Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4962/13 (A. H., M. L. i I. P.)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4962/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine, u predmetu broj AP 4962/13, rješavajući rješavajući apelacije Admira Hadžipašića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Admira Hadžipašića, Mladena Lonića i Ivana Prše podnesene protiv odluke Skupštine Unsko-sanskog kantona broj 01-02-3-627/13 od 15. novembra 2013.

godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 008297 13 Uz od 4. decembra 2013. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Hadžipašić, Mladen Lonić i Ivan Pršo (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Nedim Ademović advokat iz Sarajeva, podnijeli su 5. decembra 2013. godine apelaciju, registrovanu pod broj AP 4962/13, a 9. decembra apelaciju, registrovanu pod broj AP 5001/13 Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Skupštine Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Skupština) broj 01-02-3-627/13 od 15. novembra 2013. godine i rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 008297 13 Uz od 4. decembra 2013. godine. Apelanti su u apelaciji broj AP 4962/13 predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru " obustavljanja primjene odluke o izboru predsjedavajućeg i zamjenika presjedavajućeg Skupštine broj 01-02-3-6217/13 od 15. novembra 2013. godine, kao i svih odluka koje su donijete pod rukovođenjem novog predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg, te da se naloži privremena primjena odluke o imenovanju prvoapelanta kao predsjedavajućeg Skupštine broj 01-02-3-357/12 od 7. juna 2012. godine i odluka o imenovanju drugoapelanta i trećeapelanta kao zamjenika predsjedavjućeg Skupštine broj 01-02-3-4-/10 od 27. oktobra 2010. godine".

2. S obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4962/13.

3. Odlukom Skupštine broj 01-02-3-627/13 od 15. novembra 2013. godine, imenovani su Farko Hodžić iz reda Kluba poslanika Bošnjaka za presjedavajućeg Skupštine, Dejan Durić iz reda Kluba poslanika Hrvata i Mladen Lonić iz reda poslanika Srba za zamjenka predsjedavajućeg Skupštine. Istom odlukom odlučeno je da ovom odlukom prestaje da važi odluka Skupštine o imenovanju prvoapelanta kao predsjedavajućeg broj 01-02-3-357/12 od 7. juna 2012. godine.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 U 008297 13 Uz od 4. decembra 2013.

godine, odbačen je kao nedopušten zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine podnesen protiv odluke Skupštine Unsko-sanskog kantona broj 01-02-3-627/13 od 15. novembra 2013. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da osporeni akt Skuštine o razrješenju apelanata i imenovanju predsjedavajućeg i zamjenika Skupštine, kao zakonodavnog tijela, predstavlja opšti politički akt a ne pojedinačni akt i da kao takav ne uživa sudsku zaštitu.

5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama prekršeno pravo na obavljanje javne funkcije iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt), i pravo iz člana 2. stav 3a. istog Pakta. Apelanti smatraju da postupak smijene sa dužnosti koje su obavljali nije proveden na ustavan i zakonit način, zbog čega je povrijeđen član 25. stav 1. tačka c) Međunarodnog pakta, te član I/2. Ustava BiH, pa da se radi o „ustavnom pitanju“ u smislu člana VI/3.b) Ustava BiH. Nadalje, apelanti su istakli da u BiH ne postoji pravni lijek, niti u smislu upravnog niti građanskog postupka, kojim bi se mogli da brane u slučaju da smatraju da je njihova smjena neustavna ili nezakonita. Zbog toga, apelanti smatraju da, ukoliko se Ustavni sud oglasi nenadležnim za postupanje po njihovoj apelaciji, to bilo protivno pozitivnoj ustavnopravnoj obavezi BiH da se sva prava iz Međunarodnog pakta djelotvorno štite u BiH. U prilog navedenog ukazali su na član 2. stav 3a. Međunarodnog pakta, prasku Ustavnog suda u postupku odlučivanja po apelacijama a u kojoj se sud oglašavao nadležnim i u nedostatku sudskih odluka, te na član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda.

Relevantni akti Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Član 2.

Stav 3. Države članice ovog Pakta se obavezuju da:

a) obezbijede svakom licu čija prava i slobode priznati ovim Paktom budu povrijeđeni, da raspolaže pravom djelotvorne žalbe čak i onda kada bi povredu počinila lica koja su radila u obavljanju svojih službenih dužnosti;

Član 25.

Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja:

a) suđenje u vođenju javnih poslova, direktno ili preko slobodno izabranih predstavnika;

b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača;

c) ima pristup javnim službama svoje zemlje uz opće uslove jednakosti.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;.

7. U konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda se odnosi na osporavanje ustavnosti i zakonitosti odluke Skupštine Unsko-sanskog kantona, kao zakonodavnog tijela o smjeni apelanata s javnih funkcija koje su obavljali u tom tijelu, čime je kako apelanti tvrde, došlo do povrede člana 25. Međunarodnog pakta, pojedinačno i u vezi sa članom 2. stav 3.a) istog Pakta i člana I/2. Ustava BiH. Nadalje, apelanti tvrde da u domaćem pravnom sistemu ne postoji efektivni pravni lijek kojim bi ih osporavali, te predlažu da Ustavni sud ispita ustavnosti i zakonitost postupka njihove smjene.

8. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4548/13 od 10. decembra 2013. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da se osporene odluke zakonodavnog tijela o smjeni s javne funkcije tiču političkog opredjeljenja postignutog na nivou zakonodavnog tijela da apelanti budu smijenjeni sa funkcija koje su obavljali. Svrsishodnost donošenja političkih odluka, a kakve su i odluke o smjeni nosioca javnih funkcija u zakonodavnom tijelu, je pitanje političkih organa, kakvo je i zakonodavno tijelo, i u takvoj situaciji zadatak Ustavnog suda nije da svojim procjenama stupa na mjesto političkog tijela. Ustavni sud je dalje ukazao u obrazloženju navedene odluke da se u tom smislu, osporene odluke ne tiču odlučivanja o pravu apelanta kao građana da uzmu učešće u vršenju javnih poslova. Nadalje, ukazano je da se osporene odluke ne tiču ni prava apelanta kao građana na jednak pristup javnim službama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da osporene odluke o smjeni apelanta sa funkcija koje su obavljali u organima izvršne vlasti, (pa analogno tome ni zakonodavne vlasti, kao u konkretnom slučaju) nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3925/08 od 26. februara 2009. godine, tačke 4. i 5., dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je zaključio da nije nadležan za odlučivanje po predmetnoj apelaciji. Najzad, s obzirom na zaključak da osporene odluke nemaju svojstvo presude odnosno da se ne tiču odlučivanja o pravu apelanta kao građana u smislu člana 25. Međunarodnog pakta, zaključeno je da se u konkretnom slučaju ne pokreće ni pitanje ostvarivanja prava garantovanih članom 2. stav 3a. Međunarodnog pakta (pravo na žalbu), pa Ustavni sud ne može ispitivati ni navode u dijelu u kom se osporava procedura donošenja osporenih odluka.

9. Stoga, budući da se razlozi navedeni u obrazloženju citirane odluke u cjelosti odnose i na apelacione navode u predmetnom slučaju, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4548/13 od 10. decembra 2013. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetu AP 4962/13, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4962/13 (A. H., M. L. i I. P.) | Sudska praksa | Aktio