Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2699/13 (S. B. i drugi)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2699/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine, u predmetu broj AP 2699/13, rješavajući apelacije Senada Beše i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Senada Beše, Osmana Babića, Ferida Bećirovića, Mensuda Bošnjakovića, Sadika Babića, Mehmeda Bišića, Nedžada Jusufovića, Edhema Jusića, Senada Imširovića, Zekira Durdžića, Amela Đoze, Ismeta Đogića, Namira Dervića, Nermina Dedića, Ćazima Durića, Vahidina Dorića, Nermina Dupovca, Envera Durmiša, Hariza Čičkušića, Perice Čička, Nusreta Čolomana, Miralema Trgovčevića, Vahida Turanovića, Nijada Turića, Edina Menzilovića, Almira Mulavdića, Ibrahima Mustafića, Hairudina Mustafića, Mladena Pecirepa, Amira Mušića, Mensura Mehmedovića, Salke Mujića, Miralema Penića, Nijaza Pašanbegovića, Asmira Pečenkovića, Nevsada Zukića, Pere Vukovića, Suada Vranovića, Himze Mehmedspahića, Esada Muminovića, Armina Šabanovića, Sadika Mutapčića, Jasminke Mačković, Armina Muharemagića, Mujke Šehića, Sifeta Šabića, Elvira Šečića, Refika Pirije, Senada Osmanagića, Damira Obradovića, Edina Babaluka, Midhata Boje, Salema Bajramovića, Semira Karića, Darka Kneževića, Stipe Krište, Stipina Lucića, Marinka Lovrića, Kemala Liske, Dževada Kadrića, Nermina Krajinovića, Almira Kodžage, Ibrahima Šiljegovića, Smaila Sandžića, Dževada Pajte, Omera Halilovića, Omera Hasića, Asmira Hadžića, Sabajra Gaša, Saida Goletića, Pere Garića, Marija Bagarića, Staška Božića, Envera Bećirevića, Saudina Džafe, Asifa Džambića, Mladena Džinića, Dragana Krunića, Almira Krušića, Almira Krajine, Sanela Kasumovića, Zorana Jakovljevića, Zvonka Jurića, Damira Mujkića, Zikreta Mulahalilovića, Semina Muhibića, Elvedina Nevenovića, Bešira Memiševića, Dževada Mujanovića, Asima Porčića, Fehima Pezera, Ekrema Patkovića, Ferida Fazlića, Fahrudina Ejubovića, Bahrudina Eljšana, Mersada Čavkića, Izeta Begića, Mehmeda Kaplana, Gorana Klarića, Mehmeda Karića, Vahida Karahodžića, Fuada Bašića, Jusufa Ćorića, Kemala Ćosovića, Hajrudina Kučukovića, Borisa Krištića, Fadila Kadića, Drago Markanović, Anto Matošević, Agan Muslimović, Hariza Zenunovića, Emira Zulića, Saliha Zimića, Nedžada Smajića, Begana Sinanovića, Murata Selimovića, Senaida Fatića, Nesiba Ferizovića, Imšira Ferizovića, Samir Đulmez, Kasim Đulan, Asmir Đulović, Ahmeda Hujića, Muamera Kadića, Amele Lavić, Samira Beširovića, Almira Begića, Elzina Boje, Zorana Sušića, Mirka Šarića, Suada Hodžića, Osmana Hrnjića, Mevludina Hubijera, Fatime Karaica, Radovana Križanca, Jusufa Kadrića, Adila Hasića, Sabahudina Hasidića, Enida Hodžića, Rame Čajlakovića, Hidajeta Čelebića, Bege Čomora, Osme Mehmedovića, Amera Mujića, Jasmina Mujagića, Mirsada Zukobašića, Omera Zukića, Elvira Zukića, Midhata Arnautovića, Zikreta Ferhatovića, Ante Duspare, Nurfada Delalića, Ramiza Demirovića, Bekte Delića, Mustafe Čolaka, Samira Čišije, Dragana Čosića, Nihada Grbića, Jusufa Gadže, Mirsada Gačevića, Muriza Đuze, Midhata Đidelije i Kemala Đoze podnesene protiv:

- rješenja i presuda Suda Bosne i Hercegovine br.

S1 3 P 007066 13 Rev od 15. januara 2013. godine i S1 3 P 007066 12 Gž od 20. novembra 2012. godine, S1 3 P 006964 13 Rev od 14. januara 2013. godine i S1 3 P 006964 12 Gž od 28. novembra 2012. godine, S1 3 P 007094 13 Rev od 25. februara 2013. godine i S1 3 P 007094 12 Gž od 5. decembra 2012. godine, S1 3 P 006665 13 Rev od 14. februara 2013. godine i S1 3 P 006665 12 Gž 2 od 17.

decembra 2012. godine, S1 3 P 006760 13 Rev od 14. februara 2013.

godine i S1 3 P 006760 12 Gž od 14. decembra 2012. godine, S1 3 P 006742 13 Rev od 14. februara 2013. godine i S1 3 P 006742 12 Gž od 17. decembra 2012. godine, S1 3 P 006654 13 Rev od 14. februara 2013. godine i S1 3 P 006654 12 Gž 2 od 24. decembra 2012. godine, S1 3 P 006571 13 Rev od 22. aprila 2013. godine i S1 3 P 006571 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 006596 13 Rev od 7. marta 2013. godine i S1 3 P 006596 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 008358 13 Rev od 7. marta 2013. godine i S1 3 P 008358 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 006617 13 Rev od 6. marta 2013.

godine i S1 3 P 006617 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 006585 13 Rev od 21. marta 2013. godine i S1 3 P 006585 12 Gž od 8. januara 2013. godine, S1 3 P 006592 13 Rev od 21. marta 2013.

godine i S1 3 P 006592 12 Gž od 17. januara 2013. godine, S1 3 P 006640 13 Rev od 21. marta 2013. godine i S1 3 P 006640 12 Gž od 8. januara 2013. godine, S1 3 P 006601 13 Rev od 23. marta 2013.

godine i S1 3 P 006601 12 Gž od 17. januara 2013. godine, S1 3 P 006714 13 Rev od 23. marta 2013. godine i S1 3 P 006714 12 Gž od 8. januara 2013. godine, S1 3 P 006812 13 Rev od 11. juna 2013.

godine i S1 3 P 006812 12 Gž od 8. januara 2013. godine, S1 3 P 007070 13 Rev od 14. marta 2013. godine i S1 3 P 007070 12 Gž od 9. januara 2013. godine, S1 3 P 007039 13 Rev od 21. marta 2013.

godine i S1 3 P 007039 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 007050 13 Rev od 14. marta 2013. godine i S1 3 P 007050 12 Gž od 9. januara 2013. godine, S1 3 P 007257 13 Rev od 11. juna 2013.

godine i S1 3 P 007257 12 Gž od 10. januara 2013. godine, S1 3 P 006703 13 Rev od 21. marta 2013. godine i S1 3 P 006703 12 Gž od 8. januara 2013. godine, S1 3 P 006694 13 Rev od 25. marta 2013.

godine i S1 3 P 006694 12 Gž od 25. januara 2013. godine, S1 3 P 006685 13 Rev od 21. marta 2013. godine i S1 3 P 006685 12 Gž od 25. januara 2013. godine, S1 3 P 006638 13 Rev od 25. marta 2013.

godine i S1 3 P 006638 12 Gž od 24. januara 2013. godine, S1 3 P 006664 13 Rev od 25. marta 2013. godine i S1 3 P 006664 12 Gž od 22. januara 2013. godine, S1 3 P 007221 13 Rev od 30. maja 2013.

godine i S1 3 P 007221 13 Gž od 5. februara 2013. godine, S1 3 P 007189 13 Rev od 22. aprila 2013. godine i S1 3 P 007189 13 Gž od 4. februara 2013. godine, S1 3 P 006637 13 Rev od 22. aprila 2013.

godine i S1 3 P 006637 13 Gž od 15. februara 2013. godine, S1 3 P 006946 13 Rev od 22. aprila 2013. godine i S1 3 P 006946 13 Gž od 20. februara 2013. godine, S1 3 P 006576 13 Rev od 22. aprila 2013.

godine i S1 3 P 006576 13 Gž od 20. februara 2013. godine, S1 3 P 006721 13 Rev od 23. aprila 2013. godine i S1 3 P 006721 13 Gž od 8. februara 2013. godine, S1 3 P 006739 13 Rev od 23. aprila 2013.

godine i S1 3 P 006739 13 Gž od 8. februara 2013. godine, S1 3 P 007227 13 Rev od 22. aprila 2013. godine i S1 3 P 007227 13 Gž od 15. februara 2013. godine, S1 3 P 006651 13 Rev od 22. aprila 2013.

godine i S1 3 P 006651 13 Gž od 15. februara 2013. godine, S1 3 P 007216 13 Rev od 30. maja 2013. godine i S1 3 P 007216 13 Gž od 15. februara 2013. godine, S1 3 P 006586 13 Gž 2 od 29. maja 2013.

godine i S1 3 P 006586 12 P 2 od 14. marta 2013. godine, S1 3 P 006683 13 Gž 2 od 28. maja 2013. godine i S1 3 P 006683 12 P 2 od 1. aprila 2013. godine, S1 3 P 006859 13 Gž od 27. maja 2013. godine i S1 3 P 006859 11 P od 22. marta 2013. godine, S1 3 P 006661 13 Gž 2 od 29. aprila 2013. godine i S1 3 P 006661 12 P 2 od 18. februara 2013. godine, S1 3 P 006750 13 Gž 2 od 29. aprila 2013. godine i S1 3 P 006750 11 P od 28. februara 2013. godine, S1 3 P 006759 12 Gž 2 od 24. aprila 2013. godine i broj S1 3 P 006759 12 P od 11. februara 2013. godine, S1 3 P 006726 13 Gž od 24. aprila 2013. godine i broj S1 3 P 006726 11 P od 28. februara 2013. godine, S1 3 P 007019 13 Gž od 9. maja 2013. godine i broj S1 3 P 007019 12 P od 25. februara 2013. godine, S1 3 P 007138 13 Gž od 7. maja 2013. godine i broj S1 3 P 007138 11 P od 26. februara 2013. godine, S1 3 P 006757 13 Gž od 7. maja 2013. godine i broj S1 3 P 006757 11 P od 21. februara 2013. godine, S1 3 P 007191 13 Gž od 7. maja 2013. godine i broj S1 3 P 007191 11 P od 26. februara 2013. godine, S1 3 P 006699 13 Gž od 7. maja 2013. godine i broj S1 3 P 006699 11 P od 28. februara 2013. godine, S1 3 P 006583 13 Gž od 29. maja 2013. godine i broj S1 3 P 006583 11 P od 22. marta 2013. godine, S1 3 P 006595 13 Gž od 3. juna 2013. godine i broj S1 3 P 006595 11 P od 22. marta 2013.

godine, S1 3 P 007654 13 Gž od 9. maja 2013. godine i broj S1 3 P 007654 11 P od 26. februara 2013. godine, S1 3 P 006753 13 Gž od 9.

maja 2013. godine i broj S1 3 P 006753 11 P od 21. februara 2013.

godine, S1 3 P 006670 13 Gž od 10. maja 2013. godine i broj S1 3 P 006670 11 P od 28. februara 2013. godine, S1 3 P 007054 13 Gž od 9.

maja 2013. godine i broj S1 3 P 007054 11 P od 22. marta 2013.

godine, S1 3 P 006723 13 Gž2 od 9. maja 2013. godine i broj S1 3 P 006723 12 P2 od 7. marta 2013. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Senad Bešo iz Goražda, Osman Babić iz Doboja-Istok, Ferid Bećirović iz Doboja-Istok, Mensud Bošnjaković iz Zavidovića, Sadik Babić iz Doboja-Istok, Mehmed Bišić iz Konjica, Nedžad Jusufović iz Gračanice, Edhem Jusić iz Visokog, Senad Imširović iz Goražda, Zekir Durdžić iz Cazina, Amel Đozo iz Goražda, Ismet Đogić iz Bihaća, Namir Dervić iz Visokog, Nermin Dedić iz Tuzle, Ćazim Durić iz Cazina, Vahidin Dorić iz Srebrenika, Nermin Dupovac iz Hadžića, Enver Durmiš iz Zenice, Hariz Čičkušić iz Lukavca, Perica Čičak iz Kupresa, Nusret Čoloman iz Zavidovića, Miralem Trgovčević iz Kalesije, Vahid Turanović iz Banovića, Nijad Turić iz Banovića, Edin Menzilović iz Sarajeva, Almir Mulavdić iz Mostara, Ibrahim Mustafić iz Sarajeva, Hairudin Mustafić iz Mostara, Mladen Pecirep iz Kiseljaka, Amir Mušić iz Bosanske Krupe, Mensur Mehmedović iz Živinica, Salko Mujić iz Mostara, Miralem Penić iz Jajca, Nijaz Pašanbegović iz Zenice, Asmir Pečenković iz Bihaća, Nevsad Zukić iz Lipnice, Pero Vuković iz Travnika, Suad Vranović iz Mostara, Himzo Mehmedspahić iz Sarajeva, Esad Muminović iz Olova, Armin Šabanović iz Zenice, Sadik Mutapčić iz Hadžića, Jasminka Mačković iz Maglaja, Armin Muharemagić iz Tuzle, Mujko Šehić iz Kladnja, Sifet Šabić iz Zenice, Elvir Šečić iz Busovače, Refik Pirija iz Sarajeva, Senad Osmanagić iz Sarajeva, Damir Obradović iz Travnika, Edin Babaluk iz Kiseljaka, Midhat Boja iz Hadžića, Salem Bajramović iz Visokog, Semir Karić iz Zenice, Darko Knežević iz Kiseljaka, Stipe Krišto iz Busovače, Stipin Lucić iz Dobretića, Marinko Lovrić iz Busovače, Kemal Liska iz Sarajeva, Dževad Kadrić iz Zavidovića, Nermin Krajinović iz Kalesije, Almir Kodžaga iz Goražda, Ibrahim Šiljegović iz Lukavca, Smail Sandžić iz Tuzle, Dževad Pajt iz Vareša, Omer Halilović iz Goražda, Omer Hasić iz Hadžića, Asmir Hadžić iz Kalesije, Sabajra Gaš iz Mostara, Said Goletić iz Živinica, Pero Garić iz Travnika, Marijo Bagarić iz Bugojna, Staško Božić iz Bugojna, Enver Bećirević iz Sarajeva, Saudin Džafo iz Breze, Asif Džambić iz Tojšića, Mladen Džinić iz Lipnice, Dragan Krunić iz Mramora, Almir Krušić iz Lukavice, Almir Krajina iz Goražda, Sanel Kasumović iz Travnika, Zoran Jakovljević iz Novog Travnika, Zvonko Jurić iz Jajca, Damir Mujkić iz Viteza, Zikret Mulahalilović iz Tuzle, Semin Muhibić iz Konjica, Elvedin Nevenović iz Prozora, Bešir Memišević iz Milića, Dževad Mujanović iz Lukavca, Asim Porčić iz Cazina, Fehim Pezer iz Viteza, Ekrem Patković iz Orahovice, Ferid Fazlić iz Ključa, Fahrudin Ejubović iz Olova, Bahrudin Eljšan iz Breze, Mersad Čavkić iz Bihaća, Izet Begić iz Cazina, Mehmed Kaplan iz Visokog, Goran Klarić iz Vareša, Mehmed Karić iz Male Brijesnice, Vahid Karahodžić iz Tuzle, Fuad Bašić iz Jablanice, Jusuf Ćorić iz Hadžića, Kemal Ćosović iz Sarajeva, Hajrudin Kučuković iz Visokog, Boris Krištić iz Vareša i Fadil Kadić iz Jablanice, Drago Markanović iz Žepča, Anto Matošević iz Travnika, Agan Muslimović iz Gračanice, Hariz Zenunović iz Živinica, Emir Zulić iz Bihaća, Salih Zimić iz Tuzle, Nedžad Smajić iz Maglaja, Began Sinanović iz Doboja-Istok, Murat Selimović iz Semizovca, Senaid Fatić iz Kalesije, Nesib Ferizović iz Goražda, Imšir Ferizović iz Goražda, Samir Đulmez iz Crnića, Kasim Đulan iz Zenice, Asmir Đulović iz Tuzle, Ahmed Hujić iz Pazarića, Muamer Kadić iz Zenice, Amela Lavić iz Mostara, Samir Beširović iz Živinica, Almir Begić iz Tuzle, Elzin Boja iz Hadžića, Zorana Sušića iz Trebinja, Mirka Šarića iz Doboja, Suad Hodžićiz Tešnja, Osman Hrnjić iz Bihaća, Mevludin Hubijer iz Goražda, Fatima Karaica iz Mostara, Radovan Križanac iz Prozor-Rama, Jusuf Kadrić iz Jablanice, Adil Hasić iz Gradačca, Sabahudin Hasidić iz Jablanice, Enid Hodžić iz Jablanice, Ramo Čajlaković iz Nemile, Hidajet Čelebić iz Visokog, Bego Čomor iz Hadžića, Osmo Mehmedović iz Novog Travnika, Amer Mujić iz Ilijaša, Jasmin Mujagić iz Tuzle, Mirsad Zukobašić iz Kosava, Omer Zukić iz Gornje Drežnice, Elvir Zukić iz Travnika, Midhat Arnautović iz Zenice, Zikret Ferhatović iz Gračanice, Anto Duspara iz Odžaka, Nurfad Delalić iz Cazina, Ramiz Demirović iz Banovića, Bekto Delić iz Živinica, Mustafa Čolak iz Prozora, Samir Čišija iz Kaknja, Dragan Čosić iz Travnika, Nihad Grbić iz Kladnja, Jusuf Gadžo iz Ilidže, Mirsad Gačević iz Čelića, Muriz Đuzo iz Tuzle, Midhat Đidelija iz Mostara i Kemal Đozo iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Senka Nožica, advokatica iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 20. juna do 10. jula 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 2699/13, AP 2826/13, AP 2827/13, AP 2828/13, AP 2829/13, AP 2830/13, AP 2831/13, AP 2832/13, AP 2919/13, AP 3007/13, AP 3008/13, AP 3009/13, AP 3010/13, AP 3027/13, AP 3028/13, AP 3029/13, AP 3030/13, AP 3031/13, AP 3032/13 i AP 3033/13. Dakle, ukupno je podneseno 20 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2699/13.

3. Ustavni sud je odlukama br. AP 1347/12 od 27. juna 2012. godine, AP 2260/12 od 28. februara 2013. godine i AP 468/13 od 16. maja 2013. godine, odbacio apelacije kao preuranjene s obzirom da je bio u toku postupak pred prvostepenim vijećem (jer su osporenim rješenjima drugostepenog vijeća Suda BiH uvažene žalbe tužene i pobijana rješenja ukinuta i predmeti vraćeni prvostepenom sudu da provede parnični postupak) ili pred revizionim vijećem Suda BiH, po izjavljenim revizijama apelanata protiv drugostepenih presuda. Ustavni sud je u navedenim odlukama apelante uputio da nakon donošenja odluka, bez obzira na vrstu i razloge tih odluka, imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojima su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije navesti i odluku Ustavnog suda kojom je njihova apelacija odbačena kao preuranjena, što su apelanti i učinili te su podnijeli apelacije protiv osporenih rješenja i presuda Suda BiH navedenih u izreci ove presude.

4. Apelanti su 2011. godine tužbama pokrenuli parnične postupke protiv Bosne i Hercegovine

– Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate otpremnine zbog odlaska u prijevremenu starosnu penziju.

5. Odlučujući o tužbenim zahtjevima apelanata Sud BiH je donio presude kojima je odbio kao neosnovane njihove tužbene zahtjeve kojima su tražili isplatu otpremnina i zakonskih zateznih kamata u iznosima bliže navedenim u izreci presuda, te je obavezao apelante da tuženoj solidarno naknade troškove postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Sud BiH se u obrazloženjima presuda pozvao na odredbe člana 1. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 42/12) kojim je propisano da se briše član 48. stav (4) Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 88/05, 53/07, 59/09 i 74/10), dok je članom 2. stav 1. istog zakona prispisano da se iza člana 48. dodaje se novi član 48.a) koji glasi: (1) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane, vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine ili Hrvatskog vijeća odbrane ili Vojske Republike Srpske, a koji je na dan 1.1.2010. bio u vojnoj službi, i kojem, shodno članu 101. stav (1) tačka c) ovog zakona, služba prestaje, u skladu s ovim zakonom ima pravo na status i primanja po tom osnovu, na način kako su ta prava entitetskim propisima regulirana za srodne kategorije, a stavom 4. je propisano da sva prava koja su ostvarivala lica u skladu s dosadašnjom odredbom člana 48. stav (4) prestaju da važe danom primjene ovog zakona. Osim toga, Sud BiH se pozvao na član 1. Zakon o dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 74/10), kojim je propisano da u Zakonu o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 88/05, 53/07 i 59/09) u članu 48. (Izuzeci za sticanje prijevremene i starosne penzije) iza stava (3) dodaje se novi stav (4) koji glasi: Izuzetno, na prijedlog Ministarstva odbrane BiH, pravo na prijevremenu starosnu penziju stiže, bez obzira na godine života i penzijskog staža, vojnik koji je najmanje dvije godine do 23.12.1995. godine bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijeća odbrane ili Vojske Republike Srpske, a koji se na dan 1.1.2010. godine nalazio u vojnoj službi, te mu, zbog nemogućnosti produženja, služba prestaje u skladu s ovim zakonom. Nadalje, Sud BiH je ukazao na to da prema odredbama člana 46. Zakona o platama i naknadama i institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08: u daljnjem tekstu: Zakon o platama) zaposleni u institucijama Bosne i Hercegovine ima pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju u visini svojih šest ostvarenih neto plaća, isplaćenih u prethodnih šest mjeseci ili šest prosječnih mjesečnih netoplaća iz prethodne godine u Bosni i Hercegovini, ako je to za njega povoljnije. Sud BiH je naveo da je članom 173. stav 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine propisano da djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje: a) istekom ugovornog roka o prijamu u službu, ako se ugovor ne produlji; n) stjecanjem uvjeta za mirovinu.

6. Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju nesporno da je apelantima temeljem Naredbi ministra odbrane BiH prestala vojna služba zaključno sa 28. februarom, 31. martom, 17. junom, 31. avgustom i 31. decembrom 2010. godine, 28. februarom i 30. junom 2011. godine, zbog isteka ugovornog roka o prijemu u vojnu službu, te nemogućnosti produženja službe, da su apelanti do 2010. godine imali status profesionalih vojnih lica u Oružanim snagama BiH, te da su do 23. decembra 1995. godine najmanje dvije godine bili pripadnici Armije BiH, HVO-a ili Vojske RS, te da su ostvarili pravo na prijevremenu starosnu penziju shodno članu 48. stav 4. Zakona o službu u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Sud BiH je odbio prigovor nedostatka pasivne legitimacije tužene kao neosnovan, jer je predmet konkretnog tužbenog zahtjeva naplata novčanog iznosa na ime otpremnine, te da otpremnine predstavljaju pravni institut iz oblasti radnog prava u smislu da pod određenim zakonom ispunjenim uslovima poslodavac ima obavezu da zaposleniku isplati otpremninu u vidu novčanog iznosa u visini koja se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje. Cijeneći okolnost da su apelanti u konkretnom slučaju kao tuženu označili Bosnu i Hercegovinu, odnosno Ministarstvo odbrane BiH, čiji su bili zaposlenici, Sud BiH je zaključio da su apelanti u ovoj pravnoj stvari tačno i ispravno označili tuženu, odnosno da je tužena pasivno legitimisana. Međutim, prema stavu Suda BiH, apelantima ne pripada pravo na naplatu novčanog iznosa na ime otpremnine radi odlaska u penziju. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da je pravo na naplatu novčanog iznosa na ime otpremnine normirano citiranim članom 46. Zakona o platama, u kojem su utvrđena dva kumulativna uslova koja pojedinac mora ispuniti da bi ostvario pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju, tj. uslov da je to lice zaposlenik u institucijama Bosne i Hercegovine, te da iz statusa zaposlenika odlazi u penziju, odnosno da mu status zaposlenika, tj. ugovor o radu, prestaje zbog ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na penziju. U odnosu na prvi uslov, Sud BiH je istakao da je svim apelantima prestala vojna služba zbog isteka ugovornog roka o prijemu u vojnu službu, tj, istekao ugovora o radu koji su bili zaključeni do eksplicitno određenog datuma, pa nakon toga apelanti više nisu bili zaposlenici tužene. Sud BiH je naročito istakao činjenicu da u slučaju apelanata nije došlo do prestanka vojne službe zbog sticanja uslova za penziju, kako je propisano članom 173. stav 1. tačka n., nego isključivo zbog isteka ugovora o radu zaključenih na određeno vrijeme i nemogućnosti produžavanja tih ugovora, a kako je propisano članom 173. stav 1. tačka a. Kako je na ovakav način prestao odnos između apelanata kao zaposlenika i tužene kao poslodavca, prema ocjeni Suda BiH, tužena nije u obavezi da apelantima isplati otpremninu zbog sticanja uvjeta za prijevremenu penziju, bez obzira na odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine kojima je dana mogućnost ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu penziju. Nadalje, Sud BiH je naglasio da prema izmijenjenom, odnosno ukinutom članu 48. Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine nesporno proizilazi da zakonodavna vlast nijednom odredbom pomenutog Zakona nije garantirala pravo na otpremninu vojnim licima kojima prestaje vojna služba zbog isteka roka na koji su imali zaključen ugovor o radu, nego isključivo zbog prestanka vojne službe zbog odlaska u penziju. Na koncu, Sud BiH je zaključio da u konkretnom slučaju nisu povrijeđene niti odredbe Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje se odnose na pravo na imovinu, tj. član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer samo uvjerenje apelanata da će uspjeti u sporu i ostvariti pravo na isplatu otpremnine ne predstavlja njihovo „legitimno očekivanje“, koje mora biti konkretnije i zasnovano na zakonskoj odredbi ili određenom pravnom aktu, niti apelanti imaju „ostvarivo potraživanje“ koje bi predstavljalo njihovu imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Odlučujući po žalbama apelanata izjavljenim protiv prvostepenih presuda, Sud BiH u drugostepenom vijeću je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je odbio kao neosnovane njihove žalbe i potvrdio prvostepene presude. Sud BiH je istakao da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio relevantne činjenice za odlučivanje o tužbenim zahtjevima apelanata i, nakon provedenog postupka uz poštovanje procesnih odredbi, na tako utvrđeno činjenično stanje, u skladu sa odredbama materijalnog prava, donio pravilne odluke o neosnovanosti tužbenih zahtjeva apelanata za isplatu otpremenine. Sud BiH je naveo da otpremnina, kao autonomno pravo ustanovljeno u korist radnika kome radni odnos prestaje zbog ostvarivanja prava na penziju, pripada zaposlenima u institucijama BiH na osnovu odredbe člana 46. Zakona o platama, te Odluke o načinu i postupku ostvarivanja prava na otpremninu prilikom odlaska u penziju u institucijama BiH koju je donijelo Vijeće ministara BiH broj: VM-173/09 od 17. juna 2009. godine, dok profesionalna vojna lica na službi u Oružanim snagama BiH, pravo na otpremninu ostvaruju primjenom člana 77. Zakona o službi u oružanim snagama BiH na što upućuje član 16. Zakona o platama. Sud BiH je zaključio da, budući da navedene zakonske odredbe na identičan način regulišu pravo na otpremninu za profesionalna vojna lica kao i za zaposlenike u institucijama BiH, temeljenje zahtjeva na neodgovarajućoj odredbi, nije uticalo na primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o utuženim pravima tužitelja. Kako se odredba člana 46. Zakona o platama ne primjenjuje kod utvrđivanja tužiteljevih prava na otpremninu, prema ocjeni Suda BiH, bez značaja je navod žalbe da pobijana presuda prema apelantima stvara nejednak tretman u primjeni navedenog člana. Nadalje, Sud BiH je ukazao na to da odredbe radnopravnog zakonodavstva po kojima apelanti ostvaruju pravo na otpremninu propisuju da pravo na otpremninu ostvaruju zaposlenici kojima radni odnos prestaje usljed sticanja prava na penziju, dok iz same svrhe naknade proizlazi da je ostvarivanje ovog prava uslovljeno razlogom prestanka radnog odnosa. Obzirom da se ova vrsta naknade ne može ostvariti ukoliko je radni odnos prestao iz drugih razloga, a ne zbog sticanja uslova za penziju, Sud BiH je zaključio da su neprihvatljivi žalbeni navodi apelanata da zakonske odredbe nisu postavile uslove i ograničenja u ostvarivanju tog prava. Sud BiH je naglasio da je nesporno da su apelanti naknadno ostvarili pravo na prijevremenu starosnu penziju na osnovu odredbe člana 48. stav 4. Zakona o dopunama Zakona o službi u oružanim snagama BiH, ali navedena odredba, iako ima retroaktivno dejstvo na prava iz penzionog osiguranja, ne može imati retroaktivno dejstvo na razloge prestanka službe apelanata niti može uticati na donošenje povoljnije odluke o tužbenim zahtjevima apelanata za isplatu otpremnine. Na koncu, Sud BiH je zaključio da su paušalni naovodi apelanata u žalbama, da su dovedeni u diskriminirajući položaj u odnosu na druga profesionalna vojna lica koja su ostvarila pravo na penzionisanje pod povoljnijim uslovima, obzirom da apelanti nisu dostavili dokaze na okolnost razloga prestanka vojne službe tih drugih lica u odnosu na koja se pozivaju na diskriminaciju, kao i da su neosnovani žalbeni navodi koji se odnose na povredu prava na imovinu apelanata iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Suština navoda o povredi ovih prava svodi se na tvrdnje apelanata o proizvoljnoj primjeni relevantnih odredaba Zakona o službi u oružanim snagama BiH i Zakona o platama od strane Suda BiH. Apelanti smatraju da, suprotno stavu Suda BiH, imaju pravo na sporne otpremnine shodno članu 46. Zakona o platama, jer navedena zakonska odredba ne postavlja nikakve uvjete ili ograničenja u vezi sa pravom na otpremninu, niti pravi razliku između pune starosne penzije, prijevremene starsne penzije i sl. Apelanti su istakli da im je radni odnos prestao zbog nemogućnosti produženja ugovora o radu nakon isteka ugovorenog roka, a što je bio jedan od uvjeta za sticanje prava na penziju u skladu sa članom 48. stav 4. Zakona o platama koji se primjenjivao u vrijeme kada je njima prestala vojna služba, zbog čega smatraju da je neodrživ stav Suda BiH da tužena nije obavezna da im isplati tražene otpremnine. U pojedinim predmetima apelanti su istakli da su oni „zaposlenici institucija Bosne i Hercegovine“ i da se njihov radnopravni status ne razlikuje od drugih „zaposlenika institucija Bosne i Hercegovine“, ali da je uprkos tome, Sud BiH napravio različit tretman apelanata po osnovu zaposlenja na način što im je uskratio pravo na otpremninu, zbog čega je došlo do povrede njihovih prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane Suda BiH koji je odbio tužbene zahtjeve apelanata za isplatu otpremnina povodom odlaska u penziju. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 405/13 od 16. maja 2013. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da je Sud BiH u obrazloženju osporenih odluka dao dovoljno jasne i precizne razloge za svoje odlučenje kada je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu otpremnina povodom odlaska u penziju u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, te da se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je primjena pomenutih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Osim toga, Ustavni sud je zaključio da apelanti osim paušalnih navoda nisu ponudili nikakve argumente u prilog tvrdnji o njihovoj navodnoj diskriminaciji. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 405/13 od 16. maja 2013. godine.

11. S obzirom na navedeno, Ustavni sud iz istih razloga smatra da apelacioni navodi u konkretnom slučaju, vezani za kršenje ustavnih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 6. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, ne sadrže elemente koji bi ukazivali na to da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi zahtijevalo meritorno ispitivanje. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi apelanata očigledno (prima facie) neosnovani.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2699/13 (S. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio