Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5436/10 (I.S.O. i B.J.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

  • Neovlašteno lice
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5436/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP 5436/10, rješavajući apelaciju I.S.O. i B.J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4 ., 5. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.S.O. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine;

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.S.O. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacije;

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.J. podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice;

OBRAZLOŽENJE

1. I.S.O. i B.J. (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelantica) iz Bijeljine, podnijeli su 1. novembra 2010. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je prvobitno bio zaveden pod poslovnim brojem SU 59/10, a nakon popunjavanja obrasca apelacije 2. decembra 2010. godine navedeni podnesak je registriran kao apelacija protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine .

2. Općinski sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja Bahri Dizdarević, donio je rješenje o izvršenju broj I-5185/01 od 22. januara 2002. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje, a na osnovu presude Općinskog suda broj P-2031/97 od 25. septembra 2000. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-227/01 od 23. oktobra 2001. godine, kojim je apelant obavezan da tražiocu izvršenja isplatiti iznos od 12.650,00 DEM sa pripadajućim kamatama počev od 8. maja 1997. godine pa do konačne isplate.

3. Rješenjem Općinskog suda broj I-5185/01 od 20. maja 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-113/05 od 15. aprila 2005. godine, odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv navedenog rješenja o izvršenju.

4. Tražilac izvršenja je 11. avgusta 2006. godine ponovo podnijela prijedlog za izvršenje predlažući da Općinski sud "zabrani apelantu da proda predmetni stan, koji je apelantovo vlasništvo, dok apelant ne izmiri svoju obavezu prema tražiocu izvršenja, te kao drugu varijantu da sud proda apelantov predmetni stan i namiri tražioca izvršenja u visini njenog potraživanja".

5. Općinski sud, postupajući po prijedlogu tražioca izvršenja, donio je rješenje o izvršenju broj I-

5185/01 od 1. novembra 2006. godine kojim je odredio nastavak predloženog izvršenja.

6. Općinski sud je donio rješenje broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine kojim je određeno da se iz iznosa dobijenog prodajom predmetnog stana namiruje tražilac izvršenja u iznosu od 38.162,89 KM (glavni dug u iznosu od 12.650,00 KM, zakonske zatezne kamate u iznosu od 22.112,09 KM i troškovi izvršnog postupka u iznosu od 3.400,80 KM), a da će se višak prodajne cijene u iznosu od 13.337,11 KM predati apelantu.

7. Općinski sud je naložio da se navedeno rješenje dostavi apelantu putem pošte, putem sudskog kurira i putem oglasne table suda. Navedeno rješenje je dostavljeno apelantu putem oglasne table suda (stavljeno 6. aprila, skinuto 21. aprila 2009. godine), pismeno koje je upućeno putem pošte vraćeno je sa naznakom "da je stan zapečaćen, primalac odselio", dok je sudski kurir ostavio obavijest.

8. Općinski sud je 21. maja 2009. godine konstatovao da je "predmet pravosnažan sa danom 30. aprilom 2009. godine i iskazan završenim 21. maja 2009. godine".

9. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu prava na ličnu slobobdu i sigurnost i prava na slobodu kretanja i prebivališta, ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4., 5. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4., 5. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na prvoapelanta

a) U odnosu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije

11. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“, broj 18/04, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

12. Kako se osporena odluka ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na odluku donesenu u parničnom postupku, apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, se moraju odbaciti kao ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju

13. S obzirom na to da je prvoapelantu rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj I-5185/01 od 1. aprila 2009. godine dostavljeno putem oglasne table suda (stavljeno 6. aprila, skinuto 21. aprila 2009. godine), te da je "predmet pravosnažan sa danom 30. aprilom 2009. godine i iskazan završenim 21. maja 2009. godine", a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. novembra 2010.. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

U odnosu na drugoapelanticu

14. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom postupku kao stranke navedeni prvoapelant kao izvršenik i Bahra Dizdarević kao tražilac izvršenja. S obzirom da se u predmetnom postupku osporena odluka suda ne odnosi na drugoapelanticu, proizlazi da drugoapelantica nije lice koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4., 5. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić