Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1489/12 (E. B.)

Odluka donesena 23. 01. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević, Tudor Pantiru, Constance Grewe, Margarita Caca-Nikolovska

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1489/12

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 1489/12, rješavajući apelaciju Emira Beganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Tudor Pantiru, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sudija Mirsad Ćeman, sudija Margarita Caca-Nikolovska, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. januara 2014. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Emira Beganovića, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 017063 09 P.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Emir Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Leeuwerdena, Kraljevina Nizozemska, kojeg zastupa Suljo Delić, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 P 017063 09 P.

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 7. maja 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 14. maja 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 28. maja 2012. godine.

II.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Apelant je preko punomoćnika 28. decembra 2009. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), radi naknade štete po osnovu nezakonitog boravka u koncentracionim logorima Omarska, Manjača i Batkovići. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 77 0 P 017063 09 P.

7. Prema stanju spisa, Osnovni sud je 30. decembra 2009. godine i 23. augusta 2010. godine, po zahtjevu postupajućih sudija, donio rješenja o izuzeću. Trenutno zaduženi sudija je 30. augusta 2010. godine apelantu vratio tužbu na ispravku odnosno dopunu, nakon čega je tužba 16. novembra 2010. godine poslana na odgovor i apelant je pozvan na plaćanje sudske takse. Opomenom od 22. februara 2011. godine apelant je ponovno pozvan da plati sudsku taksu, o čemu je Osnovni sud obaviješten podneskom od 4. maja 2011. godine.

8. Apelant je pismenim podneskom od 2. februara 2012. godine urgirao postupanje Osnovnog suda u navedenom predmetu.

9. Iz predočenih dokumenata proizlazi da prvostepeni postupak nije okončan.

III.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da Osnovni sud nije poštovao niti jedan zakonski rok u postupanju po apelantovoj tužbi. Također, imajući u vidu da prema odgovoru Osnovnog suda na urgenciju pripremno ročište nije održano duže od jedne godine i četiri mjeseca od dana podnošenja tužbe, te da neće biti zakazano ni godinu dana nakon toga, apelant smatra da mu je na navedeni način povrijeđeno i pravo na pristup sudu.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je izložio tok postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Također, Osnovni sud je istakao da sudija koji je trenutno zadužen s navedenim predmetom ima u radu ukupno 989 predmeta, od kojih je u Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta za 2012. godinu uvedeno ukupno 135 predmeta, kao i da se predmet na koji se odnosi apelacija ne nalazi u Planu jer su predmeti zavođeni prema starosti inicijalnog akta.

IV.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene glasnik Republike Srpske“ broj 85/03, 74/05, 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Pripremno ročište a)Opće odredbe Član 75.

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protutužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protutužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protutužbu.

V.Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluku po apelantovoj tužbi podnesenoj 28. decembra 2009. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VI.Meritum

17. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku i prava na pristup sudu kao segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

20. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 28. decembra 2009. godine pokrenuo parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period od tri godine i deset mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

22. Cijeneći postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud ažurno postupao po apelantovoj tužbi, budući da je u relativno kratkim rokovima odlučivao o procesnim pitanjima koja se odnose na izuzeće sudija zaduženih navedenim predmetom (rješenja o izuzeću sudija od 30. decembra 2009. godine i 28. augusta 2010. godine), a nakon toga i procesnim pitanjima koja čine sastavni dio postupka prethodnog ispitivanja tužbe (rješenje o vraćanju tužbe na ispravku odnosno dopunu od 30. augusta 2010. godine, te slanje tužbe na odgovor 16. novembra 2010. godine). Također, Ustavni sud primjećuje da su procesne pretpostavke za odlučivanje o apelantovoj tužbi ispunjene tek 4. maja 2011. godine, pri čemu djelomičnu odgovornost za dotadašnju dužinu postupka snosi i apelant s obzirom da je dostavio neurednu tužbu, te da je o plaćanju takse na tužbu Osnovni sud obavijestio tek nakon što je u dva navrata upozoren. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu već nakon 11 mjeseci od otklanjanja procesnih smetnji za postupanje po tužbi, koje je sam uzrokovao, žaleći se na dužinu trajanja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je u odgovoru na apelaciju Osnovni sud naveo da postupak nije okončan zbog toga što predmet na koji se odnosi apelacija nije obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta niti spada u kategoriju hitnih predmeta, a sudija koji je zadužen navedenim predmetom trenutno u radu ima 989 predmeta od kojih je u Plan rješavanja starih i zaostalih predmeta za 2012. godinu, pored predmeta koji su po zakonu hitni, uvedeno ukupno 135 predmeta. Ustavni sud naglašava da se u principu ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, parnični postupak traje duže od tri godine. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. stavovi 25-32). Imajući u vidu navedeno i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po svojoj suštini nije hitan, da je Osnovni sud evidentno poduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu, te da iz predočenih dokaza uz apelaciju ne proizlazi da je Osnovni sud bio pasivan u predmetnom postupku, niti da je namjerno odugovlačio postupak, Ustavni sud ne može zaključiti da prvostepeni postupak traje bezrazložno i neopravdano dugo.

23. Dakle, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u okviru postupka prekršeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

24. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke, zbog čega Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede i navedenog apelantovog prava. VII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, posebno rok podnošenja apelacije, nema povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. Na osnovu člana 61. stav 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1489/12 (E. B.) | Sudska praksa | Aktio