Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2386/12 (M. T.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2386/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2386/12, rješavajući apelaciju Milenka Topića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milenka Topića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Prijedoru u predmetu broj 77 0 P 002334 08 P, u kojem je donesena Presuda Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 002334 08 P od 12. novembra 2012. godine i dopunska Presuda broj 77 0 P 002334 08 P od 6. septembra 2013. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 002334 08 P od 12. novembra 2012. godine i dopunske Presude broj 77 0 P 002334 08 P od 6. septembra 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Milenku Topiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milenko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 25. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 P 002334 08 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 6. jula 2012. godine i 8. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. jula 2012. godine i 14. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 31. oktobra 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 21. februara 2005. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv " Mittal rudnici" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

7. Osnovni sud je donio Presudu broj RS: 27/05 od 10. aprila 2007. godine kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se poništi odluka tuženog o otkazu Ugovora o radu broj 81-85/04 od 29. oktobra 2004.godine i naloži tuženom da apelanta vrati u radni odnos kao neosnovan (stav I izreke presude). Stavom II je odbačena tužba u dijelu u kojem je apelant tražio da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-09-07/04 zaključen između tuženog i apelanta. Stavom III izreke presude je utvrđeno da postoji potraživanje apelanta prema tuženom na ime manje isplaćene plate i naknade plate, i to: na ime naknade plate za period od 16. avgusta 2004. godine do 29. oktobra 2004. godine u iznosu od 88,12 KM, te na ime plate za period od 29. oktobra 2004. godine do 2. marta 2005. godine (otkazni rok) u iznosu od 1.030,29 KM, odnosno ukupan iznos od 1.118,41 KM. Stavom IV je utvrđeno da postoji potraživanje tuženog prema apelantu na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 38,75 KM, istaknuto u kompenzaciji sa apelantovim potraživanjem. Stavom V je utvrđeno da su se potaživanja apelanta i tuženog ugasila do visine 38,75 KM, te je slijedom navedenog obavezan tuženi da apelantu isplati iznos od 1.079,66 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate. Stavom VI je odbačena apelantova tužba u dijelu u kojem je tražio isplatu neisplaćenih plata, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, zimnice, ogreva i boračkog dodatka, te naknade za Dan rudara za period od 1. januara 1994. godine do 25. marta 2004. godine kao neblagovremena. Stavom VII je odbijeno kao neosnovano apelantovo potraživanje na ime regresa, zimnice, ogreva, boračkog dodatka, naknade za Dan rudara za period od 25. marta 2004. godine do 25. januara 2007. godine, kao i potraživanje na ime neisplaćenih plata za period od 25. marta 2004. godine do 4. avgusta 2004. godine, kao i period od 2. marta 2005. godine do 25. januara 2007. godine, te otpremnine. Stavom VIII je odbačena kao neblaogvremena apelantova tužba u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi kao ništava Odluka RŽR "Ljubija" a.d. Prijedor broj l-023/02 od 23. decembra 2002. godine. Stavom IX je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražio da se utvrdi ništavom odredba člana 5 stav 1 Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza zaključenog 30. aprila 2004. godine između RŽR "Ljubija" a.d. Prijedor i LNM "HOLDING NV", sa sjedištem u Penssraat 105 Curaco, Holandski Antili. Stavom X izreke presude je obavezan tuženi da iznose iz stava III izreke ove presude registruje kod Fonda PIORS i uplati pripadajuće doprinose za apelanta po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja i za slučaj nezaposlenosti, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 552,00 KM.

8. Apelant je 16. aprila 2007. godine protiv presude Osnovnog suda od 10. aprila 2007. godine podnio žalbu Okružnom sudu i predmetni spis je dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja po žalbi, i to naredbom od 9. maja 2007. godine. Nakon toga, Okružni sud je predmetni spis vratio Osnovnom sudu 21. februara 2008. godine radi postupanja po prijedlogu za dopunu presude.

9. Dopunskom Presudom Osnovnog suda broj RS. 27/05 od 30. aprila 2008. godine odbačena je apelantova tužba u dijelu kojim je tražio uplatu doprinosa za PIO za slučaj nezaposlenosti za period od 1. januara 1994. godine do 25. marta 2004. godine kao neblagovremen, dok je odbijen apelantov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na uplatu doprinosa za PIO i za slučaj nezaposlenosti za period od 25. marta 2004. godine do 12. avgusta 2004. godine kao neosnovan.

10. Apelant je 13. maja 2008. godine protiv dopunske presude Osnovnog suda od 30. aprila 2008. godine podnio žalbu Okružnom sudu.

11. Okružni sud je, odlučujući o žalbama na presudu i dopunsku presudu Osnovnog suda, donio Presudu broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine kojom je apelantovu žalbu djelimično uvažio i Presudu Osnovnog suda broj RS-27/05 od 10. aprila 2007. godine ukinuo u stavu I, stavu III, stavu IV, stavu V, djelimično u stavu VI (u odnosu na otpremninu i neisplaćene plate od 2. marta 2005. godine do 25. januara 2007. godine) i stavu X i u tom dijelu predmet vratio na ponovno odlučivanje, dok je u odnosu na borački dodatak presuda ukinuta i tužba odbačena, a u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom je odbijena žalba protiv dopunske presude i ta presuda je potvrđena.

12. Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Presudom broj 118-0-Rev-08-001 012 od 18. maja 2010. godine apelantovu reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 270 od 30. juna 2008. godine odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je predmetni spis vratio Osnovnom sudu 4. juna 2010. godine.

13. Apelant je podneskom od 21. marta 2012. godine urgirao kod Osnovnog suda tražeći da taj sud uzme predmet u rad.

14. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je taj sud donio Presudu broj 77 0 P 002334 08 P od 12. novembra 2012. godine, nakon čega je predmet 25. decembra 2012. godine otpremljen Okružnom sudu po apelantovoj žalbi, ali da je vraćen Osnovnom sudu 2. jula 2013. godine radi postupanja u skladu sa članom 194 stav 1 Zakona o parničnom postupku.

15. Iz odgovora na apelaciju, takođe, proizilazi da je Osnovni sud donio dopunsku Presudu broj 77 0 P 002334 08 P od 6. septembra 2013. godine i da je predmet po apelantovoj žalbi dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje naredbom sudije od 19. septembra 2013. godine.

16. Prema stanju spisa, Okružni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv Presude Osnovnog suda broj 77 0 P 002334 08 P od 12. novembra 2012. godine i dopunske Presude broj 77 0 P 002334 08 P od 6. septembra 2013. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant je naveo da je predmetni spor pokrenut prije više od sedam godina i do dana podnošenja apelacije nije okončan iako je u smislu člana 420 Zakona o parničnom postupku hitan. Zbog dužine trajanja postupka, apelant traži i isplatu naknade na ime nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 19. jula 2012. godine ukratko opisao hronologiju predmetnog postupka, te naveo da su neosnovani apelantovi navodi koji se tiču dužine trajanja postupka, istaknuvši da […] već duži vremenski period ne postiže ažurnost u dijelu parničnog referata, što je prouzrokovano velikim prilivom predmeta i malim brojem sudija.

19. U odgovoru na apelaciju od 14. otkobra 2013. godine Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da je u konkretnom predmetu donesena presuda od 12. novembra 2012. godine, da je predmet otpremljen Okružnom sudu po apelantovoj žalbi i da je vraćen tom sudu 2. jula 2013. godine radi postupanja u skladu sa članom 194 stav 1 Zakona o parničnom postupku. Osnovni sud je u istom odgovoru obavijestio Ustavni sud da je 6. septembra 2013. godine donesena dopunska presuda, koju je u prilogu i dostavio, te da je premet dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o apelantovoj žalbi.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 194.

(1) Ako je pored prijedloga za dopunu presude podnijeta i žalba protiv presude, prvostepeni sud će zastati sa dostavljanjem ove žalbe drugostepenom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne istekne rok za žalbu protiv ove odluke.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor nije okončan ni nakon osam godina i šest mjeseci, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

[…]

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

27. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud, pred kojim se apelantov predmet trenutno nalazi povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, donio odluku po žalbi, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

29. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu 21. februara 2005. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste osam godina i devet mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da, sudeći prema postupku koji je sproveden od prvostepenog suda, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti ukazuju na to da se radi o relativno složenom predmetu. Osim toga, kako se tužbeni zahtjev odnosi, između ostalog, i na isplatu naknada iz radnog odnosa koje tuženi apelantu nije isplatio a, prema apelantovoj ocjeni trebalo je da isplati, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.

31. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizilazi da apelant ni na koji način nije uticao na dužinu predmetnog postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio prvostepenu presudu tek za dvije godine i mjesec dana od podnošenja tužbe (10. aprila 2007. godine),a da pri tome nije u cijelosti odlučio o svim postavljenim tužbenim zahtjevima. Nakon što je predmetni spis dostavljen Okružnom sudu radi odlučivanja o apelantovoj žalbi, Okružni sud je predmetni spis vratio prvostepenom sudu 21. februara 2008. godine radi postupanja po prijedlogu za dopunu presude. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio dopunsku presudu od 30. aprila 2008. godine protiv koje je apelant podnio žalbu Okružnom sudu. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv presude i dopunske presude Osnovnog suda, Okružni sud je donio presudu od 30. juna 2008. godine protiv koje je apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je svojom presudom od 18. maja 2010. godine apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu, nakon čega je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu 4. juna 2010. godine. Ustavni sud, takođe, zapaža da je Osnovni sud u ponovnom postupku donio presudu nakon dvije godine i pet mjeseci (12. novembra 2012. godine), nakon čega je predmet (25. decembra 2012. godine) proslijeđen Okružnom sudu na rješavanje po apelantovoj žalbi, ali je on vraćen prvostepenom sudu 2. jula 2013. godine radi postupanja u skladu sa članom 194 stav 1 ZPP. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio dopunsku presudu od 6. septembra 2013. godine, te da je predmet po apelantovoj žalbi dostavljen Okružnom sudu 19. septembra 2013. godine koji još uvijek nije donio odluku po žalbi. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud postupao u konkretnom slučaju sa evidentnom nemarnošću, jer je Okružni sud više puta vraćao predmet Osnovnom sudu da ispravi procesne nedostatke u svom postupanju u konkretnom slučaju. Ustavni sud naglašava da navodi Osnovnog suda kojima se kao razlozi dužine trajanja postupka ističe veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da predmetni postupak u cijelosti traje osam godina i devet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Osnovni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolisali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

33. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke apelantovom o tužbenom zahtjevu je neophodno da Okružni sud donese odluku o žalbi, Okružnom sudu je naloženo da donese odluku o žalbi bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa. Prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

35. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je hitno postupanje propisano zakonom. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelantove tužbe pred nadležnim sudovima traje osam godina i devet mjeseci i da još nije okončan, apelantu je određena naknada u visini od 2.400,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

36. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati ostale navode iz apelacije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje osam godina i devet mjeseci i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, a naročito Osnovni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolisali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano, a apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka.

38. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2386/12 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio