Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3828/10 (G. T.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivično djelo
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
- Krivični postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3828/10
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3828/10, rješavajući apelaciju Gorana Turudića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Turudića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 78 0 K 003755 10 Kžk od 21. juna 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Goran Turudić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora kog zastupa Radomir Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnio je 6. septembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 K 003755 10 Kžk od 21. juna 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 29. oktobra 2012. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci zatraženo je 14. novembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 2. novembra 2012. godine, Osnovni sud 12. novembra 2012. godine a Okružno tužilaštvo Banja Luka 28. novembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Okružnog suda i Osnovnog suda dostavljeni su apelantovom punomoćniku 7. novembra 2013. godine, a odgovor Okružnog tužilaštva Banja Luka 3. decembra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 K 003755 08 K 2 od 30. aprila 2009. godine apelant je proglašen krivim što je neovlašćeno lovio za vrijeme lovostaja u zabranjenom lovištu i ubio divljač, čime je počinio krivično djelo nezakonitog lov iz člana 436 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS). Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne počini neko novo krivično djelo.
7. U obrazloženju presude je navedeno da je Okružno tužilaštvo Banja Luka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) 23. oktobra 2008. godine protiv apelanta podnijelo optužnicu, koja je potvrđena 10. novembra 2008. godine, zbog krivičnog djela nezakonitog lova iz člana 436 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ RS, da je povodom optužnice proveden krivični postupak i utvrđeno činjenično stanje iz kog nesumnjivo proizilazi apelantova krivična odgovornost. Naime, Osnovni sud je obrazlažući presudu istakao da su u postupku cijenjeni svi izvedeni dokazi, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, i da su za utvrđenje činjeničnog stanja bili ključni nalazi i mišljenja vještaka (vještačenje vatrenog oružja i medicinsko vještačenje), kao i njihovi iskazi dati na glavnom pretresu povodom sačinjenih nalaza i mišljenja. Osnovni sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka kao i njihove iskaze, smatrajući ih stručnim i objektivnim, saglasnim s foto-dokumentacijom i iskazom svjedoka Slavoljuba Kovačevića. U postupku je osim toga izvršen uvid u sačinjenu foto-dokumentaciju i pročitane su isprave sačinjene povodom počinjenja krivičnog djela, pa kako nije bilo prigovora, Osnovni sud ih je ocijenio kao vjerodostojne. Osnovni sud je takođe, kako je navedeno u obrazloženju, na osnovu dokaza koji su provedeni i činjenica koje je utvrdio, djelimično izmijenio odnosno dopunio okolnosti koje se odnose na bliža svojstva krivičnog djela koje ga konkretizuju u odnosu na činjenični opis krivičnog djela dat u optužnici tako što je umjesto „u 17.00 časova“ naveo „u tačno neutvrđeno vrijeme“ i umjesto „Crvena zastava call 12 mm fabrički broj 91129“ stavio „Bajkal MP-153 call 12 mm fabrički broj 0515325567“, pri čemu nije izmijenjen objektivni identitet optužbe, odnosno nije dovedena u pitanje radnja i događaj iz prošlosti o kome se sudi u njegovim bitnim dijelovima (nije izmijenjen pravni opis i pravna kvalifikacija krivičnog djela).
8. Apelant je u žalbi koju je podnio istakao da se prvostepena presuda zasniva na dokazima koji su nezakonito pribavljeni, ukazujući na odredbu člana 160 stav 1 Zakona o krivičnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZKP RS) u kojoj je propisano da pismenu naredbu za vještačenje izdaje tužilac ili sud i da će u naredbi navesti činjenice u pogledu kojih se vrši vještačenje. U konkretnoj situaciji, kako je dalje u žalbi istakao, vještačenje je obavljeno na zahtjev Policijske stanice Prnjavor (u daljnjem tekstu: PS Prnjavor). Apelant je takođe u žalbi ukazao da je prvostepeni sud neovlašćeno izmijenio i ispravio optužnicu u pogledu vremena izvršenja i sredstva izvršenja, iako je za preduzimanje takve radnje ovlašćen tužilac a ne sud.
9. Rješenjem Okružnog suda broj 78 0 K 003755 10 Kž od 5. marta 2010. godine uvažena je apelantova žalba, ukinuta presuda Osnovnog suda od 30. aprila 2009. godine i određeno održavanje pretresa pred Okružnim sudom. U obrazloženju ovog rješenja stoji da je apelant žalbom protiv prvostepene presude ukazao na bitne povrede odredaba ZKP RS, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i povrede KZ RS. Okružni sud je povodom apelantove žalbe održao javnu sjednicu nakon koje je ocijenjeno da su osnovani žalbeni prigovori da je prvostepena presuda zahvaćena bitnim povredama odredaba postupka iz člana 303 stav 1 tačka z) ZKP RS. Taj sud je, naime, potvrdio navod iz žalbe da pismeni nalazi i mišljenja vještaka optužbe dr Veselke Bjelaković i Mladena Novakovića nisu dati na osnovu naredbe sudije za prethodni postupak ili tužioca (kako je propisano u odredbi člana 160 stav 1 ZKP RS), već na osnovu zahtjeva PS Prnjavor od 12. februara 2007. godine. Navedeno je da uvidom u prvostepeni spis vijeće Okružnog suda nije moglo da utvrdi da li su u konkretnom slučaju ovlašćena službena lica postupila u skladu s odredbom člana 229 ZKP koja propisuje da ovlašćeno službeno lice može, izuzetno, nakon obavještavanja tužioca, da izvrši uviđaj i odredi potrebna vještačenja, osim pregleda, obdukcije i ekshumacije leša. Dalje je navedeno da u spisu postoje dvije fotodokumentacije pod istim brojem od 20. februara 2007. godine koje su izvedene kao dokaz optužbe, ali da ne postoji zapisnik o uviđaju niti poseban službeni izvještaj. Zbog navedenog, uvažavanjem apelantove žalbe, Okružni sud je ukinuo prvostepenu presudu i odredio da se održi pretres pred tim sudom da bi se otklonile povreda na koje je ukazano žalbom, koje se prevashodno odnose na utvrđenje kada je i po čijem ovlašćenju PS Prnjavor podnijela zahtjev za vještačenja, da li su službena lica postupila u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 229 ZKP RS i s tim u vezi utvrditi da li su predmetna vještačenja dokazi na kojima prema odredbama ZKP RS može da se zasniva presuda.
10. Nakon toga, zakazan je i održan pretres pred Okružnim sudom. Okružni sud je donio Presudu broj 78 0 K 003755 10 Kžk od 21. juna 2010. godine kojom je apelant proglašen krivim što je 18. februara 2007. godine u tačno neutvrđeno vrijeme, u mjestu Kremna, opština Prnjavor, za vrijeme lovostaja iz lovačke puške marke „Bajkal“ (bliže oznake navedene u izreci presude) neovlašćeno lovio za vrijeme lovostaja u zabranjenom lovištu i ubio divljač – srnu, čime je počinio krivično djelo nezakonitog lova iz člana 436 stav 2 u vezi sa stavom 1 KZ RS. Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo. U obrazloženju presude, Okružni sud je naglasio da je u konkretnom predmetu bilo sporno da li je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret u vezi s dokazima koji su prema žalbenim navodima, (zbog kojih je ukinuta ranija prvostepena presuda), pribavljani na nezakonit način. Na pretresu pred Okružnim sudom, kako proizilazi iz presude, uz saglasnost stranaka i apelantovog branioca, prihvaćeni su dokazi optužbe izvedeni pred prvostepenim sudom. Na prijedlog odbrane je saslušan apelant u svojstvu svjedoka, a osim toga izvedeni su dokazi koje je naredilo vijeće Okružnog suda saslušanjem u svojstvu svjedoka tri radnika PS Prnjavor, a ponovo je saslušan i svjedok Slavoljub Kovačević.
11. U vezi sa spornim pitanjima na koja je Okružni sud ukazao rješenjem od 5. marta 2010. godine ukidajući prvostepenu presudu, u presudi tog suda, nakon ponovo održanog pretresa, utvrđeno je da su vještačenja koja su obavili vještaci dr Veselka Bjelaković i Mladen Novaković, izvršena na osnovu zahtjeva PS Prnjavor i da su dokazi pribavljeni na zakonit način. U tom smislu, Okružni sud je naveo da je na ovu spornu okolnost saslušao tri svjedoka - službena lica PS Prnjavor, na osnovu čijih je saglasnih izjava utvrđeno da je po prijemu prijave lovočuvara da je izvršeno predmetno krivično djelo obaviješten dežurni tužilac. Na lice mjesta su zatim upućeni radnici PS Prnjavor, a dežurni policajac je tom prilikom sačinio službenu zabilješku. Iskazi ovih svjedoka potvrđeni su materijalnim dokazima: knjigom dnevnika prijavljenih događaja, knjigom uviđaja i službenom zabilješkom o prijavi događaja. Okružni sud je naglasio da su saslušani svjedoci – radnici PS Prnjavor saglasno i identično izjavili da uvijek, nakon prijema krivične prijave, o tome obavještavaju dežurnog tužioca. U pogledu konkretnog krivičnog događaja, svjedoci Prgonjić i Petrović (radnici PS Prnjavor) su nakon lovočuvareve prijave obavijestili dežurnog tužioca, koji ih je ovlastio da izađu na lice mjesta i sami, bez tužioca, obave uviđaj, što su i uradili. Tim povodom, dakle na osnovu uviđaja, izvršena su i neophodna vještačenja i sačinjena detaljna i mnogobrojna foto-dokumentacija. S tim u vezi, Okružni sud je izveo zaključak da su ovlašćena službena lica (radnici PS Prnjavor) postupila shodno odredbi člana 229 ZKP, budući da su obavijestila tužioca od kog su dobili ovlašćenje da izvrše uviđaj i potrebna vještačenja, čime je otklonjena sumnja u pogledu pribavljanja dokaza (što je bilo sporno u prethodnom rješenju Okružnog suda). Okružni sud je potvrdio da prilikom uviđaja nije sačinjena službena zabilješka, ali je sačinjena službena zabilješka o prijavi događaja od 20. februara 2007. godine u kojoj se nalazi detaljan opis krivičnog djela u kom su opisane preduzete radnje. Osim toga, Okružni sud je zaključio da nisu osnovani prigovori odbrane kojima je ukazano na nezakonitost pribavljanja dokaza (da su vještačenja pribavljena na nezakonit način) jer je u tom postupku utvrđeno da su dokazi pribavljeni na zakonit način – na osnovu zahtjeva PS Prnjavor kojom prilikom su ovlašćena službena lica postupila shodno odredbi člana 229 ZKP. Okružni sud je kao drugostepeni sud istakao da je nakon održanog pretresa na kom su uz saglasnost stranaka izvedeni dokazi optužbe i odbrane iz prvostepenog postupka, zatim dokaz saslušanjem apelanta u svojstvu svjedoka i dokaza čije je izvođenje naredilo vijeće (saslušanje tri svjedoka), njihovom analizom i ocjenom pojedinačno i u međusobnoj vezi, nesporno utvrdio da je apelant počinio krivično djelo za koje mu je izrečena uslovna osuda. Taj sud je takođe, kako je u obrazloženju navedeno, po službenoj dužnosti, isto kao i prvostepeni sud, činjenični opis iz optužnice prilagodio utvrđenom činjeničnom stanju stavljajući u pogledu vremena izvršenja djela „u tačno neutvrđeno vrijeme“ a u pogledu sredstva izvršenja „Bajkal MP-153 call 12 mm“, pri čemu nije povrijeđen identitet optužbe, jer nisu izmijenjeni pravni opis i pravna kvalifikacija krivičnog djela. Prilikom odmjeravanja kazne cijenjene su sve okolnosti iz člana 38 KZ RS na osnovu koje je ocijenjeno da će se izrečenom uslovnom osudom postići svrha kažnjavanja iz člana 28 KZ RS.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant ukazuje da mu je presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava obrazlaže povredama osnovnih principa krivičnog postupka jer su dokazi na kojima je presuda zasnivala pribavljeni nezakonito, suprotno garancijama prava na pravično suđenje. Smatra da je njegova krivica utvrđena a da za krivicu nije bilo niti jednog pravno valjanog dokaza. Ponovno je, kao i u žalbi protiv prvostepene presude, ukazao na nepravilnosti pribavljanja dokaza (nalaza i mišljenja vještaka), smatrajući ih i nezakonitim, a stoga i presudu Okružnog suda. Osim toga, apelant je ukazao na nepravilnosti u pogledu izmjene činjeničnog opisa optužnice, koju je tužilac na pretresu prilagodio činjeničnom stanju, čime je, kako smatra, prekršen princip ravnopravnosti stranaka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Okružni sud se nije izjašnjavao na navode apelacije već je samo dostavo fotokopiju dostavnice kao dokaz o uručenju presude tog suda apelantu i njegovom braniocu.
14. Osnovni sud je naveo da je apelacijom osporena konačna presuda Okružnog suda, a ne prvostepena presuda koja je ukinuta rješenjem Okružnog suda, pa iz tog razloga nema značaj da navodi stav iz svoje odluke.
15. Tužilaštvo u odgovoru na apelaciju ističe da su navodi apelacije neosnovani jer su po prijemu dojave, uz saglasnost tužioca, ovlašćena lica PS Prnjavor sačinila zapisnik o uviđaju uz detaljnu foto-dokumentaciju materijalnih dokaza zatečenih na licu mjesta. Tužilaštvo smatra da su proizvoljni navodi kojima je ukazano na izmjenu činjeničnog opisa optužnice budući da je izmjena učinjena samo u tehničkim detaljima.
V. Relevantni propisi
16. U Krivičnom zakonu Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03. 108/04, 37/06 i 70/06) relevantne odredbe glase:
Član 37. stav 1.
Sud će učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti) a naročito stepen krivične odgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike i njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca.
Nezakonit lov Član 436. st. 1. i 2.
1). Ko lovi divljač za vrijeme lovostaja, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do šest mjeseci.
2). Ko neovlašćeno lovi u zabranjenom lovištu, ubije ili rani divljač ili je uhvati živu, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
17. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 50/03,111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/07, 55/09, 80/09 i Prečišćeni tekst „Službeni glasnik RS“ broj 100/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Zakonitost dokaza (1)Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
(2)Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratifikovala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
(3)Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 223.
Podnošenje prijave (1)Prijava se podnosi tužiocu, pismeno ili usmeno.
(2)Ako se prijava podnosi usmeno, lice koje podnosi prijavu upozoriće se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastaviće se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačiniće se službena zabilješka.
(3)Ako je prijava podnesena sudu ili ovlašćenom službenom licu, oni će prijavu primiti i odmah i dostaviti tužiocu.
Član 226.
Nadzor tužioca nad radom ovlašćenih službenih lica (1)Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina, ovlašćeno službeno lice je dužno odmah obavijestiti tužioca i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere da se pronađe izvršilac krivičnog djela, da se spriječi skrivanje ili bjekstvo osumnjičenog ili saučesnika, da se otkriju i sačuvaju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokazi i da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivičnom postupku.
(2)Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo iz stava 1. ovog člana, ovlašćeno službeno lice dužno je u slučaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi izvršenja zadataka iz stava 1. ovog člana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlašćeno službeno lice dužno je postupiti po ovom zakonu. O svemu što je preduzeto, ovlašćeno službeno lice dužno je odmah obavijestiti tužioca i dostaviti prikupljene predmete koji mogu poslužiti kao dokaz.
(3)Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlašćeno službeno lice je dužno obavijestiti tužioca o svim raspoloživim informacijama i istražnim radnjama koje je preduzelo najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivično djelo učinjeno.
Član 229.
Uviđaj i vještačenje Ovlašćeno službeno lice može, izuzetno, nakon obavještavanja tužioca, izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim pregleda, obdukcije i ekshumacije leša. Ako je tužilac prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviđaja od strane ovlašćenih službenih lica, može tražiti da ovlašćeno službeno lice izvrši određene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje preduzete tokom uviđaja moraju se dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku, tako i u posebnom službenom izvještaju.
Član 275.
Čitanje optužnice i uvodna izlaganja (1)Glavni pretres počinje čitanjem optužnice. Optužnicu čita tužilac.
(2) Nakon čitanja, optužnice, sudija, odnosno predsjednik vijeća upitaće optuženog da li je razumio njene navode. Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća ustanovi da optuženi nije razumio optužnicu, ukratko će je izložiti optuženom na način koji mu je razumljiv. Nakon toga tužilac će ukratko iznijeti dokaze na kojima zasniva optužnicu.
(3) Optuženi ili njegov branilac mogu nakon toga izložiti koncept odbrane. Član 294.
Vezanost presude za optužbu (1)Presuda se može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici.
(2)Sud nije vezan za prijedloge tužioca u pogledu pravne ocjene djela.
Član 295.
Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.
Član 304. stav 7.
Sadržaj presude (7) Sud će određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odlučio da se ne sasluša neposredno svjedok ili vještak čiji je iskaz pročitan, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a naročito pri utvrđivanju da li postoji krivično djelo i krivična odgovornost optuženog i pri primjenjivanju određenih odredaba krivičnog zakona na optuženog i njegovo djelo.[...] Član 320.
Granice ispitivanja presude Drugostepeni sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom.
VI. Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 78 0 K 003755 10 Kžk od 21. juna 2010. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih shodno zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantov punomoćnik je primio 7. jula 2010. godine. Apelacija je podnesena 6. septembra 2010. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na karju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
22. Apelant ukazuje da mu je presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
23. Suština apelacionih navoda odnosi se na nezakonitost dokaza, konkretnije na način na koji su pribavljeni, zbog čega je po apelantovoj ocjeni i osporena presuda nezakonita (zasnovana na nezakonito pribavljenim dokazima).
24. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kom njegov zadatak nije da daje svoju ocjenu o prihvatljivosti dokaza umjesto domaćih sudova, iako može da ispituje način na koji se s tim dokazima postupalo kao bitnim elementom pri odlučivanju da li je suđenje bilo pravično, te su tako pravila o dokazima uglavnom pitanje za domaće sudove. U odnosu na iznesene navode, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda da prihvatanje nezakonito dobijenih dokaza ne predstavlja samo po sebi kršenje člana 6 Evropske konvencije. Naime, Evropski sud je u predmetu Schenk protiv Švajcarske utvrdio da to može da dovede do nepravičnosti, zavisno od činjenica konkretnog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Schenk protiv Švajcarske, presuda od 12. jula 1988. godine, broj predstavke 1086/84, serija A-140, stav 49). U ovoj odluci Evropski sud je izrazio stav da član 6 Evropske konvencije ne sadrži niti jedno pravilo koje reguliše pitanje prihvatljivosti dokaza, nego da je to pitanje u isključivoj nadležnosti domaćeg zakonodavstva, te da, u skladu s navedenim, prihvatanje nezakonitih dokaza ne znači samo po sebi kršenje člana 6 Evropske konvencije, da Evropski sud ispituje postupak kao cjelinu, odnosno ispituje da li su sudovi, korišćenjem tog nezakonitog dokaza, lice lišili prava na pravično suđenje, te da se posebno ocjenjuje da li je nezakonit dokaz bio jedini dokaz na kom su sudovi zasnivali svoju odluku.
25. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud u osporenoj presudi nedvosmisleno, jasno i detaljno opisao način na koji su pribavljeni dokazi (na koje je apelant žalbom protiv prvostepene presude ukazao) utvrdivši pri tom da su službena lica (radnici PS Prnjavor) postupila shodno ovlašćenjima iz člana 229 ZKP, dakle da su po prijavi o izvršenom krivičnom djelu obavijestili dežurnog tužioca koji je dao saglasnost da službena lica obave uviđaj. Tom prilikom su (na uviđaju), kako je dalje navedeno, ovlašćena službena lica podnošenjem zahtjeva inicirala da se u toj fazi postupka obave neophodna vještačenja (vještačenje vatrenog oružja i tragova krvi i dlaka), da se sačini obimna foto-dokumentacija i službena zabilješka o prijavi događaja. Ustavni sud u vezi s tim zapaža da je Okružni sud, imajući u vidu uputstva iz prethodnog rješenja kojim je apelantova žalba uvažena i prvostepena presuda ukinuta, nakon održanog pretresa rasvijetlio sporne činjenice u pogledu nelogičnosti prilikom pribavljanja dokaza kako je naveo prvostepeni sud u svojoj presudi (zbog čega je ukinuta) i jasno utvrdio da su dokazi pribavljeni na zakonit način. Zatim je izvršena ocjena svih dokaza koji su provedeni, pojedinačno i u međusobnoj vezi, i izveden zaključak u pogledu apelantove krivične odgovornosti.
26. S obzirom na navedeno, kao i na sadržaj odredbe člana 229 ZKP i odredbe člana 226 ZKP, koja reguliše nadzor tužioca nad radom ovlašćenih službenih lica te činjenično utvrđenje redovnih sudova u pogledu radnji koje su preduzeli radnici PS Prnjavor, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u zaključku Okružnog suda da su nalazi vještaka pribavljeni na zakonit način – na osnovu zahtjeva PS Prnjavor kojom prilikom su ovlašćena službena lica postupila shodno odredbi člana 229 ZKP. Osim toga, proizilazi da osporena presuda nije zasnovana jedino i isključivo na dokazima (nalazima vještaka) na koje je apelant apelacijom ukazao, već na mnogobrojnim dokazima, kako onim koji su provedeni u prvostepenom postupku i uz saglasnost stranaka izvedeni na pretresu pred Okružnim sudom, tako i na dokazima koje je predložio apelant (njegovim saslušanjem u svojstvu svjedoka) i dokazima koje je odredilo sudsko vijeće (saslušanjem svjedoka radnika PS Prnjavor). Stoga Ustavni sud, s aspekta pravičnosti postupka, smatra da nema ništa što ukazuje da je prikupljanjem dokaza na način kako je to u postupku koji je vođen protiv apelanta, na bilo koji način prekršen neki od principa prava na pravično suđenje. Obrazloženje koje je dato u osporenoj presudi, po ocjeni Ustavnog suda, u cijelosti zadovoljava kriterijume i standarde prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
27. U vezi s apelantovim navodima da je u postupku pred Okružnim sudom povrijeđen princip ravnopravnosti stranaka, Ustavni sud naglašava da je ravnopravnost stranaka jedan od važnih aspekata prava na pravično suđenje. Drugi važan princip, koji je blisko vezan za to pravo, je da postupak mora da bude u skladu s principom kontradiktornosti, što znači da optuženi (apelant) mora da ima informacije o svim navodima i dokazima koje je iznio tužilac, mogućnost da odgovori na iznesene navode, da iznese druge dokaze u korist svoje odbrane i konačno mora da ima mogućnost da lično prisustvuje suđenju.
28. Apelant kršenje ovog principa dovodi u vezu s izmjenom činjeničnog opisa optužnice pred Okružnim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, obrazlažući neosnovanost ovog žalbenog prigovora, jasno naveo da je taj sud po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis optužnice, prilagođavajući ga utvrđenom činjeničnim stanju tako što je umjesto riječi oko 17,00 časova stavio riječi u neutvrđeno vrijeme, a umjesto riječi Crvena zastava call 12 mm fabrički broj 91129 stavio riječi Bajkal MP-153 call 12 mm fabrički broj 0515325567. S tim u vezi, Ustavni sud s obzirom na zaključak Okružnog suda, podsjeća na stav (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka broj AP 4011/08 od 15. septembra 2011. godine, tačka 24), prema kom između optužbe i presude mora postojati subjektivni i objektivni identitet, dakle da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrđenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici (član 286 stav 1 ZKP RS). Međutim, u pogledu pravne ocjene djela zakon ne traži identitet između optužbe i presude (član 286 stav 2 ZKP RS), te se u tom smislu optužba i presuda mogu razlikovati. Stoga, djelomičnim izmjenama činjeničnog opisa djela, kako j naveo Vrhovni sud, nije ni u kojem slučaju izmijenjen objektivni identitet djela (jer se radi o istoj radnji i istom događaju o kome se sudi u njegovim bitnim dijelovima), niti je optužnica na taj način prekoračena. Imajući u vidu navedeno, podržavajući vlastitu praksu, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, obrazlažući neosnovanost ovog žalbenog prigovora jasno istakao da način na koji je optužnica prilagođena utvrđenom činjeničnom stanju, pri čemu nisu promijenjeni pravni opis i pravna kvalifikacija krivičnog djela (član 294 ZKP RS) naveo razloge koji su zasnovani na relevantnim odredbama ZKP RS uz obrazloženje, koje je po ocjeni Ustavnog suda, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
29. Osim toga, Ustavni naglašava da je apelant tokom cijelog krivičnog postupka koji je vođen protiv njega imao branioca, da je imao mogućnost da predlaže i izvodi dokaze, da je imao priliku da ispita sve dokaze optužbe i da ih ospori lično i uz pomoć branioca, te da predloži dokaze u pogledu odbrane. Ustavni sud zapaža da na glavnom pretresu koji je održan pred Okružnim sudom, u završnoj riječi apelantovog branioca uz prisustvo apelanta, osim prigovora kojima je negirana apelantova krivica (ukazujući na pribavljanje dokaza) nisu isticani bilo kakvi prigovori u pogledu eventualnog sadržaja optužnice, konkretnije njene izmjene, zbog čega Ustavni sud smatra da prilagođavanjem optužnice činjeničnom stanju, kako je već zaključeno, nije povrijeđen princip ravnopravnosti stranaka, pa je apelacija i u ovom dijelu neosnovana.
30. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Okružni sud nedvosmisleno i potpuno jasno obrazložio da su dokazi protiv apelanta prikupljeni zakonito, shodno relevantnim odredbama ZKP RS, te da nema ništa što u vezi s korišćenjem tih dokaza dovodi u sumnju pravičnost postupka u cjelini. Takođe, nema povrede prava na pravično suđenje kada su sudovi svoje odluke detaljno i jasno obrazložili i kada je osuđujuća presuda zasnovana na brojnim dokazima izvedenim na glavnom pretresu, niti je prilagođavanjem optužnice činjeničnom stanju povrijeđen princip ravnopravnosti stranaka, jer se ne radi o izmjeni optužnice u pogledu pravnog opisa ili kvalifikacije krivičnog djela.
32. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić