Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2365/12 (Družba Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građevinsko zemljište
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2365/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2365/12, rješavajući apelaciju Družbe Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Družbe Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 008680 10 U.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj 09 0 U 008680 10 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Družba Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Suad Sultanić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 22. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 008680 10 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 24. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnositeljici apelacije 20. novembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica 25. juna 2010. godine tužbom pokrenula upravni spor kod Kantonalnog suda osporavajući Rješenje Federalne uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) broj 05-31-1457/09 od 18. maja 2010. godine, kojim je odbijena apelanticina žalba protiv Rješenja Službe za imovinskopravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar broj 05-31-289/09 od 19. juna 2009. godine. Navedenim rješenjem je odbijen apelanticin zahtjev od 13. aprila 2009. godine za prestanak državnog vlasništva i uspostavu ranijeg vlasničkogpravnog stanja nekretnina gradskog građevinskog zemljišta, bliže označenih u apelanticinom predmetnom zahtjevu, podnesenom na temelju Osnovnog ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice, kao i člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH. Predmetna tužba je registrirana pod poslovnim brojem 09 0 U 008680 10 U.

7. Prema stanju spisa, predmetni upravni spor još uvijek nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantica smatra da mu je, zbog nepostupanja Kantonalnog suda u predmetnom upravnom sporu, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelantica je predložila da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak u konkretnom predmetu, te da obaveže i da nalog Vladi Kantona Sarajevo da joj isplati iznos od 10.000,00 KM na ime naknade zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nije došlo do kršenja ustavnih prava, a posebno prava na pravično suđenje u razumnom roku, istaknuvši da postupajući sudija ima preko 550 predmeta, tako da su tek odnedavno došli na red da se rade predmeti iz 2010. godine. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da je, prema planu rješavanja starih predmeta, navedeni predmet planiran da se završi zaključno sa decembrom 2013. godine.

V.Relevantni propisi

10. U Zakonu o upravnim sporovima FBiH («Službene novine Federacije BiH» broj 9/05) relevantna odredba glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima iz kojih proizlazi da ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka pred nadležnim sudom povodom pokrenutog upravnog spora (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), te imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni upravni spor nije okončan ni nakon tri godine i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

15. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja upravnog spora kod Kantonalnog suda, povrijeđeno njeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

18. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njene tužbe protiv Rješenja tužene broj 05- 31-1457/09 od 18. maja 2010. godine, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

19. Dakle, budući da apelantica osporava isključivo dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud zapaža da je apelantica 25. juna 2010. godine podnijela tužbu Kantonalnom sudu o kojoj, prema raspoloživim dokazima u spisu, još uvijek nije odlučeno. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka traje tri godine i pet mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.

Analiza dužine trajanja postupka

20. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom apelanticinog zahtjeva za prestanak državnog vlasništva i uspostavu ranijeg vlasničkogpravnog stanja na spornim nekretninama, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Međutim, Ustavni sud zapaža da to nije razlog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, budući da je iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda evidentno da apelanticina tužba još nije došla na red rješavanja.

21. Ustavni sud iz apelanticinih navoda i raspoloživih dokaza u spisu zapaža da apelanticina tužba nije uzeta u rad, odnosno da predmetni upravni spor još nije okončan ni nakon tri godine i pet mjeseci, što je a priori neprihvatljivo dug period koji bi se mogao opravdati samo nekim naročitim okolnostima, koje Ustavni sud u okolnostima konkretnog predmeta nije prepoznao niti ih je Kantonalni sud predočio. Ustavni sud posebno ističe da navodi Kantonalnog suda (veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudija) ne mogu biti opravdanje za dužinu predmetnog postupka. Ovo stoga što Kantonalni sud nije dostavio dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo adekvatne mjere u smislu sistemskog rješavanja ovog problema pa sama okolnost da ima u radu veliki broj predmeta i mali broj sudija ne može biti opravdanje za nerješavanje konkretnog predmeta u tako dugom periodu. Dakle, imajući u vidu sve što je proizašlo iz apelanticinih navoda i predočenih dokaza uz apelaciju, a naročito okolnost da predmetni upravni spor još uvijek nije okončan ni nakon tri godine i pet mjeseci, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog upravnog spora koji se, prema raspoloživim podacima, još uvijek vodi kod Kantonalnog suda ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

23. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog nepostupanja Kantonalnog suda o njenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada predmetni upravni spor kod Kantonalnog suda, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan ni nakon tri godine i pet mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, a iz dokaza predočenih Ustavnom sudu ne proizlazi da je apelantica svojim ponašanjem na bilo koji način doprinijela da predmetni postupak traje tako dugo.

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2365/12 (Družba Kćeri Božje ljubavi… | Sudska praksa | Aktio