Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-423/12 (B. R.)
Odluka donesena 15. 01. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Zakon o dopunama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-423/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 423/12, rješavajući apelaciju Borislava Rajkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Borislava Rajkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000835 12 U.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da hitno okonča postupak u predmetu broj S1 3 U 000835 12 U, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Borislav Rajković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Podgorice, Crna Gora, podnio je 23. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Sudom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) u predmetu broj S1 3 U 000835 12 U (raniji brojevi S1 3 U 000835 Fp i U-214/08). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH zatraženo je 8. februara 2012. godine i 23. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Sud BiH je dostavio odgovor na apelaciju 23. februara 2012. godine i 3. oktobra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 14. marta 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 25. januara 2008. godine podnio tužbu Sudu BiH protiv tužene Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja Odluke broj 501-152-1/1 od 28. maja 2002. godine kojom je odbačen apelantov zahtjev za povrat stana. Tužba je u Sudu BiH zaprimljena u rad pod brojem U-214/08, koji je u, međuvremenu, presigniran u broj S1 3 U 000835 Fp, a trenutno se vodi pod brojem S1 3 U 000835 12 U.
7. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Sud BiH proizlazi da je taj sud, primjenom člana 28. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, u dva navrata od tužene tražio odgovor na tužbu i sve spise koji se odnose na konkretni predmet, i to dopisom od 17. juna 2009. godine i 7. maja 2010. godine.
8. Iz predočenih dokumenata proizlazi da predmetni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije). Apelant je predložio da Ustavni sud u okviru svojih nadležnosti preduzme mjere kako bi se postupak u predmetnoj pravnoj stvari što prije okončao.
b) Odgovor na apelaciju
10. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju od 23. februara 2012. godine naveo da tužena do dana slanja odgovora na apelaciju nije dostavila tražene spise i odgovor na apelciju, te da sud nije bio u mogućnosti odlučivati o predmetnoj tužbi. Sud BiH je istaknuo da je članom 28. Zakona o upravnim sporovima BiH propisano da će Sud riješiti stvar i bez spisa tužene, ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda, ne pošalje spise predmeta, ili ako izjavi da ih ne može poslati. Međutim, Sud BiH je istakao da bi u konkretnom slučaju odluka donesena bez uvida u spise predmeta bila upitna sa aspekta njene pravilnosti i zakonitosti. Također, Sud BiH je naveo da tužena, faktički, već duže vrijeme ne djeluje, što može biti razlog zbog kojeg traženi spisi nisu dostavljeni, te da je u toku postupak formiranja drugog tijela koje bi preuzelo nadležnosti i nastavilo njen rad.
11. U odgovoru na apelaciju od 3. oktobra 2013. godine Sud BiH je naveo da je predmet uzet u rad i o njemu će se odlučivati tokom oktobra tekuće godine na nejavnoj sjednici Vijeća za upravne sporove na osnovu stanja u spisu. Dalje, Sud BiH je istaknuo da se, u skladu sa zakonskim odredbama i dosadašnjom praksom Suda, predmeti u kojima je tužena strana Komisija za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica nisu mogli rješavati zbog nepostojanja pravnog sljednika ove komisije i što Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko godina nije imenovalo navedenu komisiju u novom sazivu ili odredilo njenog pravnog sljednika, niti su Sudu dostavljeni spisi tužene strane radi kompletiranja sudskog spisa i donošenja valjane i na zakonu zasnovane odluke. Konačno, Sud BiH je naveo da će Vijeće za upravne sporove Suda BiH u predmetu broj Sl 3 U 000835 12 U po apelantovoj tužbi donijeti odluku na osnovu stanja u spisu, a sve kako bi se izbjeglo dalje odugovlačenje spora, ujedno poštovao princip na suđenje u razumnom roku, kao i izbjeglo kršenje prava predviđenih Ustavom BiH i Evropskom konvencijom.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 88/07, 83/08, 74/10) relevantne odredbe glase:
Član 28.
Ako tužbu ne odbaci po članu 24. stavu 2. ili po članu 25. ovog zakona, niti poništi upravni akt po članu 26. ovog zakona, Sud će po jedan prepis tužbe s prilozima dostaviti na odgovor instituciji čiji se upravni akt pobija (u daljem tekstu: tužena strana) i zainteresiranim licima, ako takvih lica ima.
Odgovor na tužbu daje se u roku koji Sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Ovaj rok ne može biti kraći od 10 ni duži od 20 dana.
U roku iz stava 2. ovog člana tužena strana dužna je poslati Sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda ne pošalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne može poslati, Sud će riješiti stvar i bez spisa u skladu s odredbom člana 35. stav 4. ovog zakona.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine iz kojih proizlazi da ne postoji efektivan pravni lijek u pogledu dužine postupka pred nadležnim sudom povodom pokrenutog upravnog spora (vidi, inter alia, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3311/08 od 12. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba), te imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni upravni spor nije okončan ni nakon skoro šest godina (pet godina i 10 mjeseci), Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant ukazuju da je, zbog dužine trajanja postupka pred Sudom BiH, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Sudu BiH zaprimljena 25. januara 2008. godine pokrenuo predmetni upravni spor koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste pet godina i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
20. U konkretnom slučaju se radi o upravnom sporu koji je apelant pokrenuo protiv tužene radi poništenja Odluke broj 501-152-1/1 od 28. maja 2002. godine kojom je odbačen apelantov zahtjev za povrat stana. S tim u vezi, imajući u vidu da se upravni spor, po pravilu, rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.
21. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom Sudu BiH pokrenuo upravni spor 25. januara 2008. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Suda BiH, Ustavni sud primjećuje pasivnost suda u ovoj fazi postupka. U tom kontekstu Ustavni sud primjećuje da je Sud BiH tek 17. juna 2009. godine, odnosno 7. maja 2010. godine od tužene tražio odgovor na tužbu i sve spise koji se odnose na predmet. Nakon toga, Sud BiH nije preduzimao daljnje procesne radnje po apelantovoj tužbi, nego je, prema navodima iz odgovora na apelaciju, predmet planirao staviti u rad tokom oktobra 2013. godine. Međutim, prema raspoloživim podacima, Sud BiH još nije odlučio o apelantovoj tužbi. Pored toga, Ustavni sud zapaža da iz raspoloživih dokaza nije uočljivo da je apelant svojim ponašanjem doprinio da postupak pred Sudom BiH traje tako dugo. Imajući u vidu navode Suda BIH iz odgovora na apelaciju, Ustavni sud naglašava da činjenice da Sudu BiH nisu dostavljeni spisi tužene strane i odgovor na tužbu ne mogu predstavljati dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog upravnog spora. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Također, činjenica da je apelant podnio tužbu protiv tužene koja, prema navodima iz odgovora na apelaciju, već duže vrijeme ne djeluje objektivno jeste utjecala na dužinu postupka, ali ne u odlučujućoj mjeri, jer je Sud BiH dužan da efikasno rukovodi postupkom i koristi sve procesne mogućnosti da ubrza i okonča postupak. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je Sud BiH imao na raspolaganju i procesnu mogućnost, kao što je i sam naveo, da riješi stvar i bez spisa tužene ako tužena strana i poslije drugog traženja Suda ne pošalje spise predmata ili ako izjavi da ih ne može poslati. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Sud BiH, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon pet godina i 10 mjeseci još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
23. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Sudom BiH u upravnom sporu traje pet godina i 10 mjeseci i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Sudu BiH, koji nije vodio postupak na način kako je to propisano Zakonom o upravnim sporovima BiH.
24. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić