Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2794/12 (V. I.)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Stjecanje bez osnova
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2794/12
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2794/12, rješavajući apelaciju Vlade Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Vlade Ilića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj P.1682/96.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj P.1682/96, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu Vladi Iliću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vlado Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 25. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P.1682/96.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. oktobra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. novembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu zahtjeva 9. decembra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Iz stanja spisa proizlazi da su 4. decembra 1996. godine prednik apelanta i Dž. B., B.J., F.B., S.A., N.R., R.M., I.DŽ., R.M., N.Š., A.M., Z.A. i Ć.H. (u daljnjem tekstu: ostali tužitelji) podnijeli tužbu protiv tuženih Stambene zadruge "TTU-siporeks" iz Tuzle (u daljnjem tekstu: prvotužena), Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: drugotužena) i MP "Amos" d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: trećetuženi) radi neosnovanog obogaćenja. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Općinski sud tokom postupka primio apelantov podnesak (24. septembra 1998. godine) kojim je izjavio da preuzima parnicu u cijelosti, što je sud prihvatio i odlučivao jedinstvenom presudom i o njegovom zahtjevu.
7. Presudom Općinskog suda broj P.1682/96 od 6. maja 2002. godine obavezana je prvotužena da apelantu i ostalim tužiteljima isplati tačno određene iznose navedene u izreci presude sa zakonskim zateznim kamatama na njih počev od datuma bliže naznačenih u izreci presude i da im naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 521,50 KM. Stavom II izreke presude tužbenim zahtjevom apelanta i ostalih tužitelja su u cijelosti odbijeni kao neosnovani u odnosu na drugotuženu, a u odnosu na trećetuženog odbijeni su Dž.B. i M.A. Stavom III izreke presude preko dosuđenog iznosa i u odnosu na drugotuženu odbijen je F.B., a u cijelosti je odbijen postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja M.M. i R.M. I, konačno, stavom IV izreke presude obavezani su apelant i ostali tužitelji da solidarno drugotuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 390,00 KM, a trećetuženom u iznosu od 379,50 KM.
8. Apelant i ostali tužitelji su 1. jula 2003. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu protiv Presude Općinskog suda broj P.1682/9 6 od 6. maja 2002. godine.
9. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.1697/03 od 1. februara 2005. godine uvažene su žalbe apelanta i ostalih tužitelja i žalba prvotužene, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
10. Apelant je podneskom od 21. novembra 2007. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud predmet odmah uzme u rad.
11. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud 7. novembra 2013. godine proizlazi da je taj sud donio Rješenje broj 32 0 P 043269 96 P od 18. februara 2011. godine kojim se u pravnoj stvari tužitelja Dž.B. tužba smatra povučenom. Nakon toga, Općinski sud je donio dopunsko Rješenje broj 32 0 P 043269 12 P 2 od 2. novembra 2012. godine kojim je obavezao tužitelja Dž.B. da drugotuženoj naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.080,00 KM.
12. Na temelju stanja u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak kod Općinskog suda o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na apelanta i ostale tužitelje još uvijek u toku . IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nepostupanja Općinskog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko iznio hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da, nakon što je Kantonalni sud prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje, prvostepeni sud nikada nije zakazao ročište iako je prošlo više od sedam godina od dana ukinute presude (do podnošenja apelacije). Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je u navedenom predmetu donesena odluka, odnosno Rješenje broj 32 0 P 043269 96 P od 18. februara 2011. godine kojim je tužba tužitelja u [predmetnoj] pravnoj stvari povučena, te da je nakon toga donio dopunsko Rješenje broj 32 0 P 043269 12 P 2 od 2. novembra 2012. godine kojim je odlučeno o troškovima postupka povodom izjavljene žalbe tužene Općine Tuzla.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njegove tužbe protiv tuženih, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
24. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelantov prednik i ostali tužitelji tužbom protiv tuženih, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 4. decembra 1996. godine, pokrenuli predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 17 godina. Analiza dužine trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužitelja odnosi na naknadu štete
– neosnovanog obogaćenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
26. Ustavni sud zapaža da je apelantov prednik, zajedno sa ostalim tužiteljima, pokrenuo predmetni parnični postupak 4. decembra 1996. godine, da je Općinski sud donio presudu od 6. maja 2003. godine, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda od 1. februara 2005. godine i predmet vraćen na ponovno suđenje. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da je u navedenom predmetu donesena odluka, odnosno Rješenje broj 32 0 P 043269 96 P od 18. februara 2011. godine kojim je tužba tužitelja u [predmetnoj] pravnoj stvari povučena, te da je nakon toga, donio dopunsko Rješenje broj 32 0 P 043269 12 P 2 od 2. novembra 2012. godine kojim je odlučeno o troškovima postupka povodom izjavljene žalbe tužene Općine Tuzla. Međutim, uvidom u predmetna rješenja Ustavni sud zapaža da se ona odnose samo na jednog od tužitelja (Dž.B.), te da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini predmetnog postupka u odnosu na apelanta i ostele tužitelje, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu predmetnog postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 17 godina okončao predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
29. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
S obzirom na to da predmetni postupak po apelantovoj tužbi radi naknadu štete – neosnovanog obogaćenja traje više od 17 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.550,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2339/08 od 7. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni nakon 17 godina, te da se neopravdano trajanje postupka može pripisati ponašanju isključivo Općinskog suda koji nije upravljao postupkom kako je procesnim zakonom propisano, niti je dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić