Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/11 (Privredna banka AD Istočno Sarajevo Zvornik-u likvidaciji,OKA KOMERC doo Tuzla)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4589/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine, u predmetu broj AP 4589/11, rješavajući apelacije Privredna banka AD Istočno Sarajevo Zvornik i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Privredna banka AD Istočno Sarajevo Zvornik-u likvidaciji protiv presude Višeg privrednog suda Banjaluka, broj 61 0 Ps 000121 11 Pž, od 12. septembra 2011. godine;

OKA KOMERC doo Tuzla protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 13.

novembra 2013. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 0 12260 13 Pž, od 20. septembra 2013. godine i presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 22. maja 2013. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4589/11

1. Privredna banka AD Istočno Sarajevo Zvornik-u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija Gorana Jezdića i Vlade Matuzovića iz Tuzle podnijela je 30. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Višeg privrednog suda Banjaluka ( u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 61 0 Ps 000121 11 Pž, od 12. septembra 2011. godine.

2. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 898.683,50 KM odbijena je žalba i potvrđena presuda Okružnog privrednog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu. Okružni sud), broj 61 0 Ps 000121 06 Ps, od 3. februara 2011. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi Romanija putevi ad Sokolac, da mu isplati dug na način preciziran u izreci presude. Rješenjem Okružnog suda, broj 61 0 Ps 000121 06 Ps, od 27. oktobra 2011. godine revizija apelanta protiv presude Višeg privrednog suda, broj 61 0 Ps 000121 11 Pž, od 12. septembra 2011. godine odbačena je kao neblagovremena.

AP 5123/13

3. OKA KOMERC doo Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Subhija Đuzić, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 13. novembra 2013. godine, presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud), broj 57 0 Ps 0 12260 13 Pž, od 20. septembra 2013. godine i presude Okružnog suda, broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 22. maja 2013. godine.

4. U konkretnom slučaju presudom Višeg privrednog suda, broj 57 0 Ps 0 12260 13 Pž, od 20. septembra 2013. godine u parničnom postupku radi isplate duga v.sp. 245.125 KM žalba apelanta odbijena je kao neosnovana i potvrđena presuda Okružnog suda, broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 22. maja 2013. godine kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je apelant po osnovu usmenog ugovora sa Upravom za indirektno oprezivanje Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena) o izgradnji carinskog terminala u Tuzli, naselje Šički brod utrošio iznos od 245.125 KM i da se obaveže tužena da apelantu isplati traženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom na način preciziran u izreci presude. Rješenjem Okružnog suda, broj 57 0 Ps 012 260 12 Ps 2, od 13. novembra 2013. godine revizija apelanta protiv presude Višeg privrednog suda, broj 57 0 Ps 0 12260 13 Pž, od 20. septembra 2013. godine odbačena je kao neblagovremena. Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4589/11. Apelacioni navodi

6. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, prema važećim odredbama Zakona o parničnom postupku RS («Službeni glasnik RS» br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) propisani su uslovi dopustivosti za izjavljivanje revizije (rok za izjavljivanje i visina pobijanog dijela osporene odluke).

10. U skladu sa prethodno navedenim, Ustavni sud zapaža da je u predmetnim apelacijama revizija bila dopuštena u skladu sa članom 237. stav. 1. i 2. ZPP-a, koji propisuju da je revizija u privrednim sporovima dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 20.000 KM i da se može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude, ali da su apelanti propustili zakonski rok za izjavljivanje revizije zbog čega su revizije odbačene kao neblagovremene.

11. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim izjavljivanjem revizije Okružnom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno van roka izjavili reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4589/11 (Privredna banka AD Istočno… | Sudska praksa | Aktio