Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2944/11 (Zemljoradnička zadruga „Dojčin Lukić“ Lopare)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2944/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine, u predmetu broj AP-2944/11, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge „Dojčin Lukić“ Lopare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge „Dojčin Lukić“ Lopare podnesena protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 011490 10 Pž, od 31. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge „Dojčin Lukić“ podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemljoradnička zadruga „Dojčin Lukić“ Lopare (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 13. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj 59 0 Ps 011490 10 Pž, od 31. marta 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 PS 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 80 0 Ps 011490 09 Ps, 28. decembra 2009. godine u parničnom postupku radi isplate duga apelant je obavezan da tužitelju ZEDP Elektrobijeljina AD Bijeljina RJ Elektrodistribucija Ugljevik na ime duga za neplaćenu električnu energiju isplati iznos od 5.102, 51 KM na način preciziran u izreci presude.

3. Presudom Višeg suda, broj 59 0 Ps 011490 10 Pž, od 31. marta 2011. godine preinačena je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu tako što je dosuđeni iznos od 5.102,51 KM snižen na iznos od 4.942,77 KM , a preko navedenog iznosa zahtjev odbijen.

4. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini, broj 59 0 Ps 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine odlučujući po prijedlogu apelanta za oslobađanje od plaćanja troškova postupka koji se odnose na plaćanje sudskih taksi na protivtužbu, presudu i žalbu odbijen je zahtjev apelanta jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za oslobađanje apelanta od plaćanja troškova.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;» U odnosu na presudu Višeg suda, broj 59 0 Ps 011490 10 Pž, od 31. marta 2011. godine

7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Višeg suda, broj 59 0 PS 011490 10 Pž, od 31. marta 2011. godine, budući da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelant navedenu presudu primio 14. aprila 2011. godine. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

U odnosu na rješenje Okružnog privrednog suda u Bijeljini, broj 59 0 Ps 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjničnom, tako i pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, firma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini, broj 59 0 Ps 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine zahtjev apelanta za oslobađanje od plaćanja troškova postupka koji se odnose na plaćanje sudskih taksi na protivtužbu, presudu i žalbu odbijen jer nisu ispunjene procesne pretpostavke za oslobađanje apelanta od plaćanja troškova. Apelant je imao mogućnost da protiv pomenutog rješenja podnese žalbu Višem privrednom sudu u Banjaluci što apelant nije učinio. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnom sudom, apelant je morao iskoristiti mogućnost da podnese žalbu protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini, broj 59 0 Ps 011490 09 Ps, od 11. maja 2011. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2944/11 (Zemljoradnička zadruga „Dojčin… | Sudska praksa | Aktio