Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1968/10 (BIG-Investiciona grupa d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Privatizacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1968/10

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1968/10, rješavajući apelaciju BIG-Investicione grupe d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija BIG-Investicione grupe d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan rješenjima Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona broj 03- 183/2013 od 4. marta 2013. godine i broj 01-736/2013 od 1. oktobra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. BIG-Investiciona grupa d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Amila Eterović i Omar Eterović, advokati iz Sarajeva, podnio je 25. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnom agencijom za privatizaciju Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Agencija za privatizaciju).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Agencije za privatizaciju zatraženo je 25. marta 2011. godine, a od Kantonalnog suda 22. januara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Agencije za privatizaciju i Kantonalnog suda je 8. oktobra 2013. godine zatraženo da obavijeste Ustavni sud da li je okončan postupak u navedenom predmetu, te da dostave eventualno donesenu odluku.

3. Agencija za privatizaciju je dostavila odgovor na apelaciju 5. aprila 2011. godine, a Kantonalni sud 21. januara 2013. godine. Agencija za privatizaciju i Kantonalni sud su traženu informaciju dostavili Ustavnom sudu 14. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 13. aprila 2011.godine i 11. novembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Agencija za privatizaciju je donijela Rješenje broj 19/01-021-4141/01 od 6. septembra 2001. godine o odobravanju korigovanog početnog bilansa JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla, a potom i Rješenje broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine kojim je odobren upis izvršene privatizacije u sudski registar i na osnovu kojeg je apelant postao vlasnik 31,05 % od ukupnog kapitala JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 4. februara 2002. godine.

Postupak pred Općinskim sudom u Tuzli

7. Apelant je 25. oktobra 2004. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tuženog JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla kojim je tražio da se utvrdi da je apelant istupio iz članstva tuženog, te da se naloži tuženom da u roku od 30 dana otkupi dionice – ulog koji apelant ima u tuženom u iznosu od 21.568.262,17 KM sa zakonskim kamatama počevši od 15. septembra 2004. godine i da naknadi troškove postupka. U obrazloženju tužbenog zahtjeva je navedeno da je Agencija za privatizaciju donijela rješenje od 22. oktobra 2001. godine kojim je provedena privatizacija tuženog i na osnovu kojeg je apelant postao vlasnik 31,05 % od ukupnog kapitala tuženog, a budući da tuženi nije izvršio svoje obaveze nakon privatizacije, apelant je pokrenuo sudski postupak.

8. Rješenjem Općinskog suda broj Ps.1904/04 od 14. maja 2010. godine prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka pred nadležnom Agencijom za privatizaciju Tuzla. U rješenju je navedeno da će se postupak nastavati nakon što se pravosnažno završi postupak privatizacije pred nadležnim organom za privatizaciju, ili kada sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.

Postupak pred Agencijom za privatizaciju

9. JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla je 14. decembra 2004. godine Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Tuzla (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) podnijelo prijedlog za donošenje rješenja kojim se proglašavaju ništavim rješenja Agencije za privatizaciju o odobravanju korigovanog početnog bilansa broj 19/01-021-4141/01 od 6. septembra 2001. godine i o odobravanju upisa izvršene privatizacije u sudski registar broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine, a dopunu prijedloga 29. decembra 2004. godine.

10. Rješenjem Agencije za privatizaciju broj 01-492/2005 od 18. marta 2005. godine odbijeni su prijedlog i dopuna prijedloga JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla za proglašavanje ništavim Rješenja o odobravanju korigovanog početnog bilansa broj 19/01-021-4141/2001 od 6. septembra 2001. godine i Rješenje broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine o odobravanju upisa izvršene privatizacije u sudski registar.

11. Zaključkom Agencije za privatizaciju broj 01-491/2005 od 18. marta 2005. godine odbijen je apelantov zahtjev da mu se prizna status stranke u upravnoj stvari donošenja rješenja o proglašavanju ništavim rješenja o privatizaciji podnesenim od JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla.

12. Rješenjem Ministarstva broj 04/1-19-226-1/05 od 28. aprila 2005. godine odbijena je apelantova žalba protiv Zaključka Agencije za privatizaciju broj 01-491/2005 od 18. marta 2005. godine kao neosnovana.

13. Odlučujući o prijedlogu Općine Tuzla broj U 80/05 od 31. augusta 2005. godine za proglašavanje ništavim Rješenja o odobravanju korigovanog početnog bilansa JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla broj 19/01-021-4141/01 od 6. septembra 2001. godine i Rješenja o odobravanju upisa izvršene privatizacije broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 04/1-02-14623-1/05 od 6. oktobra 2005. godine kojim je odbilo prijedlog Općine Tuzla.

14. Presudom Kantonalnog suda broj U-898/05 od 20. juna 2006. godine usvojena je tužba Općine Tuzla, osporeno rješenje je poništeno i predmet je vraćen Ministarstvu na ponovno rješavanje.

15. U ponovnom postupku Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 04/1-02-14623-3/05 od 14. jula 2006. godine kojim je usvojilo prijedlog Općine Tuzla i proglasilo ništavim Rješenje o odobravanju korigovanog početnog bilansa JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla broj 19/01-021- 4141/01 od 6. septembra 2001. godine i Rješenje o odobravanju upisa izvršene privatizacije broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine. Navedena rješenja poništena su u dijelu u kojem su prirodna bogatstva i dobra u općoj upotrebi ušla u početni, odnosno u korigovani početni bilans, kao i u dijelu u kojem su obuhvaćena rješenjem o odobravanju upisa izvršene privatizacije u sudski registar i predmet je dostavljen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

16. Na osnovu navedenog rješenja, Agencija za privatizaciju je donijela Rješenje broj 01- 917/2007 od 28. juna2007. godine kojim je „naloženo privrednom društvu JKP 'Vodovod i kanalizacija' Tuzla da, shodno rješenjima Ministarstva broj 04/1-02-14623-2/06 od 22. augusta 2006. godine i broj 04/1-02-14623-3/05 od 14. jula 2006. godine i Odluci Općinskog vijeća Općine Tuzla broj 01-31-8536-2003 od 29. oktobra 2003. godine o proglašenju javnim vodnim dobrom, u svojim poslovnim knjigama (bilans stanja) izvrši isknjižavanje vrijednosti dobra u općoj upotrebi. Smanjenje vrijednosti kapitala, po osnovu isknjižavanja naknadno proglašenih dobara, izvršit će se saglasno ovlaštenjima Skupštine i Nadzornog odbora duštva, utvrđenih Zakonom o privrednim društvima i Statutom društva“.

17. JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla je 2. decembra 2009. godine dostavilo Agenciji za privatizaciju izmijenjeni početni bilans na 30. juni 2001. godine i Program privatizacije, koji su Rješenjem Agencije za privatizaciju broj 01-07-066/2010 od 18. januara 2010. godine odbijeni.

18. Rješenjem Ministarstva broj 0471-01-19-178-2/10 od 31. marta 2010. godine usvojena je žalba JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla, te je predmet vraćen Agenciji za privatizaciju na ponovno postupanje.

19. Postupajući prema uputi Ministarstva iz Rješenja broj 0471-01-19-178-2/10 od 31. marta 2010. godine da je Agencija za privatizaciju trebalo da primijeni član 67. Zakona o upravnom postupku i, umjesto rješenja, donese zaključak, Kantonalna agencija je 9. aprila 2010. godine donijela Zaključak broj 01-12-480/2010. godine.

20. Rješenjem Ministarstva broj 04/1-01-19-178-5/10 od 3. juna 2010. godine odbijena je žalba JKP podnesena protiv Zaključka broj 01-12-480/2010 od 9. aprila 2010. godine.

21. JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla je 7. jula 2010. godine pokrenulo upravni spor protiv Rješenja broj 04/1-01-19-178-5/10 od 3. juna 2010. godine.

22. U međuvremenu Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 001483 09 U od 12. oktobra 2010. godine poništeno je Rješenje broj 04/1-01-19-178-5/10 od 9. aprila 2010. godine i upravna stvar je riješena na način da se žalba JKP protiv Rješenja Kantonalne agencije broj 01-917/2007 od 28. juna 2007. godine uvažava, te se poniištava stav 2. izreke navedenog rješenja koji glasi: „Smanjenje vrijednosti kapitala, po osnovu isknjižavanja naknadno proglašenih dobara, izvršiti saglasno ovlaštenjima Skupštine i Nadzornog odbora duštva, utvrđenih Zakonom o privrednim društvima i Statutom društva“, dok je u stavu prvom, kojim je naloženo privrednom društvu JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla da, shodno rješenjima Ministarstva broj 04/1-02-14623-2/06 od 22. augusta 2006. godine i broj 04/1-02-14623-3/05 od 14. jula 2006. godine i Odluci Općinskog vijeća Općine Tuzla broj 01-31-8536-2003 od 29. oktobra 2003. godine o proglašenju javnim vodnim dobrom, u svojim poslovnim knjigama (bilans stanja) izvrši isknjižavanje vrijednosti dobra u općoj upotrebi rješenje ostalo neizmijenjeno.

23. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 004779 10 od 14. februara 2012. godine uvažena je tužba JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla podnesena protiv Rješenja Ministarstva broj 04/1-01- 19-178-5/10 od 3. juna 2010. godine, osporeno prvostepeno rješenje je poništeno i predmet je vraćen prvostepenom organu (Agenciji za privarizaciju) na ponovno rješavanje.

24. U ponovnom postupku Agencija za privatizaciju je donijela Rješenje broj 03-183/2013 od 4. marta 2013. godine o odobravanju novog korigovanog početnog bilansa JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla na 30. juni 2001. godine, a koji je podnesen zahtjevom od 2. decembra 2009. godine.

25. U skladu sa navedenim rješenjem, koje je postalo konačno, postupajući po službenoj dužnosti, Agencija za privatizaciju je donijela Rješenje broj 01-736/2013 od 1. oktobra 2013. godine kojim je proglašeno ništavim u cijelosti Rješenje o odobravanju korigovanog početnog bilansa JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla od 6. septembra 2001. godine; utvrđena je vrijednost državnog kapitala u kapitalu javnog preduzeća, nakon izvršenog isknjižavanja javnih dobara u općoj upotrebi; proglašeno je ništavim u cijelosti Rješenje o odobravanju upisa izvršene privatizacije u sudski registar JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla; poništene su sve pravne posljedice koje su proizvela rješenja proglašena ništavim u cijelosti; naloženo je JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla da u roku od 60 dana od dana izvršnosti ovog rješenja podnese Općinskom sudu prijavu za upis u registar promjena podataka od značaja za pravni promet. Ovo rješenje je konačno. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

26. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Agencijom za privatizaciju, povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je, zbog neokončanja postupka pred Agencijom za privatizaciju, onemogućen da ostvari svoja prava u parničnom postupku koji je pokrenuo radi utvrđenja da je apelant istupio iz društva JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla, te da se obaveže JKP "Vodovod i kanalizacija” da otkupi apelantov udio u društvu u iznosu od. 21.568.262,17 KM.

b) Odgovor na apelaciju

27. Agencija za privatizaciju u odgovoru na apelaciju je iznijela hronologiju postupka, te istakla da je postupala u skladu sa propisima koji se odnose na privatizaciju preduzeća.

28. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovani apelantovi navodi istaknuti u apelaciji.

V.Relevantni propisi

29. Zakon o Kantonalnoj agenciji za privatizaciju („Službene novine TPK“ br. 18/96 i 2/02) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

(...)

Obavljajući svoju djelatnost u vezi s privatizacijom preduzeća i banaka Kantonalna agencija naročito vrši odobravanje programa privatizacije i početnog bilansa preduzeća u skladu sa metodologijom za pripremu preduzeća za privatizaciju;

određivanje, sprovođenje, organizovanje, nadziranje privatizacije preduzeća za koje nije nadležna Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine;

Član 7.

Kantonalna agencija, u okviru svoje nadležnosti, ima javna ovlaštenja za donošenje pojedinačnih upravnih akata, u skladu s propisom o općem upravnom postupku.

30. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Članak 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Članak 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja VI.Dopustivost

31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što postupak pred Agencijom za privatizaciju dugo traje, navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga je, iako je u međuvremenu Agencija za privatizaciju donijela rješenja br. 03- 183/2013 od 4. marta 2013. godine i broj 01-736/2013 od 1. oktobra 2013. godine kojim je postupak okončan, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti VII.Meritum

35. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Agencijom za privatizaciju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Pravo na pravično suđenje u razumnom roku

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

38. U konkretnom slučaju potrebno je, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.

39. Ustavni sud zapaža da je apelant 25. oktobra 2004. godine pokrenuo parnični postupak radi istupanja iz JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla i obavezivanja JKP "Vodovod i kanalizacija” da otkupi apelantov udio u društvu, dakle, radi se o predmetu građanskopravne prirode. Ustavni sud dalje zapaža da je JKP "Vodovod i kanalizacija" Tuzla 14. decembra 2004. godine Ministarstvu podnijelo prijedlog za donošenje rješenja kojim se proglašava ništavim Rješenje Agencije za privatizaciju o odobravanju korigovanog početnog bilansa broj 19/01-021-4141/01 od 6. septembra 2001. godine i Rješenje o odobravanju upisa izvršene privatizacije broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine, da je Ministarstvo donijelo Rješenje broj 04/1-02-14623-3/05 od 14. jula 2006. godine kojim je proglasilo ništavim Rješenje o odobravanju korigovanog početnog bilansa JKP „Vodovod i kanalizacija“ Tuzla broj 19/01-021-4141/01 od 6. septembra 2001. godine i Rješenje o odobravnju upisa izvršene privatizacije broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine i dostavilo predmet prvostepenom organu (Agenciji za privatizaciju) na ponovni postupak. Ustavni sud, također, zapaža da je konačnim zaključkom Agencije za privatizaciju odbijen apelantov zahtjev da mu se prizna status stranke u navedenom postupku. S druge strane, parnični postupak po apelantovoj tužbi podnesenoj 25. oktobra 2004. godine je Rješenjem Općinskog suda broj Ps 1904/04 od 14. maja 2010. godine prekinut do okončanja postupka pred Agencijom za privatizaciju. Pošto taj postupak u vrijeme podnošenja apelacije još nije bio okončan, apelantu je, zapravo, na taj način onemogućen pristup sudu, budući da je donošenje odluke o prijedlogu za donošenje rješenja kojim se proglašavaju ništavim navedena rješenja, odnosno odluke u postupku donošenja novih rješenja, bilo preduvjet za vođenje sudskog postupka za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da pravo na pristup sudu osigurava svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud koji ima punu jurisdikciju da odlučuje o predmetu spora, odnosno o meritumu predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Le Compte, Van Leuven i De Mayere protiv Belgije, presuda od 23. juna 1981. godine, aplikacija br. 6878/75 i 7238/75). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv. Naime, iako u postupku u kojem se odlučivalo o zahtjevu za proglašavanje ništavim rješenje o odobravanju korigovanog početnog bilansa i rješenje o odobravanju upisa izvršene privatizacije apelant nije učestvovao, kao ni u postupku u kojem su donesena nova rješenja, nesporno je postojanje apelantovog pravnog interesa da se taj postupak okonča u razumnom roku s obzirom na to da je rezultat predmetnog postupka uvjet za vođenje sudskog postupka u kojem se odlučuje o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Stoga će Ustavni sud ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

a) Relevantni principi

40. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima koji su uspostavljeni praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

41. Apelant se žali na dužinu postupka pred Agencijom za privatizaciju povodom zahtjeva za proglašavanje ništavim Rješenja o odobravanju korigovanog početnog bilansa broj 19/01-021- 4141/01 od 6. septembra 2001. godine i Rješenja o odobravanju upisa izvršene privatizacije broj 19/01-021-6003/2001 od 21. decembra 2001. godine, koji se vodio od decembra 2004. godine do oktobra 2013. godine. Ustavni sud primjećuje da je, u međuvremenu, Agencija za privatizaciju donijela rješenja broj 03-183/2013 od 4. marta 2013. godine i broj 01-736/2013 od 1. oktobra 2013. godine kojim je predmetni postupak okončan. Dakle, ovaj postupak je trajao nepunih devet godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

42. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može se govoriti o relativno složenom predmetu.

43. Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku doneseno više prvostepenih i drugostepenih odluka. Iz navedenog proizlazi da se ne može reći da su upravni organi bili neaktivni u predmetnom postupku, odnosno da nisu preduzimali pravne radnje i da nisu donosili odluke u relativno kratkim rokovima. Ustavni sud podsjeća na konzistentnu praksu Evropskog suda, prema kojoj dužina trajanja postupka na određenim instancama posmatranim pojedinačno može biti smatrana razumnom. Međutim, u obzir se moraju uzeti postupak u cijelosti i dužina trajanja postupka na svim instancama zajedno, kao i svi ostali kriteriji koji se ocjenjuju u odlučivanju o tome da li je ovaj standard iz člana 6. stav 1. prekršen (vidi, Evropski sud, Ruotulo protiv Italije, presuda od 27. februara 1992. godine, serija A broj 230-D, stav 99). Također, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, Ustavni sud podsjeća na to da ni stalno vraćanje drugostepenog organa na ponovno odlučivanje prvostepenom organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava pred domaćim organima. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem organu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem.

44. U pogledu ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da se ne može zaključiti da je dužini predmetnog postupka doprinio i Kantonalni sud, koji je, u tri navrata, u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva donosio presude u relativno kratkim rokovima.

45. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima koji se odnose na dužinu trajanja postupka pred upravnim organima, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je postupak pred upravnim organima i sudom u upravnom sporu trajao nepunih devet godina, za što nije postojalo razumno i objektivno opravdanje.

48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1968/10 (BIG-Investiciona grupa d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio