Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3943/13 (A. R.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Nema povrede
- Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
- Pritvor
- Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
- Krivični postupak
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije
- Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3943/13
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3943/13, rješavajući apelaciju Amela Rešidovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Amela Rešidovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 362412 13 Kž 2 od 13. septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 362412 13 Kv 3 od 6. septembra 2013.
godine u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amela Rešidovića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 362412 13 Kž 2 od 13. septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 K 362412 13 Kv 3 od 6. septembra 2013.
godine u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Amel Rešidović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnio je 19. septembra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 362412 13 Kž 2 od 13. septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 362412 13 Kv 3 od 6. septembra 2013. godine. Apelant je 22. oktobra 2013. godine dostavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio hitno puštanje apelanta iz pritvora.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 1. oktobra 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tužiteljstvo je dostavilo odgovor 18. oktobra 2013. godine, Kantonalni sud 24. oktobra 2013. godine a Općinski sud 25. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 22. novembra 2013. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 362412 13 Kv 3 od 6. septembra 2013. godine apelantu je produžen pritvor za naredna dva mjeseca i određeno da se on ima računati od 6. septembra 2013. godine do 6. novembra 2013. godine ili do nove odluke suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Tužiteljstvo 2. septembra 2013. godine tom sudu dostavilo optužnicu s brojem i datumom preciziranim u rješenju protiv apelanta zbog krivičnog djela kažnjivog po članu 52. stav 1. tačka a) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije (u daljnjem tekstu: Zakon) i krivičnog djela izazivanja opće opasnosti iz člana 323. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), koju je taj sud potvrdio 4. septembra 2013. godine s prijedlogom da se apelantu produži mjera pritvora iz razloga predviđenih članom 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), s obzirom da još postoje razlozi zbog kojih je pritvor prvobitno i određen. S tim u vezi, navedeno je da je nakon uvida u spis i razmatranja navedenog prijedloga Tužiteljstva, te izjašnjenja apelantovog branitelja i apelanta, taj sud utvrdio da je osnovan prijedlog za produženje pritvora apelantu zbog postojanja osnova iz člana 146. stav 1. tačka c) ZKP FBiH. Obrazloženo je da osnovana sumnja da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti proizlazi iz dokaza preciziranih u rješenju, između ostalih, zapisnika i potvrde o oduzimanju od apelanta pištolja čiji su podaci navedeni u rješenju, čahure koja potiče s lica mjesta iz oduzetog pištolja, nalaza vještačenja transparentnih folija na kojima je vidljivo da je na apelantovim šakama pronađeno osam čestica koje su dale pozitivnu reakciju na barut. Dalje je navedeno i da je nesporno da se za krivično djelo za koje je apelant osumnjičen može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da je iz objektivnih razloga osnovan prijedlog Tužiteljstva za produženje apelantovog pritvora. Navedeno je da je, također, produženje pritvora osnovano i iz subjektivnih razloga, budući da je apelant i u ranijem periodu više puta osuđivan odnosno da je višestruki povratnik u izvršenju krivičnih djela zbog čega, po mišljenju Općinskog suda, postoji iteracijska opasnost, odnosno opasnost od nove apelantove kriminalne djelatnosti. Također je navedeno da je sud cijenio i mogućnost izricanja drugih, blažih mjera kojim bi se osiguralo uspješno vođenje predmetnog postupka, ali da je odluku donio nalazeći da je jedino takva mjera adekvatna trenutnoj fazi krivičnog postupka.
7. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 K 362412 13 Kž 2 od 13. septembra 2013. godine žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju su navedene činjenice i pravni stavovi iz prvostepenog rješenja, te navedeno da ih Kantonalni sud prihvata u potpunosti. Osim toga, navedeno je da su neosnovani žalbeni navodi apelantovog branitelja da o njegovoj primjedbi da mu je optužnica dostavljena na sjednici vijeća nije raspravljano jer, kako je obrazložio Kantonalni sud, iz zapisnika o razmatranju prijedloga za produženje pritvora a nakon podizanja optužnice proizlazi da je, nakon što je pročitan prijedlog Tužiteljstva, sud pozvao stranke da se o tom prijedlog izjasne i da je tada apelantov branitelj stavio primjedbu samo na sastav vijeća te da je ta j prijedlog usvojen, pa je umjesto sutkinje Rozite Šimić u vijeću učestvovala sutkinja Elvira Begović. Obrazloženo je da iz navedenog zapisnika ne proizlazi da je branitelj navodio da mu je optužnica dostavljena na toj sjednici vijeća niti da je tražio određeno vrijeme za pripremanje izjašnjenja na prijedlog Tužiteljstva, budući da je tvrdio da u apelantovom slučaju postoje samo pretpostavke da je počinio krivično djelo za koje se tereti i da je iz tog razloga tražio da se odbije prijedlog za produženje pritvora. Navedeno je i da je neosnovan žalbeni navod da je apelantovom branitelju bio uskraćen uvidu u spis i dokaze, jer iz konkretnog spisa proizlazi suprotno. Imajući u vidu navedeno Kantonalni sud je odbio žalbu kao neosnovanu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije. Apelant smatra da su mu sudovi odredili i produžili pritvor iako iz osporenih rješenja proizlazi da nije dokazano da postoji osnovana sumnja da je počinio krivična djela za koja se tereti. Smatra da obrazloženja osporenih rješenja ne zadovoljavaju standarde postojanja osnovane sumnje, te da je tek u trećem rješenju kojim mu je pritvor produžen „utvrđena“ osnovana sumnja. Apelant navodi da mu je pritvor produžen bez postojanja ikakvog dokaza, te da je rješenje o žalbi doneseno bez njegovog prisustva zbog čega smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje. Smatra da je njegov slučaj identičan s predmetom Živka Budimira AP 1885/13 i da iz istog razloga treba usvojiti i njegovu apelaciju.
b) Odgovor na apelaciju
9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ponovio sadržaj svog rješenja te naveo da su svi apelacioni navodi neosnovani istakavši da po zakonu nije postojala obaveza rješavanja o žalbi apelanta uz njegovo prisustvo.
10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da vijeće tog suda ni na koji način nije prekršilo prava na koja se apelant poziva, da je u svom rješenju dao obrazloženje zašto je smatralo da postoje osnovani razlozi za produženje pritvora apelantu te da je stoga apelacija neosnovana.
11. U odgovoru na apelaciju Tužiteljstvo je navelo da je apelacija neosnovana i da se radi samo o golim tvrdnjama koje ničim nisu potkrijepljene.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ( „Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 21.
Osnovni pojmovi Osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeće značenje:
m) “osnovana sumnja” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo, Član 145.
Određivanje pritvora (1) Pritvor se može odrediti samo pod uslovima propisanim u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.
(…) Član 146. stav 1. tačka c) Razlozi za pritvor (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice počinilo krivično djelo, pritvor mu se može odrediti:
c) ako naročite okolnosti opravdavaju strah da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će počiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od najmanje od tri godine,
13. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11 ) u relevantnom dijelu glasi:
Član 323.st. 1. i 3.
Izazivanje opće opasnosti (1) Ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom ili otrovnim plinom, ionizirajućim zračenjem, motornom silom, električnom ili drugom energijom ili pucanjem iz vatrenog oružja ili kakvom opće opasnom radnjom ili opće opasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Ko krivično djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini na mjestu gdje je okupljen veći broj ljudi, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
14. Zakon o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ br. 38/07 i 23/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 52.stav 1. tačka a) (Krivična djela) (1) Novčanom kaznom ili kaznom zatvora od šest mjeseci do dvije godine kaznit će se za krivično djelo:
a) ko bez odobrenja nabavi, drži ili nosi vatreno oružje, dijelove za vatreno oružje ili municiju, kada je za nabavljanje tog oružja, dijelova za oružje i municije potrebno odobrenje (član 8. st. (1), (2), (4), (5) i (6),
VI. Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na pravo na pravično suđenje
17. Apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
18. Ispitujući dopustivost apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena.
19. U vezi s ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima, ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može dati odgovor dok je postupak u toku. U skladu s praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) pitanje da li je poštivan princip pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).
20. U konkretnom slučaju krivični postupak protiv apelanta još nije okončan, već su u trenutku podnošenja apelacije donesena samo procesna rješenja kojima je apelantu produžen pritvor. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da osporena rješenja ne predstavljaju «utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe» protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
21. Ocjenjujući navedeno, Ustavni sud zaključuje da su preuranjeni navodi iz apelacije u odnosu na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na osporena rješenja o produženju pritvora.
22. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ne ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti, jer je preuranjena u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije. Dopustivost u odnosu na pravo na slobodu i sigurnost ličnosti
23. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno i pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 K 362412 13 Kž 2 od 13. septembra 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 16. septembra 2013. godine a apelacija je podnesena 19. septembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VI. Meritum
26. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da je tim rješenjima prekršeno njegovo pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije.
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzevši u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: [...] c. Zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode u pogledu privođenja nadležnoj sudskoj vlasti kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo, ili kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo, ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; [...]
28. Apelant smatra da mu je pravo na slobodu i sigurnost ličnosti prekršeno zato što u postupku produženja pritvora nije utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je počinio bilo koje od krivičnih djela za koja je osumnjičen i zbog kojih mu je određen pritvor. S tim u vezi, apelant ističe da su dokazi na temelju kojih je utvrđeno postojanje osnovane sumnje samo polovični i paušalni, i da zbog toga nije postojala osnovana sumnja iz člana 21. ZKP FBiH.
29. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud istakao da standardi koje nameće član 5. stav 1.c. Evropske konvencije predviđaju da je postojanje osnovane sumnje da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca. Također je navedeno da ovi standardi ne pretpostavljaju da policija, u vrijeme hapšenja, ima dovoljno dokaza koji su potrebni da bi se mogla podići optužnica. Upravo je cilj ispitivanja osumnjičene osobe koja je pritvorena po osnovu navedenog člana da se unaprijedi daljnja istraga tako da potvrde ili odbace konkretne sumnje na kojima se zasnivalo hapšenje. Stoga, kako je ukazao Evropski sud, činjenice koje izazivaju sumnju i koje mogu biti dovoljne u vrijeme lišavanja slobode, ne trebaju biti istog nivoa kao one koje su neophodne za odluku u narednim fazama postupka, npr. za podizanje optužnice (vidi Evropski sud, O'Harra protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, aplikacija broj 37555/97, tačka 36). Međutim, što se tiče pritvora, Evropski sud je istakao da član 5. stav 1.c. zahtijeva da postoji „osnovana“ a ne „iskrena“ ili bona fide sumnja (ibid, Fox, Campbell i Hartley, tačka 31). Ustavni sud podsjeća i da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom.
30. U konkretnom slučaju apelantu je pritvor produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela propisana KZ FBiH i zakonima koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja navedenih djela, te je pritvor produžen na temelju odluke nadležnog suda po obrazloženom prijedlogu nadležnog tužitelja zbog razloga utvrđenih relevantnim odredbama ZKP FBiH na način i u postupku propisanom zakonom. Dalje, postojanje osnovane sumnje, u smislu odredbi člana 21. ZKP FBiH, u odnosu na svako od krivičnih djela koja se apelantu stavljaju na teret, zasnovano je na priloženim dokazima preciziranim u rješenjima, i to: oduzetom oružju, pronađenim čahurama i nalazom vještačenja prema kojem su pronađeni tragovi barutnih čestica na apelantovim šakama - i njihovoj ocjeni na temelju kojih je zaključeno da se u apelantovim radnjama stječu obilježja konkretnih krivičnih djela zbog čega je, kako proizlazi iz stanja spisa, protiv apelanta i podignuta optužnica za ta krivična djela. Imajući u vidu razloge koje su redovni sudovi istakli u osporenim rješenjima i na kojima je zasnovan zaključak da postoji osnovana sumnja kao uvjet za pritvor, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju može uočiti jasna veza između navedenih razloga i zaključka o postojanju „osnovane sumnje“ da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret. Zbog navedenog Ustavni sud smatra neosnovanim apelantove navode da nije postojala osnovana sumnja da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret.
31. S obzirom na sve navedeno Ustavni sud smatra i da se na apelanta ne mogu primijeniti stavovi izraženi u odluci ovog suda broj AP 1885/13 (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1885/13 od 23. maja 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je utvrđeno kršenje prava iz člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije jer je zaključeno da iz osporenih rješenja proizlazi da za određivanje pritvora apelantu nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, a to je da postoji osnovana sumnja da je apelant učinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret, jer se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je zadovoljen standard postojanja „osnovane sumnje“ kako je to definirano članom 20. ZKP BiH, niti da postoje „činjenice ili informacije na osnovu kojih će objektivni posmatrač zaključiti da je osoba u pitanju mogla počiniti krivično djelo za koje se tereti“. Iz naprijed izvedenih zaključaka proizlazi da u konkretnom slučaju postoji osnovana sumnja da je apelant zaista i počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret, pa Ustavni sud pozivanje apelanta na navedenu odluku Ustavnog suda smatra neosnovanim.
32. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije neosnovani.
VIII. Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c. Evropske konvencije, kada su redovni sudovi u rješenjima o produženju pritvora detaljno obrazložili postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret.
34. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere od 22. oktobra 2013. godine.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić