Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-660/12 (Ž.P.)
Odluka donesena 15. 01. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Obligaciono- pravni odnosi
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Izvršni postupak
- Smetanje posjeda
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-660/12
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 01. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 660/12, rješavajući apelaciju Ž.P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ž.P.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodio u Osnovnom sudu u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 047364 04 P, u kojem je doneseno Rješenje Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 047364 12 P2 od 15. aprila 2013. godine i u izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 071- 0-I-07-003750.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 047364 12 P2 od 15. aprila 2013. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu 071-0-I-07-003750, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ž.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 15. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđenja punovažnosti ugovora u predmetu broj 71 0 P 047364 04 P i dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 071-0-I-07-003750 koji se vode pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 2. decembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. i 12. decembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 19. decembra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
6. Apelant je 20. maja 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Univerziteta u Banjoj Luci - Mašinskog fakulteta Banja Luka, Ostoje Miletića i "Čajeveca – specijalni uređaji" iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja da je pravno valjan Ugovor o zakupu stana broj 178/02 od 5. novembra 2002. godine, zaključen između apelanta i "Čajeveca – specijalni uređaji" iz Banje Luke o zakupu na neodređeno vrijeme stana u Banjoj Luci, u Ulici Tarasa Ševčenka broj 4/I (u daljnjem tekstu: sporni stan), što su tuženi Univerzitet u Banjoj Luci, Mašinski fakultet Banja Luka i i "Čajevec – specijalni uređaji" iz Banje Luke dužni da priznaju, da se utvrdi da je tuženima Ostoji Miletiću i Milki Miletić prestalo po sili zakona stanarsko pravo na dvosobnom stanu u Banjoj Luci, u Ulici Ognjena Price broj 20/3, da se utvrdi da je ništav ugovor o otkupu stana koji je zaključen 30. jula 2003. godine između Univeziteta u Banjoj Luci - Mašinskog fakulteta i Ostoje Miletića i Milke Miletić, te da se ponište upisi izvršeni na osnovu navedenih ugovora o otkupu stana u knjizi uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada kod RUGIPP-a - Područna jedinica Banja Luka i da se predmetni stan preda u posjed apelantu. Predmetna tužba je registrovana pod poslovnim brojem P-557/04.
7. Apelant je podneskom od 3. novembra 2005. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud zakaže ročište u predmetnoj pravnoj stvari.
8. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 047364 04 P od 28. januara 2011. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev.
9. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 047364 11 Gž od 29. novembra 2011. godine uvažena je apelantova žalba i prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.
10. Iz stanja spisa proizilazi da je nakon ukidanja prvostepene presude postupak zaveden u fazu 2, te da je predmet registrovan pod novim brojem 71 0 P 047364 12 P2.
11. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 047364 12 P2 od 15. aprila 2013. godine kojim je prekinut predmetni parnični postupak zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim "Čajevec – specijalni uređaji" iz Banje Luke.
12. Iz stanja spisa proizilazi da je protiv rješenja Osnovnog suda od 15. aprila 2013. godine apelant izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Okružnom sudu 5. jula 2013. godine. Izvršni postupak
13. Apelant je 3. juna 2004. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog Milovana Dunovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi smetanja posjeda spornog stana. Osnovni sud je donio Rješenje broj P-621/04 od 6. septembra 2006. godine kojim je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001713 od 17. aprila 2007. godine uvažena je apelantova žalba, rješenje Osnovnog suda od 6. septembra 2006. godine preinačeno na način da je utvrđeno da je tuženi izvršio smetanje posjeda na način što je 14. maja 2004. godine promijenio bravu na ulaznim vratima spornog stana i tako oduzeo apelantu posjed na stanu, pa mu je naloženo da u roku od 24 časa vrati apelatnu oduzeti posjed stana pod prijetnjom izvršenja, te mu je zabranjeno bilo kakvo dalje smetanje posjeda stana pod prijetnjom novčane kazne. Stavom II izreke rješenja je obavezan tuženi da nadoknadi apelantu troškove prvostepenog i drugostepenog postupka u iznosu od 1.950,00 KM.
15. Nakon toga, apelant je, kao tražilac izvršenja, 20. juna 2007. godine, podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001713 od 17. aprila 2007. godine. Apelant je u prijedlogu za izvršenje tražio da sud dozvoli izvršenje i naloži izvršeniku da isprazni sporni stan i da mu ga, slobodan od lica i stvari, preda u roku od 24 časa od dana prijema rješenja.
16. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-I-07-003750 od 19. februara 2008. godine odredio predloženo izvršenje.
17. Apelant je podneskom od 14. oktobra 2008. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da požuri dovršetak prinudnog izvršenja rješenja.
18. Osnovni sud je donio Rješenje broj 071-0-I-07-003750 od 18. oktobra 2008. godine kojim je odbijen prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju od 19. februara 2008. godine. Takođe, Osnovni sud je istoga dana, dakle, 18. decembra 2008. godine, donio zaključak kojim je određeno sprovođenje rješenja o izvršenju iseljenjem izvršenika iz spornog stana.
19. Nakon toga, apelant je podnescima od 27. januara, 20. i 30. marta i 28. avgusta 2009. godine od Osnovnog suda zahtjevao nastavak sprovođenja rješenja o izvršenju iseljenjem izvršenika iz spornog stana.
20. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud proizilazi da je izvršnik izjavio žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 18. oktobra 2008. godine, ali da Osnovni sud predmetnu žalbu nije dostavio Okružnom sudu, jer su se javile poteškoće u pogledu utvrđenja blagovremenosti žalbe izvršenika […].
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je u predmetnim postupcima (izvršnom i parničnom) povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da ističe deset godina a predmet [P-557/04] je još u toku pred Osnovnim sudom, te da Osnovni sud neće da postupi po Rješenju Okružnog suda broj 71 0 P 047364 11 Gž od 29. novembra 2011. godine. Konačno, apelant je naveo kako Osnovni sud neće da izvrši Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001713 od 17. aprila 2007. godine.
b) Odgovor na apelaciju
22. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju od 10. decembra 2013. godine naveo da u predmetnom izvršnom postupku nema povrede prava na pravično suđenje. Osnovni sud je naveo da apelantove „primjedbe na dužinu trajanja postupka nisu opravdane, a iz razloga što postoje objektivne nemogućnosti da se postupak izvršenja završi. Naime, Osnovni sud je istaknuo da je postupajući sudija Dalibor Kordić […], sastavio službenu zabilješku od 23. decembra 2012 godine [u kojoj je] utvrdio da postoje dvije žalbe koje raniji postupajući sudija nije dostavio Okružnom sudu u Banjoj Luci, te je po presigniranju predmeta odmah postupio po istom i pozvao punomoćnika izvršenika Milku Maglov, advokata iz Banje Luke, jer se nije moglo utvrditi kada je izvršenik i njegov punomoćnik primio rješenje kojim se odbija prigovor, a punomoćnik izvršenika je izjavio dvije žalbe, te se ne može cijeniti blagovremenost žalbe“. Dalje, iz odgovora na apelaciju proizilazi da je Okružni sud u dva navrata vraćao spis Osnovnom sudu zbog toga što se ne može utvrditi tačan datum o dostavljanju [pobijanog] rješenja s obzirom da se nije mogla pronaći dostavnica koja datira iz 2009 godine. Konačno, Osnovni sud je istaknuo da su se javile poteškoće u pogledu utvrđenja blagovremenosti žalbe izvršenika […].
23. U odgovoru na apelaciju od 12. decembra 2013. godine Osnovni sud je opisao hronolgiju parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 047364 04 P, te istaknuo da je predmetni postupak prekinut rješenjem od 15. aprila 2013. godine zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženim "Čajevec – specijalni uređaji" iz Banje Luke, a protiv kojeg rješenja je apelant izjavio žalbu, nakon čega je predmet dostavljen Okružnom sudu 5. jula 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je naveo da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
25. Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
28. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na parnični postupak
29. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
30. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažnog Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-06- 001713 od 17. aprila 2007. godine, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
33. Apelant navodi da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
34. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] U odnosu na parnični postupak
a) Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud odlučio o žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda broj 71 0 P 047364 12 P2 od 15. aprila 2013. godine kojim je prekinut predmetni parnični postupak, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
36. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom protiv tuženih, koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 20. maja 2005. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste osam godina i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
37. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
38. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u predmetnom postupku donio odluku tek nakon pet godina i osam mjeseci (28. januara 2011. godine). Međutim, rješenjem Okružnog suda, nakon 10 mjeseci, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nakon toga, Osnovni sud je u ponovnom postupku donio rješenje nakon jedne godine i četiri mjeseca (15. aprila 2013. godine) kojim je prekinut predmetni parnični postupak, a protiv kojeg rješenja je apelant izjavio žalbu, te je predmet 5. jula 2013. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o žalbi. Pri tome Ustavni sud naglašava da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio nikakve racionalne razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući navedeno, kao i činjenicu da apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka, a da razlozi koji su navedeni u odgovoru Osnovnog suda ne mogu biti realno opravdanje za dužinu postupka, kod nesporne činjenice da je tužba Osnovnom sudu podnesena u maju 2005. godine i da je prvostepeni postupak trajao pet godina i osam mjeseci, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka koji ni nakon osam godina i sedam mjeseci još uvijek nije okončan ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
39. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
U odnosu na izvršni postupak
a) Period koji se uzima u obzir
40. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
41. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. juna 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste šest godina i šest mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
42. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažnog i izvršnog Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001713 od 17. aprila 2007. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (predaja u posjed spornog stana), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku.
43. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud nalazi da je apelant urgirao da se predmetni postupak što prije okonča. Ustavni sud u apelantovim radnjama ne može naći elemente koji su uticali na ukupnu dužinu predmetnog postupka.
44. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon gotovo osam mjeseci odredio predloženo izvršenje (19. februara 2008. godine), te da je Osnovni sud 18. oktobra 2008. godine donio rješenje kojim je odbio izvršenikov prigovor kao neosnovan i zaključak kojim je određeno sprovođenje rješenja o izvršenju iseljenjem izvršenika iz spornog stana (10 mjeseci nakon donošenja rješenja o izvršenju), ali da izvršni postupak ni nakon šest godina i šest mjeseci od pokretanja nije dovršen. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano članom 5 ZIP-a. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ukazao da izvršni postupak nije okončan zbog toga što su se javile poteškoće u pogledu utvrđenja blagovremenosti žalbe izvršenika […]. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je javna vlast obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon šest godina i šest mjeseci okončao predmetni izvršni postupak (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37).
45. Takođe, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64 Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Osnovni sud obavijestio apelanta da nije moguće sprovesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizilazi da Osnovni sud nije djelotvorno kontrolisao postupak, niti je iskoristio ovlašćenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja blagovremenosti žalbe izvršenika […] i, dosljedno tome, da li su se se stekli uslovi za okončanja predmetnog izvršnog postupka ili ne.
46. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina ovog izvršnog postupka a priori nerazumna i ona bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina predmetnog izvršnog postupka, koji traje šest godina i šest mjeseci, može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu.
47. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovaj izvršni postupak neopravdano dugo traje i da je prešao granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u postupku utvrđenja punovažnosti ugovora u predmetu broj 71 0 P 047364 04 P i dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 071-0-I-07-003750 koji se vode pred Osnovnim sudom. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 047364 04 P traje osam godina i sedam mjeseci i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Osnovnom sudu. Dalje, Ustavni sud povredu prava na pravično suđenje vidi u tome što predmetni izvršni postupak traje šest godina i šest mjeseci i neizvjesno je kada će se okončati, premda se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
49. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić