Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-624/11 (R. S.,L. Đ.,D.P. i S.D.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Testament
- Ostavinski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-624/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine, u predmetu broj AP-624/11, rješavajući apelacije Remzije Suljić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Remzija Suljić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 O 003451 10 Gz od 8. decembra 2010. godine;
Ljeposava Đekić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 040588 11 Rev od 6. marta 2012. godine;
D.P. i S.D., protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 O 006054 10 Gz od 19. aprila 2011. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-624/11 Remzija Suljić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kladnja, podnijela je 9. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 O 003451 10 Gz od 8. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom, između ostalog, utvrđena je zaostavština iza umrlog R.Č., njenog brata, koji je umro 28. decembra 1997. godine, i tačno su navedene nekretnine, deponirani novac na štednim knjižicama, novčana potraživanja kod Tuzlanske banke po osnovu stare devizne štednje i putničko motorno vozilo, te sve uručeno u korist tačno navedenih nasljednika, sve pobliže precizirano u dispozitivu prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbe člana 43. Zakona o nasljeđivanju Federacije Bosne i Hercegovine, kao i da je valjano odbijen i zahtjev apelantice radi izmirenja troškova dženaze u određenom novčanom iznosu, iz razloga što iz samih podnesaka ne proizlazi da je ostavitelj uvjetovao nasljednike ovim teretom, odnosno nije uvjetovao kao uslov za nasljeđivanje ostalim nasljednicima izmirenje navedenih troškova.
2. AP-2733/11 Ljeposava Đekić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Milka Maglov, advokat iz Banja Luke, podnijela je 6. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 040588 11 Rev od 6. marta 2012. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 27. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da nije pravno valjan pismeni testament pred svjedocima ostavitelja B.Đ., sačinjen dana 24. februara 2005. godine u Banja Luci, kojim testamentom je apelantica postala vlasnik nekretnina u Banja Luci, u kom pravcu isti testament ne može proizvoditi pravno dejstvo, kao i da se ostavinski postupak kod Osnovnog suda u Banja Luci u predmetu broj O-1876 ima okončati shodno Zakonu o nasljeđivanju. Vrhovni sud je u obrazloženju presude, između ostalog, istakao da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da u konkretnom slučaju nije ispunjena stroga zakonska forma predviđena za sačinjavanje testamenta, kao uslov njegove punovažnosti, te da, kako prilikom sačinjavanja nisu bile ispunjene zakonom propisane bitne pretpostavke, osporeni testament ne može proizvoditi pravne posljedice prema nasljednicima. Shodno tome, naglašeno je da je pogrešno tumačenje prvostepenog suda da osporeni testament ispunjava uslove iz člana 67. stav 1. Zakona o nasljeđivanju i da kao takav ima pravnu snagu.
3. AP-3087/11 D.P. i S.D. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Gradiške, koje zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnijele su 29. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 72 0 O 006054 10 Gz od 19. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je ostavinski postupak iza umrlog M.P. na način pobliže preciziran u dispozitivu prvostepenog rješenja. Predmetna odluka je donesena u smislu odredbe člana 131. Zakona o vanparničnom postupku.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-624/11.
Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić