Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3744/12 (Zadruga autoprevoznika i taksista „Budućnost“ u stečaju Banovići)
Odluka donesena 23. 12. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3744/12
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 12. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3744/12, rješavajući apelaciju Zadruge autoprevoznika i taksista „Budućnost“ u stečaju Banovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zadruge autoprevoznika i taksista „Budućnost“ u stečaju Banovići.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj IP-1595/00.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj IP-1595/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 76.
stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Zadruzi autoprevoznika i taksista „Budućnost“ u stečaju Banovići u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 3.900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Zadruga autoprevoznika i taksista „Budućnost“ u stečaju Banovići (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle, podnio je 25. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj IP-1595/00.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 8. novembra 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 27. novembra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 2. decembra 2012. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 8. septembra 2000. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojnih isprava – računa, brojeva i datuma precizno navedenih u prijedlogu. U prijedlogu za izvršenje apelantica je tražila da Općinski sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika „Dijabaza“ d.o.o. iz Tuzle (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi prinudne naplate novčanog potraživanja u iznosu od 69.473,10 KM sa pripadajućim kamatama, koje će se provesti prijenosom novčanih sredstava sa bankovnog računa izvršenika na apelanticin bankovni račun.
7. Općinski sud je zaključkom od 20. februara 2001. godine pozvao apelanticu da uredi prijedlog za izvršenje, odnosno da naznači tačnu adresu izvršenika i broj bankovnog računa.
8. Rješenjem o izvršenju broj IP-1595/00 od 21. marta 2001. godine Općinski sud je usvojio apelanticin prijedlog, te je dozvolio predloženo izvršenje. Rješenje o izvršenju je 7. juna 2001. godine dostavljeno Zavodu za platni promet radi provođenja.
9. Apelantica je pismenim podneskom od 16. septembra 2002. godine Općinskom sudu dostavila podnesak u kojemu traži dostavljanje obavještenja o stanju provođenja izvršenja po podnesenom prijedlogu za izvršenje. Apelantica je pismenim podneskom od 17. oktobra 2002. godine obaviještena da je rješenje dostavljeno Zavodu za platni promet radi provođenja.
10. Apelantica je pismenim podnescima od 19. novembra 2004. godine, 19. septembra 2006. godine, 2. jula 2008. godine, 26. oktobra 2009. godine, 30. novembra 2011. godine i 20. aprila 2012. godine vršila izmjene bankovnih računa izvršenika, zahtijevala dostavljanje rješenja o izvršenju nadležnim bankama, tražila informacije o stanju predmeta, te urgirala postupanje Općinskog suda u navedenom predmetu.
11. Apelantica je podneskom od 15. juna 2012. godine promijenila sredstvo i predmet izvršenja u kojemu traži da se izvršenje provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
12. Iz predočenih dokumenata proizlazi da izvršni postupak još uvijek nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, između ostalog, navodi da je tokom 11 godina, koliko se vodi navedeni postupak, Općinskom sudu podnijela mnogo urgencija, molbi, zathjeva, kao i preinačeni prijedlog za izvršenje, te da Općinski sud do trenutka podnošenja apelancije nije apelantici dostavio bilo kakav odgovor na dostavljene podneske. Imajući u vidu navedeno, apelantica potražuje naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 10.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud se nije izjasnio na navode o dužini trajanja postupka, već je ukratko izložio hronologiju postupka koja je u skladu sa dostavljenim podacima navedena u činjeničnom dijelu odluke.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92, 16/92 i 13/94) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
16. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan izvršni postupak po apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 8. septembra 2000. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
22. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
26. Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlogom za izvršenje od 8. septembra 2000. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste 13 godina i tri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja vjerodostojne isprave - računa. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (visina potraživanog iznosa, broj bankovnih računa izvršenika i njihova česta promjena, promjena predmeta i sredstava izvršenja), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.
28. Analizirajući prvenstveno ukupnu dužinu predmetnog postupka, Ustavni sud primjećuje da on traje 13 godina i tri mjeseca, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom
10. ZIP-a (koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje), odnosno članom 5. stav 1. važećeg ZIP-a.
29. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon proteka šest mjeseci postupio prema apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 8. septembra 2000. godine, te da je u relativno kratkom roku nakon ispravke prijedloga od apelantice, Rješenjem broj IP-1595/00 od 21. marta 2001. godine dozvolio predloženo izvršenje i rješenje o izvršenju 7. juna 2001. godine dostavio Zavodu za platni promet. Međutim, nakon obavijesti upućene apelantici da je rješenje dostavljeno Zavodu za platni promet, Ustavni sud, na temelju raspoloživih podataka, uočava da Općinski sud u periodu od 17. oktobra 2002. godine pa do dana podnošenja apelacije, dakle, periodu od 10 godina, nije preduzimao bilo kakve procesne radnje u navedenom predmetu, premda je apelantica u tom periodu više puta vršila izmjene bankovnih računa izvršenika, zahtijevala dostavljanje rješenja o izvršenju nadležnim bankama, tražila informacije o stanju predmeta, urgirala postupanje suda i konačno promijenila sredstvo i predmet izvršenja o kojem prijedlogu Općinski sud još uvijek nije odlučio. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je izložio tok predmetnog postupka, u odgovoru na apelaciju nije dao razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu predmetnog postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon 13 godina i tri mjeseca okončao predmetni izvršni postupak. Dakle, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog izvršnog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da se može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
30. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost suda a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje 13 godina i da još uvijek nije okončan, te da su izvršni predmeti hitne prirode, Ustavni sud smatra da apelantici treba, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.900,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
d) Ostali navodi
33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje duže od 13 godina i još uvijek nije okončan, pri čemu se trajanje predmetnog izvršnog postupka može u cijelosti pripisati ponašanju Općinskog suda.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić