Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1997/11 (TOPOLINO Company d.o.o. Banjaluka,„NATRON-HAYAT“ d.o.o. Maglaj,„Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina,MAC ECO OIL d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Porez
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1997/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine u predmetu broj AP-1997/11, rješavajući apelacije „NATRON-HAYAT“ d.o.o. Maglaj i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

„NATRON-HAYAT“ d.o.o. Maglaj, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 001068 10 Uvp od 26. januara 2011. godine;

TOPOLINO Company d.o.o. Banjaluka , protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 002284 10 Uvp od 27.

aprila 2010. godine;

„Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina, protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001643 10 U od 11. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001619 10 U od 11.

aprila 2011. godine i rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 007774 09 Rev od 29. oktobra 2009. godine;

MAC ECO OIL d.o.o. Sarajevo, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 005919 11 Uvl od 15. juna 2011. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1997/11 „NATRON-HAYAT“ d.o.o. Maglaj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Emir Kovačević, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. maja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 04 0 U 001068 10 Uvp od 26. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelantu, kao poreznom obavezniku, utvrđene su dodatne obaveze po osnovu javnih prihoda. U toku postupka nadležni organi su utvrdili činjenično stanje i donijeli odluku u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, Zakonom o porezu na dobit, Zakonom o porezu na dobit privrednih društava, kao i odredbe Pravilnika o primjeni odredaba Zakona o porezu na dobit.

2. AP-2339/11 TOPOLINO Company d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 6. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 002284 10 Uvp od 27. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za povrat uplaćenog poreza na promet nepokretnosti. U toku postupka je utvrđeno da apelant nije izjavio žalbu protiv obračunatog i naplaćenog poreza, niti je izmijenio poresku prijavu u smislu člana 42. Zakona o poreskoj upravi. Stoga je zaključeno da je apelant na navedeni način prihvatio i uplatio obračunati porez, pa nakon što je rješenje o utvrđenju i naplati poreza, donijeto u skraćenom postupku, postalo pravosnažno, apelant nije mogao u postupku povrata uplaćenog poreza osporiti tako utvrđenu obavezu.

3. AP-2428/11 „Terex Inženjering“ d.o.o. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ognjen Avlijaš, advokat iz Bijeljine, podnio je 13. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001643 10 U od 11. aprila 2011. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001619 10 U od 11. aprila 2011. godine i rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 007774 09 Rev od 29. oktobra 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske odbačena je apelantova tužba radi isplate zakonske zatezne kamate zbog nenadležnosti suda za postupanje, iz razloga što plaćanje kamata u slučaju izvršenog povrata plaćene, kao i nepravilno utvrđene i obračunate obaveze poreza na promet, ne spada u sudsku nadležnost. Osporenom konačnom presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001643 10 U od 11. aprila 2011. godine odbačen je apelantov zahtjev za donošenje dopunskog rješenja po zahtjevu od 20. septembra 2006. godine, iz razloga što se radilo o već jednom riješenoj upravnoj stvari, uz obrazloženje da je po apelantovom zahtjevu za povrat sredstava uplaćenih po osnovu javnih prihoda u potpunosti odlučeno konačnim rješenjima upravnog organa. Osporenom konačnom presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001619 10 U od 11. aprila 2011. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem nadležnog organa (kojim rješenjem je apelantu kao poreznom obvezniku odobren povrat uplaćenih javnih prihoda), iz razloga što u konkretnom slučaju nisu postojali zakonski uslovi iz člana 234. stav 1. tačka 5. Zakona o opštem upravnom postupku.

4. AP-2494/11 MAC ECO OIL d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ekrem Galijatović, Alija Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva, podnio je 20. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 005919 11 Uvl od 15. juna 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za registraciju obaveznika poreza na dodatu vrijednost. U toku postupka je utvrđeno da apelant 1. septembra 2005. godine nije podnio zahtjev za registraciju na način propisan članom 11. Pravilnika o registraciji obaveznika poreza na dodatu vrijednost, nego navedeni podnesak bez prateće dokumentacije, po kojem nije postupano, jer navedeni podnesak nije imao karakter zahtjeva za registraciju. Kako je zaključeno da apelant podnošenjem navedenog podneska nije zahtijevao upis u registar PDV obveznika, predmetni apelantov zahtjev je odbijen. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1997/11.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1997/11 (TOPOLINO Company d.o.o… | Sudska praksa | Aktio