Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3885/12 (S. P.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ostavinski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3885/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 3885/12, rješavajući apelaciju Slađane Protić. na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. stavak 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 23. prosinca 2013 godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Snježane Protić, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 O 016268 07 O.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Slađana Protić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke koju zastupa Miljkan Pucar, odvjetnik iz Banje Luke, podnijela je 8. studenog 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 O 016268 07 O.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 26. studenog 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a 2. listopada 2012. godine da dostavi izjašnjenje o statusu predmeta.

3. Osnovni sud je 18. prosinca 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 22. listopada 2013. godine izjašnjenje o statusu predmeta.

4. Na osnovu članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju i izjašnjenje su dostavljeni apelantici 27. studenog 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Na osnovu smrtovnice Administrativne službe Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Administrativna služba) broj 01-711-25/2007 od 31. siječnja 2007. godine, koja je Osnovnom sudu dostavljena 1. veljače 2007. godine, pokrenut je ostavinski postupak iza umrlog Radenka Karalića (u daljnjem tekstu: ostavitelj) pod brojem 71 0 O 016268 07 O.

7. Apelantica, ostaviteljeva kćer, je pismenim podnescima od 20. ožujka 2008. godine, 1. kolovoza 2008. godine, 12. prosinca 2008. godine, 6. veljače 2009. godine, 1. srpnja 2009. godine, 30. studenog 2009. godine, 22. ožujka 2010. godine, 19. travnja 2010. godine, 19. svibnja 2010. godine i 23. kolovoza 2010. godine, urgirala da se zakaže ročište za raspravljanje zaostavštine u navedenom predmetu.

8. Osnovni sud je ročište za raspravljanje zaostavštine zakazao 2. veljače 2011. godine, koje je zbog organizacijsko-tehničkih razloga odloženo za 15. ožujka 2011. godine. Na ročištu od 15. ožujka 2011. godine apelanticin punomoćnik je uložio u spis ostaviteljev testament od 6. studenog 2006. godine kojeg je potom Osnovni sud proglasio, a nasljednici Miladin Karalić i Snežana Karalić (u daljnjem tekstu: nužni nasljednici) su osporili proglašeni testament navodeći da je povrijeđen njihov nužni nasljedni dio i da je ostavitelj testamentom raspolagao imovinom koja čini bračnu stečevinu ostavitelja i Marije Karalić, povodom čega je u toku parnični postupak radi izdvajanja bračne stečevine.

9. Rješenjem broj 71 0 O 016268 07 O od 17. ožujka 2011. godine Osnovni sud je prekinuo ostavinski postupak, apelanticu i nužne nasljednike uputio na parnični postupak radi utvrđivanja punovažnosti sadržaja testamenta, te odredio da su nužni nasljednici dužni pokrenuti parnični postupak u roku od 30 dana od dana prijema rješenja i o tome obavijestiti Osnovni sud, u suprotnom će ostavinski postupak biti nastavljen.

10. Nezadovoljni navedenim rješenjem, nužni nasljednici su podnijeli žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), koji je žalbu nužnih nasljednika Rješenjem broj 71 0 O 016268 11 Gž od 19. rujna 2011. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

11. Protiv navedenog rješenja nužni nasljednici su izjavili reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Rješenjem broj 17 0 O 016268 11 Rev od 12. siječnja 2012. godine reviziju odbacio.

12. Nužni nasljednici su (nije precizirano kada) obavijestili sud o pokretanju parničnog postupka dostavljanjem primjerka tužbe u spis predmeta.

13. Apelantica je pismenim podnescima od 23. studenog 2011. godine, 9. veljače 2012. godine, 14. svibnja 2012. godine, 15. kolovoza 2012. godine tražila da se nastavi ostavinski postupak.

14. Iz predočenih dokumenata proizlazi da ostavinski postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda u ostavinskom postupku došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te prava na imovinu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, između ostalog, navodi da je nesporno da je došlo do povrede njezinog prava na pristup sudu kao i prava na pravično suđenje u razumnom roku, imajući u vidu da ostavinski postupak traje pet godina te da se odgovornost za trajanje postupka može u cijelosti pripisati nadležnim sudskim organima. Također, apelantica navodi da nepostupanje suda u ostavinskom postupku predstavlja lišavanje imovine čime se direktno povređuje njezino pravo na imovinu. Imajući u vidu navedeno, apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 500,00 KM za svaku godinu prekoračenog razumnog roka.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukratko izložio tok postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Općinski sud je, između ostalog, istakao da je u navedenom predmetu prekinuo ostavinski postupak imajući u vidu odredbe Zakona o vanpraničnom postupku, kao i da je nastavak ostavinskog postupka uvjetovan pravosnažnim okončanjem parničnog postupka.

V. Relevantni propisi

17. U Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske (««Službeni glasnik Republike Srpske» broj 36/09), relevantne odredbe glase:

1.4 Raspravljanje zaostavštine Članak 127.

(1) Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti učesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred nadležnim organom uprave, ako su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

(2) Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne:

a) činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta ili odnos nasljednika i ostavitelja na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje, (...)

Članak 130.

(1) Sud će uputiti na parnicu pred sudom odnosno na postupak pred nadležnim organom uprave onog učesnika čije pravo smatra manje vjerovatnim.

(2) Ako sud prekine postupak, odrediće rok u kome treba pokrenuti parnicu pred sudom, odnosno nadležnim organom uprave, koji ne može biti duži od 30 dana.

(3) Ako učesnik u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka će trajati dok parnica pred sudom odnosno postupak pred nadležnim organom uprave ne bude pravosnažno završen.

(...)

18. U Zakonu o nasljeđivanju («Službeni list SRBiH» br. 7/80 i 15/85) relevantne odredbe glase:

Članak 229.

Sud će prekinuti raspravljanje zaostavštine i uputiti stranke da povedu parnicu pred sudom i postupak pred organom uprave ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo.

Sud će postupiti u smislu prethodnog stava naročito ako su sporne:

1. činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina i odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasljeđuje, (...)

VI. Dopustivost

19. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s člankom 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelantica podnijela apelaciju zbog toga što Osnovni sud nije okončao ostavinski postupak koji je pokrenut 1. veljače 2007. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VI. Meritum

23. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, ostavinski postupak započeo 1. veljače 2007. godine kada je Administrativna služba Osnovnom sudu dostavila smrtovnicu, da je postupak prekinut rješenjem Osnovnog suda od 17. ožujka 2011. godine, te da još uvijek nije nastavljen. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od šest godina i deset mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o ostavinskom postupku te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenijem predmetu.

28. U pogledu apelanticinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud nalazi da je apelantica više puta urgirala postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu, odnosno da je poduzimala radnje s ciljem da ubrza postupak. Stoga, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelantica svojim radnjama doprinijela dužini postupka.

29. S druge strane, cijeneći postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud uočava da je Osnovni sud zaprimio smrtovnicu 1. veljače 2007. godine, te da je prvu procesnu radnju poduzeo 28. prosinca 2010. godine, kada je zakazao ročište za raspravljanje zaostavštine (2. veljače 2011. godine) koje je odgođeno za 15. ožujka 2011. godine. Također, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud rješenjem od 17. ožujka 2011. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 19. rujna 2011. godine, prekinuo ostavinski postupak zbog toga što postoji spor o punovažnosti testamenta i nužne nasljednike uputio na pokretanje parničnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje pasivnost navedenog suda u početnoj fazi postupka koji u periodu od tri godine i 10 mjeseci nije poduzimao procesne radnje, te da je s druge strane u periodima „aktivnosti“ predmeta sud evidentno poduzimao određene procesne radnje, u kojem periodu nisu uočljivi neki posebno neprihvatljivo dugi periodi neaktivnosti suda. Također, imajući u vidu odredbu članka 127. stavak 1. točka a) Zakona o vanparničnom postupku kojom je propisana obveza suda da prekine ostavinski postupak ukoliko su među učesnicima sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nasljeđe, a naročito punovažnost ili sadržina testamenta, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud imao razumne i objektivne razloge zbog kojih ovaj ostavinski postupak nije mogao biti okončan, odnosno koji su taj sud objektivno sprečavali da u periodu dužem od dvije godine i osam mjeseci postupa u navedenom predmetu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća i na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku, koje se, u smislu članka 2. ZVP, dosljedno primjenjuju, propisano da za vrijeme prekida postupka rokovi ne teku, odnosno da sud za vrijeme prekida postupka ne može poduzimati nikakve procesne radnje. Stoga, imajući u vidi ukupnu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da su nakon početne neaktivnosti suda, koja je otklonjena kasnijim ažurnim postupanjem u primjerenim rokovima, došlo do objektivnih okolnosti koje sprečavaju daljnje postupanje suda, budući da je postupak prekinut, tako da se odgovornost za dužinu ostavinskog postupka ne može pripisati isključivo postupanju Osnovnog suda.

30. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelanticine tvrdnje da joj je u okviru postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

31. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na pristup sudu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju navedenih prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj točki ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenih apelanticinih prava.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pored okolnosti da ovaj ostavinski postupak nije okončan šest godina i deset mjeseci od pokretanja, budući da postoje objektivne okolnosti zbog kojih Osnovni sud nije mogao postupati u navedenom predmetu.

33. Na osnovu članka 61. stavak 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3885/12 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio