrikta Bosne i Hercegovine protiv presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 022764 12 K od 27. jula 2012. godine, kojom je optuženi Stojan Dragičević oslobođen od optužbe da je radnjama pobliže opisanim u izreci navedene presude počinio krivično djelo teška tjelesna povreda iz člana 169. stav 5. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Istom presudom je apelant kao oštećeni, upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

AP 3058/13

6. Suad Gutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 10. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 023795 12 Kžk od 24. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, optuženi Milan Miletić oslobođen je od optužbe da je radnjama pobliže opisanim u izreci navedene presude počinio krivično djelo - teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa - iz člana 332. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Istom presudom je apelant kao oštećeni, upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahtjeva.

AP 4257/13

7. Mustaf Nurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 16. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 008769 12 Kž od 18. jula 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom, između ostalog odbačena je kao nedopuštena žalba apelanta kao oštećenog protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 008769 12 K od 9. aprila 2012. godine, kojom je optuženi Kenan Helić oglašen krivim da je radnjama pobliže opisanim u izreci navedene presude počinio krivično djelo - teško krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa - iz člana 336. stav 2. u vezi sa članom 332. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2078/11. Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

12. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o osnovanosti krivične optužbe protiv njih, odnosno o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. Ustavni sud, dalje, konstatuje da se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2078/11 (S. H.,2. Mirsad Salamović, S. S… | Sudska praksa | Aktio