Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3786/12 (Z. H.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

  • Apelacija preuranjena
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3786/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3786/12, rješavajući apelaciju Zahida Herceglije, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahida Herceglije podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 P 000885 12 Rev od 13. septembra 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine (st. II, III, IV i V), zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zahida Herceglije podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine (stav I), zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zahid Herceglija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 31. oktobra 2012. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine(u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 P 000885 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 P 000885 08 P od 25. decembar 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 41 0 P 000885 08 P od 25. decembar 2009. godine, u stvu I izreke utvrđeno je da nekretnine pobliže opisane u izreci presude predstavljaju bračnu tečevinu stečenu u braku između R.H. i apelanta kao tuženog, te da R.H. po osnovu bračne tekovine pripada 1/2 tih nekretnina, u stavu II izreke utvrđeno je da tužiocima M.H., Š.I., M.H. i M.H. na nakretninama pobliže navedenim u tom stavu po osnovu nasljeđa iza R.H. pripada ½ dijela tih nekretnina, te da je apelant dužan trpjeti da se na osnovu ove presude tužioci uknjiže sa dijelom od po 1/8 u ZK uredu Općinskog suda na ½ dijela tih nekretnina u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude. Istom presudom u stavu III izreke odbijeni su tužioci sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, dok je stavom IV odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine, u stavu I žalba tužitelja je djelomično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni za zahtjevom da se utvrdi da nekretnina bliže opisan u izreci presude predstavlja bračnu stečevenu njihove majke te da suvlasnički dio njihove umrle majke na ovj nekretnini iznosi !/2 i u tom dijelu predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom II presude u preostalom odbijajućem dijelu žalba tužitelja je odbijena i prvostepena presuda preinačena. Stavom III presude žalba apelanta je djelimično uvažena, i prvostepena presuda u stavu II preinačena na način bliže opisan izreci presude, dok je stavom IV presude u preostalom usvajajućem dijelu žalba apelanta odbijena i prvostepena potvrđena. Stavom V presude ukinuta je prvostepena presuda u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 P 000885 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta protiv presude Kantonalnog suda broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je revizija nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena;

U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine (st. II, III, IV, V)

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog Suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 P 000885 12 Rev od 13. septembra 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda (st. II, III, IV, V).

9. S obzirom na to da je apelantu 30. novembra 2011. godine uručena osporena presude Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. oktobra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

U odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 41 0 P 000885 10 Gž od 22. novembra 2011. godine (stav I)

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred prvostepenim sudom, obzirom da stavom I presude Kantonalnog suda žalba tužitelja djelomično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem su tužitelji odbijeni za zahtjevom da se utvrdi da nekretnina bliže opisan u izreci presude predstavlja bračnu stečevenu njihove majke, te da suvlasnički dio njihove umrle majke na predmetnoj nekretnini iznosi 1/2 i u tom dijelu predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3786/12 (Z. H.) | Sudska praksa | Aktio