Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2391/12 (J. V., J. Š. i M. P.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2391/12
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2391/12, rješavajući apelaciju Jandra Veljače i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jandra Veljače, Jadranke Šimić i Marijane Pleša.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću u predmetu broj 01 0 P 002271 09 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 01 0 P 002271 09 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Jandre Veljača, Jadranka Šimić i Marijana Pleša (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Silva Seferagić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 26. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 01 0 P 002271 09 Gž. Apelanti su dopunili apelaciju 26. septembra i 14. novembra 2013. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 23. oktobra 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocima apelacije 21. novembra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 30. marta 2008. godine pokrenuli parnični postupak protiv Arife Kujundžić (u daljnjem tekstu: tužena) radi predaje u posjed stana, vsp. 15.500,00 KM.
7. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je u pravnoj stvari apelanata (djeca Ratomira Veljače) protiv tužene, po tužbi radi predaje u posjed stana, vsp. 15.000,00 KM, i po protivtužbi tužene protiv apelanata radi utvrđenja, vsp. 20.000,00 KM, donio Presudu broj 017-0-P- 08-000706 od 23. februara 2009. godine kojom je usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obavezao tuženu da im preda u posjed stan koji se nalazi u Bihaću, u Ulici Branislava Đurđeva broj 3, zajedničke dijelove zgrade i pripadajuće zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade, dok je odbijen tužbeni zahtjev apelanata da im tužena naknadi troškove parničnog postupka, a apelanti obavezani da plate troškove parničnog postupka i iznos od 930,00 KM po osnovu sudske takse. Stavom II izreke presude je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev tužene utoliko što je utvrđeno da je tužena živjela u vanbračnoj zajednici sa umrlim Ratomirom Veljačom iz Bihaća, dok je dio protivtužbenog zahtjeva (nastavak rečenice) koji glasi "u smislu člana 3. Porodičnog zakona FBiH" odbijen. Istom presudom je odbijen i protivtužbeni zahtjev tužene kojim je tražila da se utvrdi da u smislu člana 263. stav 1. Porodičnog zakona FBiH zajednički stečenu imovinu u toku vanbračne zajednice između tužene i Ratomira Veljače čine nekretnine bliže navedene u izreci presude. Konačno, tužena je obavezana da plati troškove parničnog postupka po osnovu sudske takse u iznosu od 1.200,00 KM.
8. Nezadovoljna presudom Općinskog suda, tužena je 10. marta 2009. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu, dok su apelanti 25. marta 2009. godine podnijeli žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 017-0-P-08-000706 od 23. februara 2009. godine. Predmet je u Kantonalnom sudu zaveden pod brojem 01 0 P 002271 09 Gž.
9. Apelanti su dopisima od 16. februara, 1. i 20. aprila i 1. juna 2010. godine, zatim, 6. i 15. septembra i 17. novembra 2011. godine i 8. juna 2012. godine, te 24. jula i 24. septembra 2013. godine urgirali kod Kantonalnog suda, tražeći da sud postupi po njihovoj žalbi u skladu sa odredbom člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.
10. Apelanti su dopisom od 5. novembra 2013. godine urgirali kod predsjednice Kantonalnog suda, zahtijevajući hitnost postupanja po odredbama člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.
11. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda o žalbi tužene.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja postupaka, odnosno zbog nepostupanja Kantonalnog suda u skladu sa odredbom člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su opisali hronologiju postupanja u predmetu, te predložili da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da navedeni predmet odmah uzme u rad i okonča. Imajući u vidu navedeno, apelanti potražuju i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Apelanti su u dopuni apelacije istaknuli da je nepostupanjem Kantonalnog suda, osim povrede prava na suđenje u razumnom roku, došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Odgovor na apelaciju
13. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da još nije donio odluku u navedenom predmetu, te da bi odluka trebalo da bude donesena dok kraja godine. Osim toga, u odgovoru je navedeno da sutkinja koja je zadužena navedenim predmetom nije obrazložila zbog čega predmet nije riješen do slanja odgovora na apelaciju.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku u skladu sa odredbom člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tužene i njihove žalbe, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 30. marta 2008. godine pokrenuli predmetni parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, predmetni postupak još nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom po žalbi koju su podnijeli apelanti i tužena, i to 10. i 25. marta 2009. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od izjavljivanja žalbe do dana donošenja ove odluke, dakle, drugostepeni postupak koji traje četiri godine i osam mjeseci i koji, prema stanju spisa, još nije okončan. Analiza dužine trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi predaje u posjed stana, a tužena protivtužbu radi utvrđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
25. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je tužena protiv prvostepene presude podnijela žalbu 10. marta 2009. godine, a apelanti 25. marta 2009. godine, te da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o predmetnim žalbama. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Dakle, iz činjeničnoga stanja predmeta očigledno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje. Pritom Ustavni sud naglašava da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve racionalne razloge za nepostupanje u predmetnom žalbenom postupku, niti je eventualno obavijestio Ustavni sud da je u međuvremenu okončao postupak. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini predmetnog postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Kantonalnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka po žalbama tužene i apelanata, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, konkretno – žalbenog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom, ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
27. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog nepostupanja Kantonalnog suda u skladu sa odredbom člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča drugostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.
Ostali navodi
28. U pogledu navoda apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini predmetnog drugostepenog postupka koji traje četiri godine i osam mjeseci i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, a takva dužina postupka se može staviti na teret Kantonalnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje drugostepenog postupka.
30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić