Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2305/12 (F. Č.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2305/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 2305/12, rješavajući apelaciju Franje Čubele, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 23. prosinca 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Franje Čubele.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 111955 01 I (raniji broj I-3793/01).

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 65 0 I 111955 01 I (raniji broj I- 3793/01), sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, sukladno članku 76. stavak 2.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Franji Čubeli u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.500,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Franjo Čubela (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Emir Kapidžić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 18. lipnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 I 111955 01 I (raniji broj I-3793/01). Podneskom od 13. studenog 2012. godine apelant je dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 5. listopada 2012. godine, a od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je 20. studenog 2013. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 16. listopada 2012. godine, a Kantonalni sud 3. prosinca 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Općinskog suda je dostavljen apelantu 28. studenog 2012. godine, a Kantonalnog suda 10. prosinca 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 11. travnja 2001. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovi pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-1472/99 od 20. travnja 2000. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da Općinski sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika S.L. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi prinudne naplate novčanog potraživanja u iznosu od 3.000,00 DM na ime duga sa zakonskim zateznim kamatama i troškova parničnog postupka, a koje izvršenje će se provesti pljenidbom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

7. Rješenjem o izvršenju broj I-3793/01 od 16. travnja 2001. godine Općinski sud je usvojio apelantov prijedlog, dozvolio predloženo izvršenje i rješenje poslao na provođenje sudskom izvršitelju koji je 18. listopada 2002. godine u spis uložio zapisnik u kojem je konstatirano da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi mogle biti predmetom popisa i pljenidbe.

8. Apelant je pismenim podnescima od 3. studenog 2003. godine, 17. studenog 2003. godine, 24. studenog 2003. godine, 6. prosinca 2003. godine i 26. prosinca 2003. godine urgirao postupanje Općinskog suda u navedenom predmetu.

9. Pismenim podneskom od 17. veljače 2004. godine apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za utvrđivanje izvršenikove imovine. Apelant se podnescima od 10. siječnja 2005. godine, 11. siječnja 2005. godine i 1. studenog 2011. godine ponovno obraćao Općinskom sudu da hitno provede izvršenje.

10. Općinski sud je 14. studenog 2005. godine održao ročište za utvrđivanje imovine izvršenika na kojem je usvojio apelantov prijedlog za ponovno dostavljanje rješenja o izvršenju sudskom izvršitelju, kojom prilikom je izvršnik, obzirom da nije bio nazočan ročištu, upozoren na izricanje novčane kazne ukoliko ne dostavi podatke o svojoj imovini i primanjima.

11. Apelant je 17. siječnja 2006. godine uputio zahtjev Ministarstvu unutarnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUPKS) za utvrđivanje imovine izvršenika. MUPKS je dostavio izvještaj broj 03/3-7.3-045-194/06 od 24. siječnja 2006. godine u kojemu je navedeno da izvršnik ima u vlasništvu dva motorna vozila.

12. Apelant je 7. ožujka 2006. godine Općinskom sudu dostavio izvještaj MUP-a KS i predložio da se izvršenje nastavi pljenidbom motornih vozila.

13. Sudski izvršitelj je 7. veljače 2007. godine sačinio zapisnik u kojemu konstatira da nije pronašao izvršenika, ali da je saznao da izvršenik ima u vlasništvu dva automobila, te je predložio postupajućem sucu da izda naredbu da se izvršeniku zaplijene registarske tablice. Općinski sud je 20. ožujka 2007. godine od MUP-a KS zatražio da od izvršenika oduzme prometnu dozvolu i registarske tablice. Postupajući po dopisu suda, MUPKS je obavijestio sud da je izvršenik izjavio da je motorna vozila prodao prije više od 10 godina i da ne zna gdje se nalaze.

14. Apelant je podnescima od 7. ožujka 2007. godine, 17. kolovoza 2007. godine, 20. ožujka 2008. godine, 21. ožujka 2008. godine, 22. rujna 2008. godine od Općinskog suda zahtijevao postupanje po izvještaju MUP-a KS kojim je utvrđeno da je izvršenik vlasnik motornih vozila.

15. Zaključkom od 14. travnja 2008. godine Općinski sud je naložio da se pokretne stvari izvršenika, uključujući i dva motorna vozila, popišu i procijene. Sudski izvršitelj je na zapisnik od 15. srpnja 2009. godine konstatirao da je izvršenik izjavio da su motorna vozila prodana, nakon čega je izvršio popis i procjenu pokretnih stvari u stanu izvršenika u ukupnoj vrijednosti od 2.060,00 KM.

16. Apelant je 16. listopada 2009. godine Općinskom sudu predložio da se izvršenje nastavi prodajom zaplijenjenih stvari u stanu izvršenika, te pljenidbom i procjenom putničkih motornih vozila koja se nalaze u vlasništvu izvršenika. Zaključkom od 29. ožujka 2010. godine Općinski sud je ponovno naložio sudskom izvršitelju da izađe na lice mjesta radi popisa i pljenidbe putničkih motornih vozila, jer popisane stvari nisu dovoljne za namirenje potraživanja tražitelja izvršenja. Postupajući po predmetnom zaključku, sudski izvršitelj je konstatirao da se izvršenik odselio sa navedene adrese, zbog čega je Općinski sud zaključkom od 29. rujna 2010. godine pozvao apelanta da dostavi točnu adresu izvršenika ili da odredi novi predmet i sredstvo izvršenja.

17. Postupajući po navedenom zaključku, apelant je izvršio provjeru informacija o prijavljenom prebivalištu izvršenika i Općinskom sudu podnescima od 30. studenog 2010. godine i 31. studenog 2010. godine ponovno dostavio istu adresu izvršenika i inzistirao na pljenidbi dva putnička motorna vozila. Također, apelant je predložio da sud nastavi izvršenje na način da prinudno proda zaplijenjene stvari izvršenika, te da od izvršenika zahtijeva da dostavi podatke o svojoj imovini pod prijetnjom kaznenih odredbi.

18. Općinski sud je 8. veljače 2011. godine dostavio rješenje o izvršenju sudskom izvršitelju na provođenje, te je naloženo da prije provođenja popisa stvari bude obaviješten i apelantov opunomoćenik.

19. Sudski izvršitelj je 28. ožujka 2011. godine u nazočnosti pripravnika apelantovog opunomoćenika sačinio zapisnik u kojemu je konstatirao da izvršenik ne stanuje na adresi iz prijedloga za izvršenje. Apelant je Općinskom sudu 29. ožujka 2011. godine dostavio podnesak u kojemu zahtijeva ostavljanje primjerenog roka za utvrđivanje novog prebivališta izvršenika.

20. Postupajući ponovno po zaključku Općinskog suda, a nakon dostavljanja adrese od apelenta, sudski izvršitelj je 27. lipnja 2012. godine u nazočnosti apelantovog opunomoćenika i izvršenika, konstatirao da je izvršenik izjavio da ne posjeduje predmetna putnička motorna vozila obzirom da ih je prodao, odnosno da jedno od putničkih motornih vozila nije nikada bilo u njegovom vlasništvu.

21. Zaključkom od 16. kolovoza 2012. godine Općinski sud je pozvao apelanta da u roku od 15 dana odredi novi predmet ili sredstvo izvršenja prema izvršeniku uz upozorenje da će u protivnom obustaviti postupak zbog nemogućnosti provođenja izvršenja.

22. Postupajući po navedenom zaključku, apelantov opunomoćenik je predložio da se izvršenje nastavi prinudnom prodajom zaplijenjenih stvari izvršenika.

23. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 I 111955 01 I od 4. studenog 2012. godine kojim je obustavio izvršni postupak u ovoj pravnoj stvari.

24. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je izjavio priziv Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj 65 0 I 111955 13 Gž od 25. srpnja 2013. godine apelantov priziv uvažio, prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.

25. Iz predočenih dokumenata proizlazi da izvršni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

26. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da je tijekom 10 godina, koliko se vodi navedeni postupak, Općinskom sudu konstantno slao urgencije, pribavljao podatke, dostavljao sudu izvještaje o imovini izvršenika i molio sud da provede rješenje o izvršenju. Također, apelant navodi da je Općinski sud svojom pasivnošću omogućio izvršeniku da proda vozila na kojima je traženo izvršenje, čime je onemogućio apelanta da naplati svoje potraživanje. Imajući u vidu navedeno, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 2.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, te naknadu troškova zastupanja u postupku pred Ustavnim sudom u iznosu od 842,40 KM.

b) Odgovor na apelaciju

27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio tijek izvršnog postupka koji je, sukladno dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud, između ostalog, navodi da je u navedenom predmetu radi namirenja apelanta poduzeo sve radnje u smislu odredaba Zakona o izvršnom postupku, kako bi se predmetni postupak okončao, ali da izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja nije bilo moguće provesti. Također, Općinski sud je naveo da je postupio po svakom apelantovom podnesku pri čemu je omogućio i samom apelantu da bude nazočan radnji popisa i zapljene pokretnih stvari izvršenika, te da je zaključcima pozivao apelanta za određivanje novog predmeta i sredstva izvršenja.

28. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio tijek drugostupanjskog postupka, navodeći da u postupku vođenom kod navedenog suda nisu učinjene povrede prava na suđenje u razumnom roku, niti drugih prava iz Europske konvencije.

V. Relevantni propisi

29. Zakon o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.

Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

30. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

31. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. Sukladno člankku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

33. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

34. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje od 11. travnja 2001. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

35. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII. Meritum

36. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

37. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

38. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 19. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 32. Pravila Ustavnog suda, duljinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

40. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 11. travnja 2001. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 12 godina i osam mjeseci.

b) Analiza duljine trajanja postupka

41. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne presude Općinskog suda od 20. travnja 2000. godine. Obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (poteškoće pri utvrđivanju imovine izvršenika), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.

42. Prvenstveno analizirajući ukupnu duljinu predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da on traje 12 godina i osam mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Europski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), što je i regulirano člankom 10. ZIP-a (koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje), odnosno člankom 5. stavak 1. važećeg ZIP-a.

43. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u veoma kratkom roku donio rješenje o izvršenju od 16. travnja 2001. godine. Međutim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon donošenja rješenja o izvršenju procesne radnje poduzimao u znatno duljim rokovima. Naime, Općinskom sudu je trebalo godinu dana i šest mjeseci da provede radnju popisa i pljenidbe pokretnih stvari izvršenika (18. listopada 2002. godine), a nakon što je konstatirao da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet popisa i pljenidbe, Općinskom sudu je, i pored brojnih urgencija apelanta, trebalo godinu dana i osam mjeseci da postupi po apelantovom zahtjevu (17. veljače 2004. godine) i zakaže ročište za utvrđivanje izvršenikove imovine (14. studenog 2005. godine) na koje izvršenik nije pristupio. S tim u svezi, iako je izvršenik upozoren na izricanje novčane kazne, Ustavni sud primjećuje da iz stanja spisa nije vidljivo da li je izvršenik dostavio podatke o imovini, odnosno da li je Općinski sud izrekao novčanu kaznu. Dalje, Ustavni sud uočava da je Općinskom sudu trebalo približno godinu dana da sudski izvršitelj postupi po apelantovom prijedlogu za izvršenje na motornim vozilima od 7. ožujka 2006. godine, koja se, prema podacima MUP-a KS, nalaze u vlasništvu izvršenika. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant u više navrata inzistirao na provođenju izvršenja na predmetnim vozilima, a da je Općinski sud na osnovu izjava izvršenika konstatirao da su navedena vozila prodana. Međutim, iz stanja u spisu nije vidljivo koje je to radnje osim prikupljanja izjave izvršenika Općinski sud poduzeo sa ciljem utvrđivanja da li se navedena vozila zaista nalaze u vlasništvu izvršenika. Za Ustavni sud je, imajući u vidu prinudni karakter izvršnog postupka, neprihvatljivo da se procesna radnja popisa i zapljene pokretnih stvari, u konkretnom slučaju motornih vozila, ne provodi isključivo na osnovu izjave izvršenika da ne posjeduje motorna vozila, iako zvanični podaci MUP-a KS ukazuju drugačije. Najzad, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud obustavio izvršni postupak zbog neizvršenja na motornim vozilima, iako ni nakon više od četiri godine nije proveo izvršenje na pokretnim stvarima koje su popisane i zaplijenjene u stanu izvršenika 15. srpnja 2009. godine, što je u konačnici i bio razlog ukidanja navedenog rješenja od Kantonalnog suda koje je doneseno u relativno kratkom roku.

44. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da Općinski sud, usprkos činjenici da je poduzimao određene radnje, nije kontrolirao izvršni postupak, nije reagirao u razumnom roku i poduzimao procesne radnje, te da opravdanja koja su dana u odgovoru na apelaciju nisu dostatna da bi opravdala neokončanje izvršnog postupka koji traje dulje od 12 godina. S druge strane, apelant je brojnim podnescima urgirao postupanje Općinskog suda i dostavljao podatke o imovini izvršenika, čime je pokušao ostvariti što hitnije okončanje izvršnog postupka. Prema tome, Ustavni sud smatra da je duljina predmetnog izvršnog postupka suprotna principu «razumnog roka» iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da se može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

45. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka i posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je zbog duljine izvršnog postupka došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

46. Apelant potražuje naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 2.500,00 KM. U smislu članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).

47. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Obzirom na to da predmetni postupak traje 12 godina i osam mjeseci, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.600,00 KM.

48. Međutim, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM. Stoga, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. ožujka 2011. godine, točka 61), smatra da apelantu, obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, kojim je Ustavni sud vezan u smislu članka 32. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM, koliko je apelant i tražio. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

49. S druge strane, Ustavni sud smatra da je neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova za sastav apelacije, obzirom da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata.

VIII. Zaključak

50. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje dulje od 12 godina i još uvijek nije okončan, pri čemu se trajanje predmetnog izvršnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju Općinskog suda.

51. Na osnovu članka 61. st. 1. i 2. i članka 76. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

52. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2305/12 (F. Č.) | Sudska praksa | Aktio