Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2727/11 (SUTON d.o.o. za grafičke usluge, trgovinu i izdavaštvo Široki Brijeg,M.V.,M.S.,D.o.o. „Trend“ Gornja Slatina,„ZDRAVO“ MKD Banjaluka,INA BH d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2727/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine,, u predmetu broj AP-2727/11, rješavajući apelacije SUTON d.o.o. za grafičke usluge, trgovinu i izdavaštvo Široki Brijeg i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

SUTON d.o.o. za grafičke usluge, trgovinu i izdavaštvo Široki Brijeg, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 023883 09 Pz od 24. maja 2011. godine;

M.V., protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 Mal 003041 11 Gž od 29. aprila 2011. godine;

M.S., protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 034672 11 Gž 2 od 15. juna 2011. godine;

D.o.o. „Trend“ Gornja Slatina u likvidaciji, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 86 0 P 001262 10 Rev od 24.

maja 2011. godine;

„ZDRAVO“ MKD Banjaluka, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 026163 11 Gž od 5. jula 2011. godine;

INA BH d.d. Sarajevo, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 901086 10 Rev od 26.

jula 2011. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2727/11 SUTON d.o.o. za grafičke usluge, trgovinu i izdavaštvo Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić-Miletić Mostar, podnio je 7. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 023883 09 Pz od 24. maja 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je apelantova tužba i obavezan tuženi da isplati apelantu određeni novčani iznos radi isplate duga po osnovu neizmirenih obaveza po ispostavljenim računima, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. U toku postupka je odluka o troškovima donesena na osnovu člana 387. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, obrazloženo je da iako je apelantov punomoćnik imao pravo da naplati troškove prevoza od stranke koju je zastupao, navedeni troškovi se nisu mogli ocijeniti kao potrebni radi vođenja predmetne parnice, jer su se isti mogli izbjeći angažovanjem punomoćnika iz mjesta u kojem se nalazilo sjedište suda, što bi bilo u skladu sa načelom ekonomičnosti postupka.

2. AP-3078/11 M.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Ljubomir B. Jugović, advokat iz Prnjavora, podnio je 1. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 Mal 003041 11 Gž od 29. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi isplate određenog novčanog iznosa po osnovu stečenog bez osnova, odnosno, naknade iznosa koji je uplatio na ime poreza za promet nekretnina u korist tužene. U toku postupka je utvrđeno da je apelant bio zakonski obaveznik plaćanja poreza na promet nekretnine, jer je u vrijeme plaćanja poreza bio na snazi Zakon o porezima na imovinu, po kojim odredbama je poreski obaveznik bio apelant.

3. AP-3079/11 M.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Smiljana Moravac Babić, advokat iz Banjaluka, podnijela je 1. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 034672 11 Gž 2 od 15. juna 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena tužiteljeva tužba i obavezana apelantica da tužitelju isplati određene novčane iznose na ime duga po osnovu naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta i na ime komunalne naknade, dok je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom preko dosuđenog iznosa. U toku postupka je utvrđeno da je obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta bila propisana odredbama Zakona o gradskom građevinskom zemljištu sve do stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu, pa je do stupanja prethodnog navedenog Zakona, vlasnik, odnosno, korisnik izgrađenog zemljišta imao obavezu da plaća predmetne naknade. U pogledu komunalne naknade, ista je dosuđena u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o komunalnim djelatnostima, u dijelu koji nije bio zastario.

4. AP-3215/11 D.o.o. „Trend“ Gornja Slatina u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 11. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 86 0 P 001262 10 Rev od 24. maja 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena apelantova tužba i obavezan tuženi da isplati apelantu određeni novčani iznos na ime duga nastalim neizvršenjem obaveza iz ugovora o zakupu, dok je apelant odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa. U toku postupka je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, te obavezan tuženi da isplati apelantu određeni novčani iznos za koji je utvrđeno da je ostao neplaćen za vrijeme zakupnog odnosa.

5. AP-3611/11 „ZDRAVO“ MKD Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 026163 11 Gž od 5. jula 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je apelantova tužba u odnosu na prvotuženog, drugotuženog i trećetuženog i isti solidarno obavezani na isplatu određenog novčanog iznosa na ime isplate glavnog duga po osnovu ugovora o kreditu, dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na četvrtotuženog. U toku postupka je utvrđeno da četvrtotuženi nije apelantu pričinio štetu odbijanjem da postupi po predmetnoj saglasnosti, koju bi učinio kada bi odbio izvršiti pravosnažnu sudsku odluku ili ovjerenu ispravu iz člana 164. Zakona o izvršnom postupku, što u konkretnoj parnici nije bio slučaj.

6. AP-3683/11 INA BH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Častimir Mandarić, advokat iz Mostara, podnio je 16. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 901086 10 Rev od 26. jula 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi isplate određenog novčanog iznosa na ime duga po računima za isporučenu robu. U toku postupka je utvrđeno da apelant nije bio aktivno legitimisan, jer nije bio nosilac prava koje je predmet spora, niti je tuženi bio pasivno legitimisan, jer nije na njemu bila obaveza koja je odgovarala navedenom pravu.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2727/11.

Apelacioni navodi U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2727/11 (SUTON d.o.o. za grafičke usluge… | Sudska praksa | Aktio