Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3191/11 („Forestprodukt“ d.o.o. Sarajevo,AD „Metal Emajl“ Bosanski Brod,D. B.,S. S.,P. Č. i S. S.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3191/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP-3191/11, rješavajući apelacije „Forestprodukt" d.o.o. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
„Forestprodukt“ d.o.o., protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 IP 085574 10 PZ od 24. maja 2011. godine;
AD „Metal Emajl“ Bosanski Brod, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 IP 013892 11 PŽ od 5. jula 2011. godine;
Dudija Bjelobrvić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 077559 11 GŽI od 15. juna 2011. godine;
Slobodanka Stajić, Petra Čuljak i Slobodan Stajić, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 15551 11 GŽ od godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3191/11 „Forestprodukt“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. agusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 IP 085574 10 PZ od 24. maja 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obustavljen je izvršni postupak koji je apelant pokrenuo radi naplate novčanog potraživanja. U postupku je utvrđeno da se izvršenje se ne može provoditi protiv lica koje nema stranačku i procesnu sposobnost kao što je izvršenik «Šumaprodukt» d.o.o. Sarajevo, koji je označen u izvršnoj ispravi kao izvršenik, a za koga je utvrđeno da nema svojstvo pravnog lica. Sud je zaključio da, budući da se radi o procesnoj smetnji koja se u ovom postupku ne može otkloniti, predmetni izvršni postupak se obustavlja.
2. AP-3617/11 AD „Metal Emajl“ Bosanski Brod (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Miroslav Ristić advokat iz Doboja, podnio je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 84 0 IP 013892 11 PŽ od 5. jula 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je prigovor koji je apelant kao izvršenik podnio protiv rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku u kojem je apelant obavezan na isplatu novčanog iznosa tražiocu izvršenja. U postupku je utvrđeno da apelant u svom prigovoru nije naveo niti jedan razlog iz člana 47. stav 1. tač. 1.-10. Zakona o izvršnom postupku a koji bi sprječavao predloženo izvršenje.
3. AP-3671/11 Dudija Bjelobrvić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, koju zastupa Vinka Gutić advokatica iz Lukavca, podnijela je 15. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 I 077559 11 GŽI od 15. juna 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je prigovor izvršenika i obustavljen je u cjelosti izvršni postupak koji je apelantica pokrenula radi naplate novčanog potraživanja, te ukinute sve provedene izvršne radnje. U postupku je utvrđeno da je u konkretnom slučaju među starankama zaključena vansudska nagodba o načinu izmirenja obaveza utvrđenih pravomoćnom presudom, a što ni stranke nisu osporavala, tj. nisu se pozivale na njenu pravnu neutemeljenost, pa kao takva nagodba postoji i prizvodi pravne posljedice, u skladu sa članom 1089. Zakona o obligacionim odnosima. Osim toga, utvrđeno je da je nakon potpisane nagodbe izvršenik ispunio svoju obavezu koji je apelantica prihvatila, pa je na taj način prestalo apelantičino potraživanje iz izvršne isprave.
4. AP-3831/11 Slobodanka Stajić iz Doboja, Petra Čuljak, sa privremenim boravkom u Švicarskoj i Slobodan Stajić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 29. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 I 15551 11 GŽ od godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je prigovor koji su apelanati kao izvršenici podnijeli protiv rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku u kojem su apelanti obavezani na isplatu novčanog iznosa tražiocu izvršenja. U postupku je utvrđeno da apelanti u svom prigovoru nisu naveli niti jedan razlog iz člana 47. stav 1. tač. 1.-10. Zakona o izvršnom postupku a koji bi sprječavao predloženo izvršenje, te da je prigovor bio usmjeren samo na odugovlačenje predmetnog izvršnog postupka.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3191/11.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić