Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2538/12 (D. Z.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Ostavinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2538/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2538/12, rješavajući apelaciju Damira Zlatarevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23.decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Damira Zlatarevića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem O-1144/02 (novi broj 710 O 022046 06 O) u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 710 O 022046 06 O od 25. januara 2013. godine.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 710 O 022046 06 O od 25. januara 2013. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Damir Zlatarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 4. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj O-1144/02 (novi broj 710 O 022046 06 O).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. oktobra 2012. godine i 8. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. oktobra 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 5. novembra 2012. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ostavinski postupak iza umrlog Ferida Zlatarevića, apelantovog djeda, pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu smrtovnice SO Banja Luka broj 01- 202-511-2002 od 9. jula 2002. godine pred Osnovnim sudom pod brojem O-1144/02.

7. Također, iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 30. septembra 2002. godine utvrđeno da u krug zakonskih nasljednika prvog i drugog nasljednog reda ulaze supruga Zekija Zlatarević, kćerka Mensija Dizdar, te po pravu predstavljanja iza umrlog Muharema Zlatarevića, sina ostavitelja, unuci Zlatko Zlatarević i apelant.

8. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je nasljednik Zlatko Zlaterević, unuk ostavitelja, umro 24. marta 2003. godine i iza sebe nije ostavio potomke.

9. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju broj O-1144/02 od 5. novembra 2003. godine kojim su za nasljednike proglašeni Zekija Zlatarević, Mensija Dizdar i apelant, svi sa dijelom od 1/3.

10. Zekija Zlatarević i Mensija Dizdar su 14. decembra 2003. godine podnijele žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) protiv Rješenja o nasljeđivanju broj O-1144/02 od 5. novembra 2003. godine.

11. Okružni sud je Rješenjem broj GŽ-956/05 od 11. jula 2006. godine ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je, postupajući po rješenju Okružnog suda od 11. jula 2006. godine, Osnovni sud zakazao ponovno ročište za raspravljanje zaostavštine iza umrlog Ferida Zlaterevića, te utvrdio da u krug zakonskih nasljednika ulaze kćerka Mensija Dizdar i apelant kao unuk (supruga Zekija Zlatarević je preminula 29. maja 2009. godine), te da ostavinsku masu čini 20 redovnih akcija emitenta "PIF Privrednik" a.d. Banja Luka. Na navedeno ročište pristupio je advokat Meliha Filipović, opunomoćenica nasljednice Mensije Dizdar, i u njeno ime izjavila da se prihvata svog nasljednog dijala, dok na ročište nije pristupio apelant.

13. Apelant se podneskom od 18. marta 2008. godine obratio Osnovnom sudu i predložio da se ostavinski postupak prekine i predmet uputi na parnicu iz razloga što u ostavinsku masu nije uvršten dvosoban stan u Ulici Radoja Domanovića broj 16.

14. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da predmetni stan ne može biti predmet ostavinske mase jer se on nikada nije vodio na imenu ostavitelja, te da je Ugovor o otkupu predmetnog stana zaključila Zekija Zlatarević, supruga ostavitelja, a njega je na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj 71 0 O 015009 05 O od 5. novembra 2008. godine naslijedila Mensija Dizdar, kćerka ostaviteljice.

15. Nakon toga, Osnovni sud je zakazao ročište za 25. januar 2012. godine na koje nije pristupio apelant, te je ročište ponovo zakazano za 19. oktobar 2012. godine. Na ročištu održanom 19. oktobra 2012. godine apelantovom opunomoćeniku Bori Rajčeviću naloženo je da u roku od 60 dana dostavi sudu dokaze o imovini ostavitelja, što on nije učinio, pa je Osnovni sud, na osnovu člana 121. Zakona o vanparničnom postupku, donio Rješenje broj 710 O 022046 06 O od 25. januara 2013. godine kojim je odlučio da neće raspravljati o zaostavštini iza umrlog Ferida Zlatarevića.

16. Apelant je 22. marta 2013. godine podnio žalbu Okružnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda od 25. januara 2013. godine.

17. Prema stanju spisa, postupak povodom žalbe je u toku pred Okružnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da mu je u predmetnom ostavinskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da je od momenta smrti 29. juna 2002. godine, pa do dana podnošenja apelacije prošlo više od 10 godina, a postupak još uvijek nije okonačan, a sve ukazuje da u dogledno vrijeme neće ni biti okončan. Apelant je tražio i naknadu nematerijalne štete od 300,00 KM za svaku godinu suđenja, istaknuvši da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnom predmetu gdje treba da se proglase nasljednici i utvrdi obim zaostavštine.

b) Odgovor na apelaciju

19. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, te istaknuo da je [apelant] tokom postupka više puta davao različitim licima punomoći za zastupanje u ostavinskom postupku i opozivao ih, te nije obavještavao sud o adresi prebivališta kako bi ga sud mogao uredno pozvati. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju, također, naveo da su netačne i pravno neutemeljene apelantove tvrdnje navedene u apelaciji, te da tokom postupka nisu kršena njegova prava kao stanke u postupku i da je svojim radnjama sam doprinio dužini trajanja postupka. Konačno, Osnovni sud je uz odgovor na apelaciju dostavio i fotokopiju Rješenja broj 710 O 022046 06 O od 25. januara 2013. godine.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o vanparničnom postupku («Služben list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 74/05) relevantne odredbe glase:

Član 2.

Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

21. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 121.

(1) Ako prema podacima iz smrtovnice umrli nije ostavio imovinu ili je ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedno od lica pozvanih na nasljeđe ne traži da se sprovede rasprava, sud će rješenjem odlučiti da se ne raspravlja zaostavština.

(2) Kad sud odluči da se ne raspravlja zaostavština, obavijestiće o tome nadležni organ starateljstva ako među nasljednicima ima lica koja nisu sposobna da se staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje.

(3) Ako je sud odlučio da se ne raspravlja zaostavština zbog razloga iz stava 2. ovog člana, lica pozvana na nasljeđe mogu ostvariti prava koja im pripadaju kao nasljednicima.

22. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio odluku po žalbi u predmetnom ostavinskom postupku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut 9. jula 2002. godine i da, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 11 godina i pet mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju se radi o ostavinskom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu smrtovnice SO Banja Luka od 9. jula 2002. godine. Ustavni sud uočava da je u konkretnom slučaju sud bio obavezan da u postupku raspravljanja zaostavštine utvrdi ko su nasljednici umrlog, koja imovina sačinjava njegovu zaostavštinu i koja prava iz zaostavštine pripadaju nasljednicima i drugim licima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o imovini za koju apelant smatra da je njegova, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.

33. U vezi sa apelantovim doprinosom dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja tog postupka s obzirom na to da nije pristupio na ročišta zakazana za 25. septembar 2007. godine i 25. januar i 19. oktobar 2012. godine, iako je bio uredno pozvan, zbog čega je Osnovni sud na ročištu od 25. januara 2013. godine donio rješenje kojim je odlučio da neće raspravljati zaostavštinu umrlog Ferida Zlatarevića, a protiv kojeg rješenja je apelant podnio žalbu Okružnom sudu o kojoj još uvijek nije odlučeno. Međutim, uzimajući u obzir ukupnu dužinu trajanja postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud zaključuje da apelantov doprinos ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka nije odlučujući.

34. Sumirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti na osnovu smrtovnice SO Banja Luka od 9. jula 2002. godine, da je Osnovni sud održao ročište nakon više od dva mjeseca, a rješenje o nasljeđivanju tek nakon više od jedne godine i tri mjeseca (5. novembra 2003. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o žalbi nasljednica Zekije Zlatarević i Mensije Dizdar, donio rješenje tek nakon dvije godine i šest mjeseci (11. jula 2006. godine), a kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Također, Ustavni sud zapaža da su u periodu od 25. septembra 2007. godine do 19. oktobra 2012. godine održana tri ročišta (prvo ročište nakon godinu i dva mjeseca od donošenja rješenja Okružnog suda kojim je predmet vraćen na ponovni postupak, a ostala dva sud je održao nakon pet godina i šest mjeseci, odnosno nakon šest godina i tri mjeseca), na koja nije pristupio apelant. Ustavni sud zapaža da je nakon toga Osnovni sud donio rješenje od 25. januara 2013. godine kojim je odlučio da neće raspravaljati o zaostavštini umrlog Ferida Zlatarevića. Protiv navedenog rješenja apelant je 22. marta 2013. godine podnio žalbu Okružnom sudu, koji prema raspoloživim podacima još uvijek nije odlučio o žalbi. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju kao razlog zašto predmetni postupak nije okončan naveo da je [apelant] tokom postupka više puta davao različitim licima punomoći za zastupanje u ostavinskom postupku i opozivao ih, te da nije obavještavao sud o adresi prebivališta kako bi ga sud mogao uredno pozvati. Međutim, ovi razlozi, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke u predmetnom ostavinskom postupku. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana

10. ZPP, a u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. ZVP, postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da je apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom s obzirom na to da nije pristupio na tri ročišta, ali da taj doprinos nije bio odlučujući za ukupnu dužinu postupka, koji traje više od 11 godina i pet mjeseci i koji još uvijek nije okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se za tako dugo trajanje postupka odgovornost može, u najvećem dijelu, pripisati Osnovnom sudu, pa iz navedenog razloga Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Okružni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, Okružnom je sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

37. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Okružnom sudu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku o podnesenoj žalbi odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni ostavinski postupak traje 11 godina i pet mjeseci, koji se trenutno vodi pred Okružnim sudom, te kad se takvo neopravdano trajanje ostavinskog postupka može pripisati, u pretežnom dijelu, ponašanju prvostepenog suda.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2538/12 (D. Z.) | Sudska praksa | Aktio