Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-613/11 (L. Š.,P. B., D. K., R. M., D. G., M. A.,B. S.,D. A. i R. A.,J. Ž.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Troškovi postupka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-613/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP-613/11, rješavajući apelacije Lucije Šantić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Lucija Šantić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Mal 009000 10 Gž od 2. decembra 2010. godine;
Petar Beatović, Dragan Košutić, Risto Milošević, Dragiša Glogovac, Milenko Avdalović, Vojin Radmilović, Dejan Bjeloglav, Đole Miletić, Nada Antelj, Blagoje Crnogorac, Slaviša Pušara, Milan Mučibabić, Mladen Tepavčević, Momir Vuković, Milorad Krtolica, Dobroslav Krstović, Batrić Vukosavljević, Radule Sudžum, Radovan Subotić, Dosta Pejak, Milorad Milošević, Mileva Damjanac, Ranko Rončević, Branko Kovačević, Ranko Bratić, Ljubisav Senić, Radomir Mandić, Radmilo Sudžum, Bogdan Milošević, Drago Golubović, Zoran Babić, Milutin Tepavčević, Dragiša Škiljević, Rade Govedarica, Mirko Crnogorac, Radomir Tepavčević, Dušan Govedarica, Milosav Guzina, Nenad Kovač, Mitar Crnogorac, Tadija Nikčević, Slobodan Nenadić, Zoran Vuković, Veselin Bjelogrlić, Zoran Svorcan, Željko Marković i Slavko Komnenić, protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 000183 11 Pž od 26.
januara 2011. godine;
Berislav Simonis, protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 022595 10 Gž od 30. marta 2011. godine;
Drago Arežina i Ruža Arežina, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 045524 11 Gž 3 od 14. aprila 2011. godine;
Josip Žuljević, protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 011661 10 Gž od 9. septembra 2011. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-613/11 Lucija Šantić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Viteza, koju zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnijela je 8. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Mal 009000 10 Gž od 2. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, zahtjev apelantice za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan. Naime, Kantonalni sud je naveo da je pravilno obrazloženje prvostepenog suda da apelantici ne pripadaju troškovi koji se odnose na sastav podneska kojim je odgovor na tužbu uređen na zahtjev suda, a iz razloga što je ona, odnosno njen punomoćnik, prouzročila te troškove.
2. AP-1088/11 Petar Beatović, Dragan Košutić, Risto Milošević, Dragiša Glogovac, Milenko Avdalović, Vojin Radmilović, Dejan Bjeloglav, Đole Miletić, Nada Antelj, Blagoje Crnogorac, Slaviša Pušara, Milan Mučibabić, Mladen Tepavčević, Momir Vuković, Milorad Krtolica, Dobroslav Krstović, Batrić Vukosavljević, Radule Sudžum, Radovan Subotić, Dosta Pejak, Milorad Milošević, Mileva Damjanac, Ranko Rončević, Branko Kovačević, Ranko Bratić, Ljubisav Senić, Radomir Mandić, Radmilo Sudžum, Bogdan Milošević, Drago Golubović, Zoran Babić, Milutin Tepavčević, Dragiša Škiljević, Rade Govedarica, Mirko Crnogorac, Radomir Tepavčević, Dušan Govedarica, Milosav Guzina, Nenad Kovač, Mitar Crnogorac, Tadija Nikčević, Slobodan Nenadić, Zoran Vuković, Veselin Bjelogrlić, Zoran Svorcan, Željko Marković i Slavko Komnenić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Gacka, koje zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, podnijeli su 7. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 62 0 Ps 000183 11 Pž od 26. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbačen je prijedlog apelanata, kao umješača na strani tuženog, za naknadu troškova parničnog postupka. Predmetna odluka je donesena u smislu odredbi člana 369. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
3. AP-2401/11 Berislav Simonis (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitez, kojeg zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnio je 8. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 022595 10 Gž od 30. marta 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijen je zahtjev apelanta da sud obaveže tužitelja da mu za sastav odgovora na žalbu isplati troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, kao neosnovan. Kantonalni sud je istakao da je odbio kao neosnovan predmetni zahtjev apelanta iz razloga što podnošenje odgovora na žalbu nije obavezno u skladu sa članom 214. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa samim tim navedeni troškovi nisu nužni u skladu sa članom 387. navedenog Zakona.
4. AP-2883/11 Drago Arežina i Ruža Arežina (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banja Luke, podnijeli su 14. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 I 045524 11 Gž 3 od 14. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, sniženi su troškovi izvršnog postupka sa iznosa od 1.404,00 KM, na iznos od 1.177,48 KM, koji iznos su obavezani apelanti da plate tražitelju izvršenja. Okružni sud je odluku donio u smislu odredbe člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
5. AP-3842/11 Josip Žuljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vitez, kojeg zastupa Miro Blaž advokat iz Vitez, podnio je 30. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 I 011661 10 Gž od 9. septembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, odbijeni su zahtjevi apelanta za naknadu troškova sastava prigovora i naknadu troškova sastava odgovora na prigovor. Dakle, Kantonalni sud je donio odluku u smislu odredbi člana 16. Zakona o izvršnom postupku i člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-613/11.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić