Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2423/12 (R. N.)

Odluka donesena 23. 12. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2423/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 12. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2423/12, rješavajući apelaciju Ranka Ninkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ranka Ninkovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povrata u posjed stana u Sarajevu po zahtjevu apelanta Ranka Ninkovića od 1. jula 2002. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Upravom za stambena pitanja Kantona Sarajevo.

Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 23-04/II-23-351/02, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ranko Ninković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ešref Gracić, advokat iz Sarajeva, podnio je 28. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povrata u posjed stana.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 6. jula 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) 14. oktobra 2013. godine.

3. Ministarstvo je dostavilo odgovor 26. jula 2012. godine, dok je Uprava svoj odgovor dostavila 14. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 31. oktobra 2012. godine i 2. decembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 1. jula 2002. godine podnio zahtjev Upravi za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u Ulici Behdžeta Mutevelića broj 65/pr. (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

7. Postupajući po podnesenom zahtjevu Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/II-23-351/02 od 4. augusta 2003. godine kojim je apelantov zahtjev odbijen.

8. Ministarstvo je Rješenjem broj 27/02-23-5818/03 od 31. maja 2004. godine odbacilo apelantovu žalbu.

9. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-752/04 od 15. decembra 2006. godine uvažena je apelantova tužba, osporeno rješenje Ministarstva poništeno i predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.

10. Nakon toga, Rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-2620/08 od 23. aprila 2007. godine poništeno je Rješenje Uprave broj 23-04/II-23-351/02 od 4. augusta 2003. godine i predmet vraćen Upravi na ponovni postupak.

11. Postupajući po uputama datim u drugostepenom rješenju od 23. aprila 2007. godine, Uprava je provela ponovni postupak i donijela Rješenje broj 23-04/II-23-351/02 od 13. aprila 2009. godine kojim je potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da ima pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana. Istim rješenjem je utvrđeno da predmetni stan koristi Džemal Zorlak po osnovu Ugovora o korištenju stana broj 03/1-BS-1-14328/00 od 19. oktobra 2000. godine, te mu je utvrđen prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana i naloženo da predmetni stan napusti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

12. Nezadovoljni navedenim rješenjem Uprave, Ministarstvu su žalbu izjavili vlasnik stana "Zrak" d.d. Sarajevo i korisnik stana Džemal Zorlak, nakon čega je Ministarstvo donijelo Rješenje broj 27/02-23-2334/09 od 15. maja 2009. godine kojim je poništeno rješenje Uprave od 13. aprila 2009. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

13. Uprava je donijela Rješenje broj 23-04/II-23-351/02 od 17. decembra 2010. godine kojim je potvrđeno da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te je utvrđeno da ima pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana. Istim rješenjem je ponovo utvrđeno da predmetni stan koristi Džemal Zorlak, kojem je ponovo utvrđen prestanak prava privremenog korištenja predmetnog stana i naloženo da ga napusti u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

14. Ministarstvo je, razmotrivši žalbe vlasnika stana "Zraka" d.d. Sarajevo i korisnika stana Džemala Zorlaka, donijelo Rješenje broj 27/02-23-1235/11 od 30. marta 2011. godine kojim je poništeno rješenje Uprave od 17. decembra 2010. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

15. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavila Uprava proizlazi da je taj organ održao nekoliko usmenih rasprava (16. decembra 2011. godine i 19. marta i 20. juna 2012. godine). Uprava je u predmetnom odgovoru navela da je nova rasprava zakazana za 15. novembar 2013. godine.

16. Prema stanju u spisu, postupak po apelantovom zahtjevu je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog trajanja postupka povrata u posjed predmetnog stana, duže od 12 godina povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da je 27. aprila 2000. godine uveden u posjed stana od službenog lica iz upravnog organa, ali da ga nije mogao koristiti s obzirom na to da je bio devastiran, te da je, stoga, stan 26. juna 2000. godine zapečatio upravni organ da bi nakon toga, 13. septembra 2000. godine, upravni organ u predmetni stan uveo Džemala Zorlaka po sekundarnoj dodjeli.

b) Odgovor na apelaciju

18. Ministarstvo je u svom odgovoru citiralo odredbu člana 16. st. 1. i 4. tač. 14. i 15. Pravila Ustavnog suda, istaknuvši da smatra da nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije, te je predložilo da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbaci kao nedopustivu.

19. Uprava je u svom odgovoru detaljno navela hronologiju predmetnog postupka do podnošenja apelacije, kao i tok predmetnog postupka nakon podnošenja apelacije koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Uprava je istakla da je nova rasprava zakazana za 15. novembar 2013. godine.

V.Relevantni propisi

20. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

21. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 31/01, 56/01, 15/02, 24/03, 29/03 i 81/09) relevantne odredbe glase:

Član 3. st. 1. i 2.

Nosilac stanarskog prava na stanu koji je proglašen napuštenim ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima pravo na povratak u skladu sa Aneksom VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Stav 1. ovog člana primjenjuje se samo na nosioce stanarskog prava koji imaju pravo da se vrate u svoje domove prema članu 1. Aneksa VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Lica koja su napustila svoje stanove između 30. aprila 1991. godine i 4. aprila 1998. godine smatraju se izbjeglicama i raseljenim licima prema članu VII Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

30. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Uprava donijela odluku u ponovnom postupku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

32. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed započeo 1. jula 2002. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku pred Upravom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje 11 godina i pet mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi da li je apelant blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana i da li je bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te da li mu, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed. Iako su, radi utvrđivanja ovih činjenica, izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se predmetnim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, štaviše, da mu je 2000. godine, prije nego je dodijeljen sadašnjem korisniku, bio vraćen u posjed, ali ga kao devastiranog nije mogao koristiti, da bi nakon toga bio dodijeljen sadašnjem korisniku, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta značajan.

34. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 1. jula 2002. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Upravi trebalo više od jedne godine da donese prvu odluku u predmetnom postupku, dok je naredne odluke donijela nakon dvije godine, odnosno nakon jedne godine i sedam mjeseci. Također, Ministarstvo je svoju prvu odluku donijelo nakon gotovo deset mjeseci (devet mjeseci i 27 dana), dok je naredne odluke donijelo u relativno kratkim periodima (četiri mjeseca, jedan mjesec i tri mjeseca) kojima je samo u jednom slučaju odbacilo apelantovu žalbu, dok je u preostalim slučajevima konstantno poništavalo prvostepene odluke i predmet vraćalo na ponovni postupak. Dalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud u konkretnom postupku donio odluku tek nakon dvije godine i šest mjeseci, kojom je poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio tom organu na ponovni postupak. Ustavni sud primjećuje da su prvostepene odluke Uprave tri puta poništavane odlukama Ministarstva i da je predmet vraćan Upravi na ponovni postupak uslijed nedostataka u tim odlukama i zbog nepostupanja po primjedbama i uputama Ministarstva i suda, kao i da je odluka Ministarstva jednom poništena odlukom Kantonalnog suda i da je predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Upravom radi odlučivanja u ponovnom postupku, nakon što je Ministarstvo svojim rješenjem od 30. marta 2011. godine poništilo rješenje Uprave i predmet vratilo tom organu na ponovni postupak, dakle, nešto više od dvije godine i osam mjeseci, pri čemu se mora imati u vidu da apelant još uvijek čeka prvostepenu odluku o svome zahtjevu.

35. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Ministarstvo u tri navrata poništavalo odluke Uprave i predmet vraćalo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud svojom odlukom poništio rješenje Ministarstva i predmet vratio tom organu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi prvenstveno prvostepeni upravni organ, koji nije postupao u periodu od više od jedne godine da bi donio prvu odluku u predmetnom postupku, dok je naredne odluke donio nakon dvije godine, odnosno nakon jedne godine i sedam mjeseci, te je u nastavku predmetnog postupka, zajedno sa drugostepenim organom, počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

36. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa Uprave i Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 11 godina i pet mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima Uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

37. Stoga, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Rješenja Ministarstva broj 27/02-23-1235/11 od 30. marta 2011. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje Upravi, Upravi je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu. Ostali navodi iz apelacije

38. Apelant se u apelaciji pozvao i na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi o povredi prava na imovinu identični su navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o čemu je Ustavni sud dao detaljno obrazloženje u prethodnom dijelu odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do kršenja prava na imovinu.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon 11 godina i pet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju isključivo nadležnim organima Uprave i Kantonalnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.

40. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2423/12 (R. N.) | Sudska praksa | Aktio