Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1290/12 (N. Ž.)

Odluka donesena 15. 01. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Suvlasništvo
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1290/12

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1290/12, rješavajući apelaciju Nezira Ždralića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nezira Ždralića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 P 014260 08 P (raniji broj P-462/97).

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 17 0 P 014260 08 P (raniji broj P- 462/97), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 76.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Neziru Ždraliću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati ukupan iznos od 2.700,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nezir Ždralić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 6. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 P 014260 08 P (raniji broj P-462/97).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 19. aprila 2012. godine i 4. oktobra 2013. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 5. novembra 2012. godine i 29. oktobra 2013. godine dostavio odgovore na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 20. novembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 16. januara 1984. godine pokrenuo parnični postupak protiv tuženih H.O., N.P., Hu.V., R.Š., Ha.V., A.R., M.D. i S.Š. radi utvrđenja stjecanja prava suvlasništva na nekretninama. Tužba je primljena u rad pod brojem P:124/84.

7. Tuženi H.O. je osporio činjenične navode iz tužbe, navodeći da je zaključio ugovor sa D.M, da se na temelju ugovora upisao u javne knjige nekretnina, da je stupio i da drži u posjedu sporne nekretnine, te je podnio protivtužbeni zahtjev.

8. Prema stanju spisa, Općinski sud je donio prvostepenu presudu 19. septembra 1984. godine, a ona je po žalbi ukinuta 15. februara 1988. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

9. Odlučujući u ponovljenom postupku, Općinski sud je tokom 1999. godine predmet uzeo u rad i nakon provedenog postupka donio Presudu broj P-462/97 od 2. marta 2004. godine kojom je tužbeni zahtjev apelanta odbijen, usvojena protivtužba tuženog H.O. i apelant obavezan da tuženom H.O. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.022,00 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

10. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, apelant je izjavio žalbu protiv prvostepene presude a Kantonalni sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj GŽ- 549/04 od 21. augusta 2008. godine apelantovu žalbu uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

11. Odlučujući u ponovljenom postupku, Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 5. jula 2010. godine koje je odloženo zbog nedostataka procesnih pretpostavki za održavanje, te je apelantu rješenjem naloženo da uredi tužbu tako što će pravilno i potpuno označiti nasljednike iza umrlog Ha.V. Apelantov opunomoćenik je podneskom od 9. augusta 2010. godine označio nasljednike iza umrlog Ha.V.

12. Sljedeće pripremno ročište Općinski sud je zakazao za 25. februar 2011. godine koje je također odloženo zbog nepostojanja procesnih pretpostavki, a apelantovom opunomoćeniku je naloženo da dostavi punomoć za zastupanje stranaka M.D. i S.Š. Apelantov opunomoćenik je podneskom od 28. februara 2011. godine dostavio punomoć za S.Š. i tražio produženje roka za dostavljanje punomoći za M.D. i tuženog K.V., navodeći da se oni nalaze u inozemstvu. Podneskom od 10. juna 2011. godine apelantov opunomoćenik je dostavio adresu tuženog K.V.

13. Dopisima od 15. augusta 2011. godine i 17. novembra 2011. godine Općinski sud je naložio opunomoćeniku tužene N.P. da dostavi punomoć za zastupanje.

14. Apelant je podneskom od 16. novembra 2011. godine dostavio rješenje organa starateljstva o postavljanju privremenog staratelja tuženom K.V., te urgirao što hitnije zakazivanje pripremnog ročišta. Općinski sud je 21. maja 2012. godine apelantovom opunomoćeniku naložio da dostavi punomoć za M.D. kako bi mogao zakazati i održati pripremno ročište.

15. Sud je ponovno zakazao pripremno ročište za 20. august 2012. godine, ali je navedeno ročište odgođeno zbog bajramskih blagdana. Sljedeće pripremno ročište je zakazano za 25. decembar 2012. godine, ali nije održano zbog toga što nije bila uredna dostava za tuženog M.V. koji se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama. Apelantov opunomoćenik je predložio postavljanje privremenog staratelja M.V. i izjavio da će kod organa starateljstva inicirati postupak postavljanja privremenog staratelja dok ne pronađe osobu koja je saglasna biti privremeni staratelj.

16. Dopisom od 21. januara 2013. godine Općinski sud je pozvao apelantovog opunomoćenika da dostavi rješenje organa starateljstva o postavljanju privremenog staratelja tuženom M.V. Podneskom od 28. januara 2013. godine apelantov opunomoćenik je obavijestio Općinski sud da organ starateljstva nije donio rješenje o postavljanju privremenog staratelja, te je zatražio produženje roka za dostavljanje rješenja.

17. Dopisom od 3. aprila 2013. godine i 21. maja 2013. godine Općinski sud je nalagao apelantovom opunomoćeniku da dostavi rješenje organa starateljstva. Apelantov opunomoćenik je 28. maja 2013. godine obavijestio Općinski sud da je organ starateljstva obustavio postupak jer se predloženi advokat Osman Hadžić nije odazvao pozivu, i da je protiv navedenog rješenja apelantov opunomoćenik izjavio žalbu.

18. Općinski sud je 18. juna 2013. godine uputio dopis apelantovom opunomoćeniku da obavijesti sud da li je advokat Osman Haždić saglasan da bude postavljen za privremenog zastupnika tuženom M.V. Apelantov opunomoćenik nije odgovorio na dopis, pa je Općinski sud ponovno urgirao dopisima od 19. augusta 2013. godine i 16. septembra 2013. godine.

19. Podneskom od 19. oktobra 2013. godine apelantov opunomoćenik je obavijestio Općinski sud da je predloženi advokat saglasan da bude privremeni staratelj tuženom M.V., a Općinski sud je 24. oktobra 2013. godine izdao oglas koji bi trebao biti objavljen u „Sl. novinama FbiH“, „Glasilu USK“ i na oglasnoj ploči suda.

20. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

21. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da mu je zbog nepostupanja Općinskog suda, odnosno neodređivanja termina pripremnog ročišta od postupajućeg sudije, uskraćeno pravo na vođenje rasprave i odlučivanje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu koja prelazi okvire razumnog vođenja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

22. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka koja je, u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju predmeta. Općinski sud, između ostalog, navodi da se u konkretnom slučaju radi o starom i veoma kompleksnom predmetu sa složenim tužbenim i protivtužbenim zahtjevom i velikim brojem tužitelja, odnosno tuženih. Općinski sud smatra da iz stanja spisa proizlazi da se u predmetu kontinuirano postupalo, osim u ratnom i poratnom periodu, a posebno od 2010. godine ali bez velikih pravnih učinaka jer su postojali procesni nedostaci zbog kojih se pripremno ročište nije moglo održati, a čemu je doprinio i apelantov opunomoćenik jer nije pravovremeno postupao po rješenjima i nalozima suda, kako bi se otklonile procesne smetnje.

V. Relevantni propisi

23. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

24. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

25. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

IV.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

28. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan parnični postupak koji je apelant pokretnuo tužbom od 16. januara 1984. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

V.Meritum

30. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

33. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 16. januara 1984. godine, te da postupak još nije okončan. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 16. januara 1984. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje 30 godina, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 18 godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

35. Ustavni sud zapaža da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje sticanja prava suvlasništva na nekretninama, te da se, imajući u vidu da je u ovom predmetu podnesena protutužba, da postoji veliki broj tuženih od kojih se neki nalaze u inozemstvu, a zatim i činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju može govoriti o složenom predmetu.

36. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je zasnovana nadležnost Ustavnog suda (14. decembra 1995. godine), predmet uzeo u rad tek 1999. godine, odnosno nakon proteka četiri godine, te da je prvostepenu presudu od 2. marta 2004. godine donio nakon proteka pet godina od uzimanja predmeta u rad. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo više od četiri godine da rješenjem od 21. augusta 2008. godine odluči po žalbi apelanta. Ustavni sud dalje zapaža da je nakon vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje od Kantonalnog suda, Općinski sud je predmet uzeo u rad tek 10. januara 2010. godine, nakon čega je postupao u relativno primjerenim rokovima pokušavajući zakazati pripremna ročišta koja nisu održana zbog nepostojanja procesnih uvjeta (uređivanje tužbe radi pravilnog određivanja pravnih sljednika, nepostojanje punomoći za zastupanje, dostava poziva tuženima koji se nalaze u inozemstvu) i pri tome aktivno djelovao pokušavajući stvoriti procesne uvjete za dalji nastavak parničnog postupka. S druge strane, posmatrajući ponašanje apelanta, Ustavni sud primjećuje da je apelant blagovremeno postupao po uputama Općinskog suda obavještavajući taj sud o poduzetim radnjama, te preprekama za njihovo poduzimanje zbog čega Ustavni sud nalazi da apelant svojim ponašanjem, suprotno navodima Općinskog suda, nije doprinio dužini predmetnog postupka, već da je naprotiv urgirajući postupanje Općinskog suda, pokušao ostvariti što hitnije okončanje konkretnog parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da, iako se radi o složenom predmetu, nema valjanog opravdanja za to što postupak u navedenom predmetu u okviru ratione temporis nadležnosti Ustavnog suda traje 18 godina (a ukupno 30 godina) i još uvijek nije završen. Ustavni sud smatra da je za ovako dugo trajanje postupka u najvećoj mjeri odgovoran Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao parnični postupak, te Kantonalni sud kojemu je trebalo više od četiri godine da odluči po žalbi apelanta. S tim u vezi, Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovode do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog postupka koji, računajući od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, traje više od 18 godina, a priori nerazumna, te da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima koje Ustavni sud u konkretnom slučaju nije prepoznao.

37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

38. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev apelanata, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

39. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Uzimajući u obzir da je period ispitivanja koji je, ratione temporis, u nadležnosti Ustavnog suda 18 godina, te uspostavljenu praksu u vezi s iznosima naknade, Ustavni sud smatra da Vlada Unsko-sanskog kantona treba apelantu platiti iznos od 150 KM za svaku godinu kašnjenja, tj. ukupan iznos od 2.700,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 50, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 20/06).

VII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u slučaju kada parnični postupak, bez obzira na njegovu složenost, nije okončan u periodu od 18 godina (ukupno približno 30 godina od dana podnošenja tužbe), te da se neopravdano trajanje postupka može pripisati ponašanju redovnih sudova koji nisu upravljali postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

41. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1290/12 (N. Ž.) | Sudska praksa | Aktio