Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-505/13 (Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, B. L.,S. K.,Ž.G.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Priznavanje strane sudske odluke
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-505/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 505/13, rješavajući apelacije Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Banja Luka i dr. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Banja Luka protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 005515 12 Gž od 13. novembra 2012. godine;

Selver Kobilica protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 V 004312 12 Gž od 17. januara 2013.

godine;

Ž.G. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 010546 13 Gž od 21. marta 2013. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 505/13

1. Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), zastupan po v.d. direktoru mr Darku Tomašu, podnio je 1. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 005515 12 Gž od 13. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 V 005515 10 V od 4. jula 2012. godine, kojim je priznata pravosnažna i izvršna presuda Trgovinskog suda u Beogradu, Republika Srbija broj VI P-2085 od 8. aprila 2009. godine i presuda Privrednog apelacionog suda, Republika Srbija broj 6 Pž 2041/10 (2009) od 31. marta 2010. godine.

AP 848/13

2. Selver Kobilica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zahid Kovač i Nermin Kovač, advokati iz Zenice, podnio je 26. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 V 004312 12 Gž od 17. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 V 004312 12 V 2 od 1. novembra 2012. godine, kojim je priznata pravosnažna i izvršna presuda Općinskog suda u Rijeci, Republika Hrvatska poslovni broj Prs-409/08 od 29. oktobra 2009. godine.

AP 2244/13

3. Ž.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Sofka Osmančević, advokat iz Banja Luke, podnio je 23. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 010546 13 Gž od 21. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je žalba protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 V 010546 12 V od 31. decembra 2012. godine, kojim je priznata pravosnažna i izvršna presuda Opšinskog suda u Rumi, Republika Srbija broj P-584/2004 od 21. jula 2004. godine i presuda Okružnog sudau Sremskoj Mitrovici, Republika Srbija broj Gž-244/2005 od 24. februara 2005. godine.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 505/13. Apelacioni navodi

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku priznanja odluka stranog suda. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: «Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom». Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja predpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.

8. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja «spor» u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe, već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kojem su donesena osporena rješenja, te su stoga apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o tome postoje li zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o meritumu predmeta, predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluku broj U 16/03 od 17. marta 2004. godine, stav 16; Odluka o dopustivosti broj AP1199/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8. dostupne na www.ustavnisud.ba ).

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-505/13 (Fond zdravstvenog osiguranja… | Sudska praksa | Aktio